Pal Vago
Pal Vago (mađ. Vágó Pál; Jasapati, 6. juna 1853 — Budimpešta, 15. oktobra 1928) bio je mađarski slikar, poznat po istorijskim scenama.
Pal Vago | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 6. jun 1853. |
Mesto rođenja | Jasapati, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 15. oktobar 1928.75 god.) ( |
Mesto smrti | Budimpešta, Kraljevina Mađarska |
Biografija
urediRodio se u Jasapatiju 1853. godine kao sin Ignaca i Terezije. Studirao je pravo, da bi potom učio slikarstvo u majstorskoj školi Aleksandera Vagnera u Minhenu. Studije slikarstva nastavlja kod Žan-Pola Lorana u Parizu. U stilu minhenskog realizma slikao je popularne žanr-scene, kao i istorijske kompozicije pod uticajem Viktora Madarasa i Bertalana Sekelja.
Prvi uspeh doživljava 1881. godine sa slikom na platnu koja prikazuje Veliku poplavu Segedina 1879. godine. Godine 1887. učestvuje na izložbi u Umetničkom salonu u Budimpešti gde osvaja Grand Prix. Od tada se specijalizuje za prikaze istorijskih scena i učestvuje na mnogim izložbama povezanim sa Milenijumskom izložbom 1896. godine u Budimpešti.
Godine 1897. na poziv Torontalske županije dolazi u Veliki Bečkerek gde za Milenijumsku izložbu slika „Defile banatskih spahija pred carem Franjom Josifom I”, koja se danas čuva u Narodnom muzeju Zrenjanin. Veliki Bečkerek mu je za te potrebe izgradio veliki atelje na obali Begeja. Za vreme svog boravka u ovom gradu družio se sa „torontalskim slikarima”, radio na osnivanju slikarske kolonije, ali bezuspešno.[1]
Preminuo je 15. oktobra 1928. godine u Budimpešti.
Galerija
uredi-
Mađari pred Kijevom
-
Autoportret u ateljeu
-
Žena koja čita
-
Defile banatskih spahija pred carem Franjom Josifom I
-
Velika poplava Segedina
Reference
uredi- ^ Narodni muzej Zrenjanin, Pedagoška služba