Ime Pelazgi (antgrč. Πελασγοί [Pelasgoí], jedn. Πελασγός [Pelasgós]) su koristili neki antički pisci za populaciju koja je bila predak Grka ili je nastanjivala Grčku pre Grka.[1]

Ostacki pelaškog dvorca Lerna

Generalno, „Pelazgi” su postali opštepoznati kao autohtoni stanovnici egejske zemlje i kulture koja je postojala pre dolaska ili nastanka grčkog jezika.[2] Tokom perioda klasične Grčke, enklave pod ovim imenom su preživele na nekoliko lokacija u Grčkoj na kopnu, Kritu i drugim ostrvima u Egejskom moru. Ljudi koji su se identifikovali kao Pelazgi govorili su jezik ili jezike koji su se identifikovali kao ne grčki, iako su neki antički pisci opisali pelaški jezik kao grčki. Tradicija je takođe preživela u nekim delovima Grčke dok nije bila helenizovana. Ovi delovi su do 5. veka identifikovani kao jonski.

Arheološka iskopavanja tokom 20. veka došla su do područja koja su naseljavali Pelazgi poput Atike, Lemnosa ili Tesalije. Arheološka otkopavanja kod Sesklo i Dimini su opisala Pelazge kao neolitsku kulturu, neka su pokazala kao srednja heladska, a neka i kasno heladska kultura mikenske Grčke. Od pisanih dokumenata sačuvan je pelaški mit o stvaranju sveta.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Apollonius Rhodius (trans. Peter Green). The Argonautika (Expanded Edition). . University of California Press. 2007. pp. 223. ISBN 978-0-520-25393-3.  (Commentary on I.987).
  2. ^ "A member of a people living in the region of the Aegean Sea before the coming of the Greeks": „Pelasgian”. The American Heritage Dictionary of the English Language: Fourth Edition. 2000. Arhivirano iz originala 10. 02. 2009. g. Pristupljeno 15. 1. 2008.