Pedijatrija je grana medicine koja je definisana objektom svog interesa − detetom, od rođenja do kraja adolescencije. To je, prema tome, medicina razvojnog doba. U vezi sa granicama pedijatrije poslednjih godina se vremenski raspon ljudskog života u kojem deluje pedijatrija proširio, unazad u prenatalnom dobu do samog začeća i unapred do vremena posle dosezanja zrelosti. Američka akademija za pedijatriju preporučuje ljudima da traže pedijatrijsku negu do 21 godine.[1][2] U Ujedinjenom Kraljevstvu, pedijatrija pokriva pacijente do 18. godine.[3] Starosne granice pedijatrije širom sveta rastu iz godine u godinu.[4] Lekar koji je specijalizovan za ovu oblast je poznat kao pedijatar. Reč pedijatrija i njeni srodnici znače „iscelitelj dece“; one potiču od dve grčke reči:παῖς (pais „dete“) i ἰατρός (iatros „lekar, iscelitelj“). Pedijatri rade u bolnicama i dečjim bolnicama, posebno onima koji rade u svojim podspecijalnostima (npr. neonatologija), i kao lekari primarne zdravstvene zaštite ambulantno.

Pedijatrija
Pedijatar pregleda novorođenče.
FokusDeca, adolescenti, i Omladina
PodspecijalnostPedijatrijska kardiologija, neonatologija, kritična nega, pedijatrijska onkologija, bolnička medicina, primarna zaštita, drugo (vidi dole)
Bitne bolesti:Urođene bolesti, Zarazne bolesti, Rak u detinjstvu, Mentalni poremećaji
Bitni testovi:Svetska zdravstvena organizacija Standardi rasta dece
SpecijalistaPedijatar
Pedijatrija

Istorija uredi

 
Deo bolnice Velike Ormond ulice u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, koja je bila prva pedijatrijska bolnica na engleskom govornom području.

Najraniji spomeni medicinskih problema specifičnih za decu pojavljuju se u Hipokratovom korpusu, objavljenom u petom veku pre nove ere, i u čuvenoj Svetoj bolesti. Ove publikacije su raspravljale o temama kao što su dečja epilepsija i prevremeni porođaji. Od prvog do četvrtog veka nove ere, grčki filozofi i lekari Kels, Soran iz Efesa, Aretej, Galen i Oribasij, takođe su u svojim delima raspravljali o specifičnim bolestima koje pogađaju decu, kao što su osip, epilepsija i meningitis.[5] Već su Hipokrat, Aristotel, Kels, Soran i Galen[6] razumeli razlike u organizmima koji rastu i sazrevaju, što je zahtevalo različit tretman: Ex toto non sic pueri ut viri curari debent („Uopšte, dečaci ne bi trebalo da se tretiraju na isti način kao muškarci").[7]

Iako su neki pedijatrijski radovi postojali u to vreme, bili su oskudni i retko objavljeni zbog nedostatka znanja iz pedijatrijske medicine. Godine 1472, u Padovi, Paolo Bađelardo, italijanski lekar, napisao je prvu medicinsku knjigu u potpunosti o dečijim bolestima – „De infantium aegritudinibus ac remediis.“[5] Neki od najstarijih tragova pedijatrije mogu se otkriti u staroj Indiji, gde su se dečiji lekari zvali kumara brtija.[6] Susruta Samhita, ajurvedski tekst, nastao tokom šestog veka pre nove ere, sadrži tekst o pedijatriji.[8] Još jedan ajurvedski tekst iz ovog perioda je Kašjapa Samhita.[9][10]

Rukopis iz drugog veka nove ere grčkog lekara i ginekologa Sorana iz Efesa bavio se neonatalnom pedijatrijom.[11] Vizantijski lekari Oribasij, Etijus od Amida, Alekander Tralijanus i Paulus Egineta su doprineli ovom polju.[6] Vizantinci su gradili i brefotrofije (jaslice).[6] Islamski pisci zlatnog doba poslužili su kao most za grčko-rimsku i vizantijsku medicinu i dodali svoje ideje, posebno Hali Abas, Jahja Serapion, Abulkasis, Avicena i Averoes. Persijski filozof i lekar al-Razi (865–925) objavio je monografiju o pedijatriji pod naslovom Bolesti kod dece, kao i prvi definitivan opis malih boginja kao kliničkog entiteta.[12][13] Takođe među prvim knjigama o pedijatriji bila je Libellus [Opusculum] de aegritudinibus et remediis infantium iz 1472 („Mala knjiga o dečijim bolestima i lečenju“), italijanskog pedijatra Paola Bagelarda.[14] U nizu su došli Ein Regiment der Jungerkinder Bartolomeusa Metlingera 1473, Kornelijus Rolansov (1450–1525) beznaslovni Buhlein, ili latinski kompendijum, 1483, i Hajnrih fon Lufenburgov (1391–1460) Versehung des Leibs, napisan 1429. i objavljen 1491, zajedno sa radom Pediatric Incunabula, četiri velika medicinska traktata o dečjoj fiziologiji i patologiji.[6]

Dok je više informacija o dečijim bolestima postajalo dostupno, bilo je malo dokaza da su deca dobijala istu vrstu medicinske nege kao odrasli.[15] Tokom 17. i 18. veka medicinski stručnjaci su počeli da nude specijalizovanu negu dece.[5] Švedski lekar Nils Rozen fon Rozenštajn (1706–1773) smatra se osnivačem savremene pedijatrije kao medicinske specijalnosti,[16][17] dok se njegovo delo Bolesti dece i njihovi lekovi (1764) smatra „prvim savremenim udžbenikom ove teme“.[18] Međutim, tek u devetnaestom veku medicinski stručnjaci priznaju pedijatriju kao posebnu oblast medicine. Prve publikacije specifične za pedijatriju pojavile su se između 1790-ih i 1920-ih.[19] Termin pedijatrija je prvi put uveo na engleski 1859. godine dr Abraham Džejkobi. Godine 1860. postao je „prvi posvećeni profesor pedijatrije na svetu.“[20] Pedijatrija kao specijalizovana oblast medicine nastavila je da se razvija sredinom 19. veka; Nemački lekar Abraham Jakobi (1830–1919) poznat je kao otac američke pedijatrije zbog svog velikog doprinosa ovoj oblasti.[21][22] Medicinsko obrazovanje stekao je u Nemačkoj, a kasnije je radio u Njujorku.

Prva opšteprihvaćena pedijatrijska bolnica je Bolnica za bolesnu decu (franc. Hospital for Sick Children), koja je otvorena u Parizu juna 1802. godine na mestu gde je prethodno bilo sirotište.[23] Od svog početka, ova čuvena bolnica primala je pacijente do petnaest godina,[24] i do danas funkcioniše kao pedijatrijsko odeljenje Neker-bolnice za bolesnu decu, nastale 1920. spajanjem sa obližnjom Neker bolnicom, osnovanom 1778.

U drugim evropskim zemljama, Šarite (bolnica osnovana 1710.) u Berlinu je 1830. godine osnovala poseban pedijatrijski paviljon, tome su sledile slične ustanove u Sankt Peterburgu 1834. godine, te u Beču i Breslavu (danas Vroclav), obe 1837. godine. Godine 1852, prvu britansku pedijatrijsku bolnicu, Bolnicu za bolesnu decu, u ulici Grejt Ormond, osnovao je Čarls Vest.[23] Prva dečija bolnica u Škotskoj otvorena je u Edinburgu.[25] U SAD, prve slične ustanove bile su Dečija bolnica u Filadelfiji, koja je otvorena 1855. godine, a zatim Bostonska dečja bolnica (1869).[26] Podspecijalnosti iz pedijatrije su stvorene u domu Harijet Lejn pri bolnici Džons Hopkins od strane Edvardsa A. Parka.[27]

Reference uredi

  1. ^ „Choosing a Pediatrician for Your New Baby (for Parents) - Nemours KidsHealth”. kidshealth.org. Pristupljeno 2020-07-13. 
  2. ^ „Age limits of pediatrics”. Pediatrics. 81 (5): 736. maj 1988. PMID 3357740. doi:10.1542/peds.81.5.736. Pristupljeno 18. 4. 2017. 
  3. ^ „Paediatrics” (PDF). nhs.uk. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 07. 2020. g. Pristupljeno 2. 7. 2020. 
  4. ^ Sawyer, Susan M.; McNeil, Robyn; Francis, Kate L.; Matskarofski, Juliet Z.; Patton, George C.; Bhutta, Zulfiqar A.; Esangbedo, Dorothy O.; Klein, Jonathan D. (2019-11-01). „The age of paediatrics”. The Lancet Child & Adolescent Health (na jeziku: engleski). 3 (11): 822—830. ISSN 2352-4642. PMID 31542355. S2CID 202732818. doi:10.1016/S2352-4642(19)30266-4. 
  5. ^ a b v Duffin, Jacalyn (2010). History of Medicine, Second Edition: A Scandalously Short Introduction. University of Toronto Press. 
  6. ^ a b v g d Colón, A. R.; Colón, P. A. (januar 1999). Nurturing children: a history of pediatrics. Greenwood Press. ISBN 9780313310805. Pristupljeno 20. 10. 2012. 
  7. ^ Celsus, De Medicina, Book 3, Chapter 7, § 1.
  8. ^ John G. Raffensperger. Children's Surgery: A Worldwide History. McFarland. str. 21. 
  9. ^ David Levinson; Karen Christensen. Encyclopedia of modern Asia. 4. Charles Scribner's Sons. str. 116. 
  10. ^ Desai, A.B. Textbook Of Paediatrics. Orient blackswan. str. 1. 
  11. ^ P.M. Dunn, "Soranus of Ephesus (circa AD 98–138) and perinatal care in Roman times", Archives of Disease in Childhood: Fetal and Neonatal Edition, 1995 July; 73(1): F51–F52.Dunn, P. M. (1995). „Soranus of Ephesus (Circa AD 98-138) and perinatal care in Roman times”. Archives of Disease in Childhood. Fetal and Neonatal Edition. 73 (1): F51—F52. PMC 2528358 . PMID 7552600. doi:10.1136/fn.73.1.f51. 
  12. ^ Elgood, Cyril (2010). A Medical History of Persia and The Eastern Caliphate (1st izd.). London: Cambridge. str. 202—203. ISBN 978-1-108-01588-2. „By writing a monograph on 'Diseases in Children' he may also be looked upon as the father of paediatrics. 
  13. ^ U.S. National Library of Medicine, "Islamic Culture and the Medical Arts, Al-Razi, the Clinician" [1]
  14. ^ A. B. Desai, ur. (1989). Achar S Textbook Of Pediatrics (Third izd.). Orient Blackswan. str. 1. ISBN 81-250-0440-8. 
  15. ^ Stern, Alexandra Minna; Markel, Howard (2002). Formative Years: Children's Health in the United States, 1880-2000 (na jeziku: engleski). University of Michigan Press. str. 23—24. ISBN 978-0-472-02503-9. doi:10.3998/mpub.17065. 
  16. ^ Lock, Stephen; John M. Last; George Dunea (2001). The Oxford illustrated companion to medicine . Oxford University Press US. str. 173. ISBN 978-0-19-262950-0. Pristupljeno 9. 7. 2010. „Rosen von Rosenstein. 
  17. ^ Roberts, Michael (2003). The Age of Liberty: Sweden 1719–1772. Cambridge University Press. str. 216. ISBN 978-0-521-52707-1. Pristupljeno 9. 7. 2010. 
  18. ^ Dallas, John. „Classics of Child Care”. Royal College of Physicians of Edinburgh. Arhivirano iz originala 27. 7. 2011. g. Pristupljeno 9. 7. 2010. 
  19. ^ Duffin, Jacalyn (29. 5. 2010). History of Medicine, Second Edition: A Scandalously Short Introduction. University of Toronto Press. 
  20. ^ Stern, Alexandra Minna; Markel, Howard (2002). Formative Years: Children's Health in the United States, 1880-2000 (na jeziku: engleski). University of Michigan Press. str. 23—24. ISBN 978-0-472-02503-9. doi:10.3998/mpub.17065. 
  21. ^ "Broadribb's Introductory Pediatric Nursing". Nancy T. Hatfield (2007). pp. 4. ISBN 0-7817-7706-2
  22. ^ „Jacobi Medical Center - General Information”. Arhivirano iz originala 2006-04-18. g. Pristupljeno 2006-04-06. 
  23. ^ a b Ballbriga, Angel (1991). „One century of pediatrics in Europe (section: development of pediatric hospitals in Europe)”. Ur.: Nichols, Burford L.; et al. History of Paediatrics 1850–1950. Nestlé Nutrition Workshop Series. 22. New York: Raven Press. str. 6—8. ISBN 0-88167-695-0. 
  24. ^ official history site (in French) of nineteenth century paediatric hospitals in Paris
  25. ^ Young, D.G. (avgust 1999). „The Mason Brown Lecture: Scots and paediatric surgery”. Journal of the Royal College of Surgeons Edinburgh. 44 (4): 211—5. PMID 10453141. Arhivirano iz originala 2014-07-14. g. 
  26. ^ Pearson, Howard A. (1991). „Pediatrics in the United States”. Ur.: Nichols, Burford L.; et al. History of Paediatrics 1850–1950. Nestlé Nutrition Workshop Series. 22. New York: Raven Press. str. 55—63. ISBN 0-88167-695-0. 
  27. ^ „Commentaries: Edwards A Park”. Pediatrics. American Academy of Pediatrics. 44 (6): 897—901. 1969. PMID 4903838. S2CID 43298798. doi:10.1542/peds.44.6.897. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi