Patent je skup ekskluzivnih prava, koja pronalazaču garantuje država ili neki drugi autoritet, štiteći njegov pronalazak od upotrebe, iskorišćavanja i prodaje od strane drugih fizičkih i pravnih lica. Patenti se dodeljuju za nove mašine, značajno poboljšanje već postojećih, industrijske proizvode, procese industrijske proizvodnje ili značajno poboljšanje već postojećih. Takođe se dodjeljuju za nove hemijske smjese, hranu, medicinske i farmaceutske proizvode, kao i procese za njihovu proizvodnju. U nekim zemljama, kao SAD, patenti se dodjeljuju i za nove forme genetičkim inženjeringom modifikovanih, biljki i životinja.[1]:17

Patent izdao Zavod za patente i žigove SAD

Postupak za dodelu patenata, zahtevi koji se postavljaju pred vlasnikom patenta i opseg isključivih prava uveliko se razlikuju od zemlje do zemlje u skladu sa nacionalnim zakonima i međunarodnim sporazumima. Tipično, međutim, prijava patenta mora da sadrži jedan ili više zahteva koji definišu obim zaštite koji se traži. Patent može uključivati mnoge zahteve, od kojih svaki definiše određeno pravo svojine. Ove tvrdnje moraju zadovoljiti različite zahteve patentibilnosti, koji u SAD uključuju novinu, korisnost i neočiglednost.[2][3]

Prema TRIPS sporazumu Svetske trgovinske organizacije (STO), patenti bi trebali biti dostupni u državama članicama STO za bilo koji pronalazak, u svim oblastima tehnologije, pod uslovom da su novi, da sadrže inventivni korak i da su podobni za industrijsku primenu.[4] Ipak, postoje varijacije o tome šta je predmet patentiranja od zemlje do zemlje, takođe među zemljama članicama STO. TRIPS takođe predviđa da bi raspoloživi rok zaštite trebao biti najmanje dvadeset godina.[5]

Definicija uredi

Reč patent potiče od latinske reči patere, što znači „otvoriti” (tj., Učiniti dostupnim za javnu inspekciju). To je skraćena verzija termina patentno pismo, koji je bio otvoreni dokument ili instrument koji je izdao monarh ili vlada kojim su dodeljena ekskluzivna prava osobi, prethodivši savremenom patentnom sistemu. Slična odobrenja su uključivala zemljišne patente, koji su bili odobrenja ranih državnih vlada u SAD, i patent štampanja, preteču modernih autorskih prava.

U savremenoj upotrebi, termin patent se obično odnosi na pravo dato svakom ko izmisli nešto novo, korisno i neočigledno. Patent se često naziva oblikom prava intelektualne svojine,[6][7] izraz koji se takođe koristi u kontekstu žigova i autorska prava,[7] i koji ima zagovornike i protivnike (vidi takođe Intelektualna svojina § član „intelektualna svojina”). Neke druge vrste prava intelektualne svojine se u nekim jurisdikcijama isto tako nazivaju patenti: prava na industrijski dizajn se u SAD zovu patenti na dizajn,[8] prava oplemenjivača biljaka ponekad se nazivaju biljni patenti,[9] a pomoćni modeli i Gebrauchsmuster se ponekad nazivaju sitni patenti ili inovacioni patenti.

Prinudna licenca uredi

Razlog odobravanja prinudne licence je upotreba patenta u privredne svrhe od strane zainteresovanih lica, kojima je nosilac prava uskratio saglasnost za korišćenje patenta. Ove licence se nazivaju zakonskim licencama, za razliku od licenci koje nastaju na dobrovoljnoj bazi, zaključivanjem ugovora o licenci između nosioca prava i trećeg lica. Propisi većine zemalja predvidđaju ograničenja u obliku prinudne licence samo za patente. Ostala prava industrijske svojine ne mogu da budu predmet iskorišćavanja na osnovu zakona.

Prinudna licenca se može odobriti u u dva slučaja:

  • Ako nosilac prava ne iskorišćava patent a ne želi da ustupi svoje pravo
  • Ako postoje dva zavisna patenta
    • Smatra se da se patent ne koristi ako nosilac patenta odbija da drugim licima ustupi pravo korišćenja zaštićenog pronalaska ili im postavlja neopravdano teške uslove, odnosno ako odbija da zaključi ugovore o licenci na dobrovoljnoj bazi.

Prinudna licenca nije mera koja se izriče protiv nosioca patenta po službenoj dužnosti, već samo na zahtev preduzeća. Pri tome, firma koja je podnela zahtev za odobravanje prinudne licence, mora da dokaze da poseduje tehnološke mogućnosti i proizvodne kapacitete potrebne za iskorišćavanje patenta za koji se traži prinudna licenca. Kada Zavod za intelektualnu svojinu odobri licencu firmi, ona dobija pravo da privredno iskorišćava zaštićeni pronalazak. Za privredno korišćenje, firma je dužna da plaća naknadu nosiocu patenta.

    • Prinudna licenca se može dodeliti i nosiocu patenta za patent koji se ne može koristiti, bez korišćenja pronalaska zaštićenog ranijim patentom na ime drugog lica. Pošto je rec o zavisnim patentima, nosilac kasnije odobrenog patenta, može da dobije prinudnu licencu za ranije zaštićen patent, kao i nosilac ranije zaštićenog patenta, može da dobije prinudnu licencu za kasnije zaštićen patent.

Iako je prinudna licenca predviđena u skoro svim nacionalnim zakonima o pravnoj zaštiti pronalazaka, ona se retko koristi. Osnovni razlog je u sve komplikovanijoj tehnologiji koju obuhvata zaštićeni pronalazak i nemogućnosti da se taj pronalazak koristi, bez tehničke pomoći nosioca patenta.

Prinudna licenca u javnom interesu uredi

Ako je korišćenje zaštićenog pronalaska od opštedruštvenog interesa za zdravstvo, narodnu odbranu, zaštitu i unapređenje čovekove sredine, ili je od posebnog značaja za određenu privrednu granu, može se izdati prinudna licenca u javnom interesu. Ona se može odobriti i pre roka predviđenog za izdavanje prinudne licence. O zahtevu za izdavanje prinudne licence u javnom interesu, odlučuje Savet ministara. Drugi slučaj izdavanja prinudne licence u javnom interesu je kada nosilac patenta zloupotrebljava svoj monopolistički položaj i ostvaruje neopravdano visoku zaradu zahvaljujući cenama koje on, kao isključivi proizvođač diktira.

Reference uredi

  1. ^ WIPO Intellectual Property Handbook: Policy, Law and Use. Chapter 2: Fields of Intellectual Property Protection Arhivirano 2013-05-20 na sajtu Wayback Machine WIPO 2008
  2. ^ „Patents: Frequently Asked Questions”. World Intellectual Property Organization. Arhivirano iz originala 20. 6. 2015. g. Pristupljeno 24. 6. 2015. 
  3. ^ Lemley, Mark A.; Shapiro, Carl (2005). „Probabilistic Patents”. Journal of Economic Perspectives, Stanford Law and Economics Olin Working Paper No. 288. 19: 75. S2CID 9296557. doi:10.2139/ssrn.567883. 
  4. ^ Article 27.1. of the TRIPs Agreement.
  5. ^ Article 33 of the Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights (TRIPS).
  6. ^ „What are intellectual property rights?”. World Trade Organization. Pristupljeno 2016-05-23. 
  7. ^ a b Wall, Stuart; Sonal Minocha; Rees, Bronwen (25. 8. 2009). International Business. Financial Times Prentice Hall. str. 43. ISBN 978-0-273-72372-1. „(...) patents, trademarks and copyrights. These are often referred to as intellectual property rights (...) 
  8. ^ „1502 Definition of a Design [R-08.2012]”. Manual of Patent Examining Procedure. USPTO. Arhivirano iz originala 7. 1. 2015. g. Pristupljeno 7. 1. 2015. 
  9. ^ „General Information About 35 U.S.C. 161 Plant Patents”. USPTO. Arhivirano iz originala 7. 1. 2015. g. Pristupljeno 7. 1. 2015. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi