Paleografija

Paleografija je pomoćna disciplina istorijskih nauka koja izučava drevne istorjske rukopise - njihove forme i procese pisanja. Naziv potiče iz grčkog jezika: palaiós - staro i graphein- pisanje. Paleografija proučava pismo, oblike slova, materijal na kome se pisalo, vodene i druge pisane znakove na hartiji, umetničke ukrase kod rukom pisanih knjiga i njihov povez. Paleografija se bavi oblicima i procesima pisanja; ne tekstualnim sadržajem dokumenata. U ovu disciplinu uključena je praksa dešifrovanja, čitanja i datiranja rukopisa, i kulturni kontekst pisanja, uključujući metode pomoću kojih su pisanje i knjige nastale, i istorija skriptorijuma.

Ruska paleografija

Testament Vilijama Šekspira, napisan u sekretarskim rukopisom.

Vremenom su se razvile i specijalnosti u oviru paleografije: epigrafika (proučava pisma na spomenicima), sigilografija (proučava pisma na pečatima), numizmatika (proučava pisma na novcu i stari novac) itd. Glavne zadatke paleografije definisao je Ludvig Traube, na prelasku iz 19. u 20. vek. Po njemu praktična strana paleografije se sastoji u tačnom čitanju rukopisa svih vrsta izvora, a naučna strana u određivanju starosti, vrste i mesta postanka nekog pisma, odnosno rukopisa.

Primena

Paleografija može biti osnovna veština istoričara i filologa, jer aresira dve glavne poteškoće. Prvo, s obzirom da se stil pojedine abecede u svakom datom jeziku neprekidno razvijao, neophodno je znati kako da se dešifruju njene pojedinačni znaci kakvi su postojali u raznim epohama. Drugo, pisari su često koristili mnoge skraćenice, obično kako bi pisali brže, a ponekad i radi uštede prostora, tako da specijalista-paleograf mora znati kako da ih protumači. Poznavanje pojedinih formi slova, ligatura, interpunkcije i skraćenica omogućava paleografu da čita i razume tekst. Paleograf prvo mora da zna jezik teksta (to jest, mora da postane stručnjak za odgovarajuće ranije oblike ovih jezika); i drugo, istorijske upotrebe različitih stilova rukopisa, uobičajene pismene običaji i pisarske ili notarske skraćenice. Filološko znanje jezika, rečnika i gramatike koji su generalno korišteni u određeno vreme ili na nekom mestu može pomoći paleografima da identifikuju drevne ili novije falsifikate naspram autentičnih dokumenata.

Poznavanje pisanog materijala takođe je neophodno za proučavanje rukopisa i utvrđivanje perioda u kojima je dokument ili rukopis možda nastao. Važan cilj može biti dodeljivanje tekstu datuma i mesta nastanka: zato paleograf mora uzeti u obzir stil i formiranje manuskripta i rukopis koji se u njemu koristi.

Datiranje dokumenata

Paleografija se može koristiti za pružanje informacija o datumu nastanka dokumenta. Međutim, „paleografija je krajnje utočište za datiranje“ i, „za ručno kopirane knjige, period od 50 godina najmanje je prihvatljiv raspon vremena“, s tim što se sugeriše da generlno treba treba izbegavati primenu datiranje ručno kopiranih tekstova sa opsegom manjim od bar sedamdeset ili osamdeset godina. U jednoj napomeni napisanoj 2005. godine u jednom imejlu kao dodatak svom članku „Paleografsko datiranje P-46“ iz 1996. godine Brus V. Grifin izjavio je „Dok se ne razviju rigoroznije metodologije, teško je konstruisati interval pouzdanosti od 95% za NT [Novi zavet] rukopise bez da se dozvoli bar jedan vek za pripisani datum.“ Vilijam M Šnajedvind otišao je još apstraktnije u onosu na svoj rad iz 2005. „Problemi paleografskog datiranja natpisa“ i izjavio da se „takozvana nauka o paleografiji često oslanja na kružno rezonovanje, jer nema dovoljno podataka za izvođenje preciznih zaključaka o datiranju. Naučnici takođe teže da pojednostavljuju dijahronijskog razvoja, pretpostavljajući modele jednostavnosti, a ne složenosti".

Istorija

U 17. veku počinju prva paleografska istraživanja u okvirima kritičke istorije. Istoriografi tog doba posumnjali su u autentičnost nekih povelja iz merovinškog i karolinškog razdoblja u posedu benediktinskog manastira St. Denis u blizini Pariza. Vezano za taj spor nastalo je delo francuskog benediktinca Žana Mabilona (1632-1707) De re diplomatica libri VI (1681) u kome je učinjen prvi pokušaj klasifikacije tipova latinskog pisma.

1708. Bernard de Montfaukon u svom jelu 'Palaeographia graeca sive de ortu et progressu litterarum izloži je proces razvoja grčkog pisma. Po ovom delu paleografija je dobila svoje ime.

Puni razvoj paleografija postiže tek u 19. veku. U vreme se formiraju nove metode zasnovane na novim tehničkim pronalascima. Osnivaju posebni paleografski zavodi i škole.

Mnogi natpisi i bogata rukopisna ostavština s područja južnoslavenskih zemalja, sadržana u rukopisima i poveljama koje su napisane u raznim tipovima latinice, glagoljice i ćirilice, podstakli su veoma rano rad slovenskih historiografa.

Krajem 18. veka Ruski paleografi Aleksej Ivanovič Sobolevski, P. A. Lavrov i Evfimij Fjodorovič Karski dali su značajne radove za ćiriličku u paleografiju, dok je Čeh Josef Vais dao iscrpnu glagoljsku paleografiju.

Literatura

• Bischoff, Bernhard, Latin Palaeography: Antiquity and the Middle Ages, Cambridge University Press, 1989. (Translation by Dáibhí Ó Cróinín and David Ganz of: Paläographie des römischen Altertums und des abendländischen Mittelalters. (Grundlagen der Germanistik 24) Erich Schmidt Verlag 1986)
• Lowe, E. A., Codices Latini Antiquiores: A Palaeographical Guide to Latin Manuscripts Prior to the Ninth Century, Clarendon Press, 1972.
• Parkes, M. B., English Cursive Bookhands, 1250–1500. (Oxford Palaeographical Handbooks.) Oxford: Clarendon Press, 1969. Revised edition London: Scolar Press, 1979, ISBN ISBN 0-85967-535-1.
• Stiennon, Jacques, Paléographie du Moyen-Âge, 3e édition Armand Colin 1999
• Thompson, Sir Edward Maunde, An Introduction to Greek and Latin Palaeography Clarendon Press, 1912.
• Wright, C. E., English vernacular hands from the twelfth to the fifteenth centuries. (Oxford Palaeographical Handbooks.) Oxford: Clarendon Press, 1960.
• Burnell, Arthur Coke (1878). Elements of South-Indian Palæography, from the Fourth to the Seventeenth Century A.D., Being an Introduction to the Study of South-Indian Inscriptions and MSS. (Second enlarged and improved izd.). London: Trübner & Co. 
• Pandey, Rajbali (1957). Indian Palaeography. Motilal Banarasi Das. 
• Ojha, Gaurishankar Hirachand (1959). The Palæography of India/Bhāratīya Prācīna Lipimālā (na jeziku: hindi) (Third izd.). Delhi: Munshiram Manoharlal. 
• Dani, Ahmad Hasan (1997). Indian Palaeography. Delhi: Munshiram Manoharlal. 
• Malte Rehbein, Patrick Sahle, Torsten Schaßan (eds.): Codicology and Palaeography in the Digital Age. BoD, Norderstedt 2009, Volltext, ISBN 3-8370-9842-7
• Franz Fischer, Christiane Fritze, Georg Vogeler (eds.): Codicology and Palaeography in the Digital Age 2. BoD, Norderstedt 2010, ISBN 978-3-8423-5032-8
• Millard, A. R. (1986). „The Infancy of the Alphabet”. World Archaeology. 17 (3): 390—398. doi:10.1080/00438243.1986.9979978. 
• Olivier, J.-P. (1986). „Cretan Writing in the Second Millennium B.C”. World Archaeology. 17 (3): 377—389. doi:10.1080/00438243.1986.9979977. 
• Norman, Jerry (1988). Chinese. Cambridge University Press. ISBN 0-521-29653-6. 
• Lambert, J.L.F. (2014-2017). Termcraft: The emergence of terminology science from the Vinčans and Sumerians to Aristotle. Lulu Press. ISBN 978-1-7751129-2-1.
• The Idea of Writing: Writing Across Borders. Edited by Alex de Voogt, Joachim Friedrich Quack. BRILL, 9 Dec 2011.
• Powell, Barry B. 2009. Writing: Theory and History of the Technology of Civilization, Oxford: Blackwell. ISBN 978-1-4051-6256-2
• Steven R. Fischer A History of Writing, Reaktion Books 2005 CN136481
• Hoffman, Joel M. 2004. In the Beginning: A Short History of the Hebrew Language. New York University Press. Chapter 3.
• Jean-Jacques Glassner. The Invention of Cuneiform: Writing in Sumer. JHU Press, 2003. ISBN 0801873894
• Andrew Robinson, The Story of Writing. Thames & Hudson 1995 (second edition: 1999). ISBN 0-500-28156-4
• Hans J. Nissen, P. Damerow, R. Englund, Archaic Bookkeeping, University of Chicago Press, 1993, ISBN 0-500-01665-8
• Denise Schmandt-Besserat, Before Writing, Vol. I: From Counting to Cuneiform. University of Texas Press, 1992. ISBN 0292707835
• Denise Schmandt-Besserat, HomePage, How Writing Came About, University of Texas Press, 1992, ISBN 0-292-77704-3.
• Saggs, H., 1991. Civilization Before Greece and Rome. Yale University Press. Chapter 4.
• Jack Goody, The Logic of Writing and the Organization of Society. Cambridge University Press, 1986
• David Diringer Writing. New York: Praeger. 1962.
• Otto Neugebauer, Abraham Joseph Sachs, Albrecht Götze. Mathematical Cuneiform Texts. Pub. jointly by the American Oriental Society and the American Schools of Oriental Research, 1945.
• Smith, William Anton. The Reading Process. New York: The Macmillan company, 1922.
• Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica. A Dictionary of Arts, Sciences, Literature and General Information. Cambridge, Eng: University Press, 1911. "Writing".
• Clodd, Edward. The Story of the Alphabet. Library of useful stories.

Literatura

• French Renaissance Paleography (A scholarly site providing over 100 French manuscripts from 1300 to 1700 with tools for deciphering and transcribing them.)
• 'Manual of Latin Palaeography' (A comprehensive PDF file containing 82 pages profusely illustrated, January 2017).
• Palaeography: reading old handwriting 1500 – 1800: A practical online tutorial, from the National Archives (UK)
• A comprehensive survey of all the important aspects of medieval palaeography.
• A scholarly maintained web directory on palaeography.
• Guide to the Paleography Study Collection 1250-1791
• Another scholarly maintained web directory on palaeography (200 links with critical comments, in French).
• Comprehensive bibliography (1,200 detailed references with critical comments in French).
• Online Tuition in the Palaeography of Scottish Documents 1500–1750
• An introduction to Greek and Latin palaeography by Thompson, Edward Maunde – Outdated (published 1912) but good and useful illustrated handbook, available as facsimile.
• Free palaeographical fonts
• Self-correcting medieval palaeography exercises (13th and 14th century)
• 12th to 17th century manuscripts originating from Europe and the Middle East, Center for Digital Initiatives, University of Vermont Libraries
• Interactive Album of Mediaeval Palaeography Collection of online exercises for the transcription of a variety of scripts, from 8th to 15th century
• Walter Burley, Commentarium in Aristotelis De Anima L.III Critical Edition by Mario Tonelotto : an example of critical edition from 4 different manuscripts (transcription from medieval palaeography).
• ELM, a database of manuscripts written in Latin before 800 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2017)
• French paleography with Paleo-en-ligne.fr : free introductory cycle
• DILE Project. Diálogo de la Lengua. Paleographic transcription and to modern Spanish of the facsimile manuscript in the Biblioteca Nacional de España.