Paleohrišćanski i vizantijski spomenici u Solunu

Paleohrišćanski i vizantijski spomenici u Solunu je zajednički naziv za grupu građevina izgrađenih od 4. do 15. veka u Solunu, koje su zbog svoje arhitekture i slikarskih ukrasa, pod ovim imenom, upisani na UNESKO-v spisak mesta Svetske baštine u Evropi 1988. godine.

Paleohrišćanski i vizantijski spomenici u Solunu
Svetska baština Uneska
Zvanično ime	Paleohrišćanski i vizantijski spomenici u Solunu
Mesto	Opština Solun, Grčka
Koordinate	41° S; 23° I
Površina	533 ha (57.400.000 sq ft)
Uključuje	Byzantine Bath Church of Hosios David Church of Prophet Elijah Church of Saint Catherine, Thessaloniki Church of Saint Panteleimon Church of the Acheiropoietos Church of the Holy Twelve Apostles Church of the Saviour Walls of Thessaloniki Crkva Panagija Crkva Svete Sofije (Solun) Crkva Svetog Dimitrija Galerijev luk i rotonda Manastir Vlatadon Crkva Svetog Nikole Orfanosa
Kriterijum	Kulturno dobro: i, ii, iv
Upis	1988. (12. sednica)
Veb-sajt	http://whc.unesco.org/en/list/456

Odlike

Solun (Thessalonika), koji je osnovan 315. p. n. e. kao provincijska prestonica i važna morska luka, je postao veoma važan tokom širenja hrišćanstva. Neke od solunskih crkava su izgrađene u osnovi upisanog grčkog krsta, a ostale kao longitudinalne trobrodne bazilike. Građene su tokom dugog razdoblja od 4. do 15. veka i predstavljaju razvitak stila koji je snažno uticao na razvoj vizantijske arhitekture. Mozaici iz Galijeve rotunde, sv. Dimitrija i sv. Davida se smatraju jednima od najvažnijih dela ranohrišćanske umetnosti.

Spisak spomenika

Slika	Ime	izgradnja	razdoblje	Koordinate	Beleške
	Solunske gradske zidine (Τείχη της Θεσσαλονίκης)	4—5. vek	Vizantijska umetnost
	Galerijev trijumfalni slavoluk i grobnica (αψίδα του Γαλερίου)	298—306.	Rana hrišćanska umetnost	40° 22′ 34″ S; 22° 34′ 16″ I	Galerije je podigao slavoluk bogato ukrašen realističkim reljefima u slavu pobede nad Sasanidima i osvajanja njihove prestonice, Ktesifona, 298. god. Bio je to osmolučni gradski portal od kojega su sačuvana tri oštećena luka. Galerijeva grobnica je izgrađena kao njegov mauzolej, ali je car sahranjen u Gamzigradu, a grobnica je postala, prema nekima, najstarija hrišćanska crkva, tzv. Rotonda sv. Đorđa, bogato ukrašena mozaicima u 4. veku.
	Crkva Ahiropiitos ([Παναγία] Ἀχειροποίητος)	5. vek	Rana hrišćanska umetnost i Vizantijska umetnost	40.634974° S; 22.947864° I / 40.634974; 22.947864
	Manastir Latomos (Μονή Λατόμου)	5—6. vek	Rana hrišćanska umetnost i Vizantijska umetnost	40.641792° S; 22.9523° I / 40.641792; 22.9523	Od manastira je sačuvana samo Crkva sv. Davida s kraja 5. veka, koja je bila bogato ukrašena mozaicima iz 6. i freskama iz 12. veka. Crkva sv. Davida je izgrađena preko ranije, rimske zgrade, kao katolikon (glavna crkva) manastira Latomos. Izvorna crkva bila mala i kvadratne osnova s apsidom na istočnom kraju, a ulazom na zapadu. U svakoj od četiri strane zgrade bila izgrađena mala komora čineći krst s jednakim kracima na području naosa. Cela zapadna strana crkve je srušena i sada se ulaz nalazi na južnoj strani. Od uređenja enterijera je očuvan poznati mozaik u kupoli crkve, koji datira iz 5—6. veka. i fragmenti zidnih slika, koje datiraju iz 12. veka.
	Crkva Svetog Dimitrija (Άγιος Δημήτριος)	629—634.	Vizantijska umetnost	40° 22′ 55″ S; 22° 33′ 55″ I	Spomenik je petobrodna bazilika s narteksom i transeptom. Ispod svetišta i transepta je kripta. Kapela sv. Eutymiosa je priključena na jugoistočnom delu crkve. Veoma malo fragmenata skulpture i slikarskog uređenja (mozaici, freske) su preživeli katastrofalni požar iz 1917. godine, ali su primeri uzastopnih istorijskih perioda.
	Crkva Svete Sofije (Ἁγία Σοφία)	3—8. vek	Vizantijska umetnost	40° 22′ 33″ S; 22° 33′ 54″ I	Jedna od najstarijih građevina u gradu izgrađena je u 8. veku na temeljima starije crkve iz 3. veka, po uzoru na Aja Sofiju u Konstantinopolju. Ona je vizantska bazilika osnove upisanog grčkog krsta sa središnjom kupolom na kratkom tamburu i apsidom ukrašenom pozlaćenim mozaicima.
	Crkva Panagija (Παναγία τῶν Χαλκέων)	1028.	Vizantijska umetnost	40° 22′ 53″ S; 22° 33′ 49″ I	Crkva je osnove upisanog grčkog krsta, tipičnog za makedonsko razdoblje vizantijske umetnosti, sa središnjom kupolom na četiri masivna stuba, dve manje kupole i narteksom. Izgrađena je od opeke, zbog čega je zovu i Crvena crkva, a fasada je bogata pilastrima, dok je unutrašnjost ukrašena freskama iz 11. i 14. veka.
	Crkva Svete Katarine (Αγία Αικατερίνη)	298—306.	Vizantijska umetnost	40.643213° S; 22.944237° I / 40.643213; 22.944237
	Crkva Svetog Pantelejmona (Ναός Αγίου Παντελεήμονα)	298—306.	Rana hrišćanska umetnost	40.6331° S; 22.9512° I / 40.6331; 22.9512	Crkva je imala galeriju oko cele građevine sa simetričnim oltarom s dve male kapele. Osnove je upisanog grčkog krsta sa središnjom kupolom na masivna 4 stuba i malenom kupolom iznad broda. Unutra se nalaze freske s prikazima Gospe i tri vizantijska cara makedonske dinastije.
	Crkva Svetih Apostola (Ἅγιοι Ἀπόστολοι)	1310—1329.	Vizantijska umetnost	40° 23′ 00″ S; 22° 33′ 41″ I	Crkva je bila katholikon (manastirska glavna crkva), a izgrađena je u upisanom grčkom krstu s pet kupola, velikom središnjom i četiri manje na svakom kraju, i narteksom, deambulatorijumom s galerijama i dve bočne kapele sa spoljašnim ulazom. Fasada ima naizmenični ukras od različitih opeka i mnogo lezena. Unutrašnjost je ukrašena mozaicima i freskama iz 14. veka.
	Crkva Svetog Nikole Orfanosa (Ἅγιος Νικόλαος ὁ Ὀρφανός)	1310—1320.	Vizantijska umetnost	40° 22′ 54″ S; 22° 34′ 20″ I	Izgrađena je kao manastirska jednobrodna crkva s drvenim krovom, kojoj su kasnije dodana dva bočna broda koji se nastavljaju oko oltara u deambulatorijum. Spolja je neugledna od nepravilne opeke i kamena, ali je iznutra bogato oslikana freskama iz razdoblja srpskog kralja Milutina
	Crkva Spasitelja (Ναός του Σωτήρος)	14. vek	Vizantijska umetnost	40.6398° S; 22.9674° I / 40.6398; 22.9674
	Manastir Vlatadon (Μονη Βλαταδων)	1351—1354.	Vizantijska umetnost	40.6418° S; 22.9545° I / 40.6418; 22.9545	Manastriski hram je građen u periodu od 1351.-1354. godine. Značajnu podršku za izgradnju hrama pružila je carica Ana Savojska, koja se doselila u Solun posle smrti muža, Andronika III Paleologa. Unutrašnjost crkve je ukrašena freskama u periodu od 1360—1380. godine. Kada su Turci prvi put zauzeli Solun 1387. crkva je pretvorena u džamiju, nakon zauzimanja Soluna drugi put 1430. nastavila je da funkcioniše kao pravoslavni manastirski objekt za sve vreme turske vladavine.
	Crkva Svetog proroka Ilije (Μονη Βλαταδων)	1360—1370.	Vizantijska umetnost	40.640883° S; 22.948543° I / 40.640883; 22.948543
	Vizantijsko kupatilo u Solunu (Βυζαντινά Λουτρά Άνω Πόλης)	13—14. vek	Vizantijska umetnost	40.640026° S; 22.953464° I / 40.640026; 22.953464

Spoljašne veze

• Spomenici na stranicama Grčkog ministarstva kulture i turizma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. april 2017)