Пети лептир

Peti leptir je roman Uroša Petrovića, prvi put objavljen u izdavačkoj kući Laguna 2007. godine. Pisan u maniru mistične fantastike, smatra se prvim horor romanom namenjenom deci na srpskom jeziku. Radnja prati odrastanje dečaka iz sirotišta, koji stupa u kontakt sa onostranim i biva upleten u mračnu, nepredvidivu igru sa tajanstvenim ljudima, duhovima i providnim leptirima. Knjiga je dobila nagradu Zmajevih dečjih igara „Rade Obrenović“ za najbolji roman za decu i mlade, a po njoj je snimljena radio drama koja je premijerno emitovana na prvom programu Radio Beograda 19. maja 2013. godine. Po romanu je 2014. godine snimljen i dugometražni igrani film u trodimenzionalnoj tehnologiji, što ga čini prvim 3D filmom u istoriji srpske kinematografije. Svečana premijera ovog filma održana je 23. decembra 2014. godine u Sava centru, što je ujedno bila i prva 3D projekcija prikazana u istoriji najveće srpske bioskopske dvorane.

Peti leptir
Korice knjige (izdavaštvo Laguna)
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovPeti leptir
AutorUroš Petrović
IlustratorŽarko Drinčić
Ilija Melentijević
Zemlja Srbija
Jeziksrpski (original)
Izdavanje
IzdavačLaguna
Datum2007.
Broj stranica128
Tip medijameki povez

Radnja

uredi
 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Napeta, uzbudljiva i nepredvidiva priča o naglom odrastanju dečaka beogradskog sirotišta, koji otkriva da nije povezan samo sa tajanstvenim ljudima i njihovim duhovima, već i sa čudesnim, providnim leptirima. Dečak, koji je, saznajemo sasvim uzgred, traktoru i bez ikakvog traga o roditeljima, poseduje samo ime, koje mu je dala uprava doma, ranac, u kome sabira svoja malobrojna, ali tim značajnija dečja balga i drangulije, i hrabrost i maštu. Među domskim štićenicima „sudbinom nateranim na rano sazrevanje” on u početku nema prijatelja, kao ni zaštitnika ili pomagača među odraslima. „Najusamljeniji od svih”, beži iz doma, vođen igrom nagoveštaja. On odlazi iz Beograda nakrivljenim prigradskim autobusom i smešta se u napuštenu radionicu, na kraju mesta, koja nosi isti broj kao i autobus kojim je napustio Beograd...

U Aleksin život ulazi onostrano. Ritual tešenja u kome dečak češlja sam sebe da utrne, kako bi bar načas sam sebe obmanuo da ga češlja majka, otvara komunikaciju sa svetom duhova. Isečena slova lepe se na plastični češalj i dečak otpočinje sablasni razgovor s klinički mrtvim starcem, deda Dušanom. Prividno sve se iz samoće i nesreće izokreće u zajedništvo i sreću: dečak budi starca iz kome, a starac, predstavljajući se kao deda, usvaja dečaka. Deda Dušan, koji nekim čudom zna čak i to kakav je džemper nosila beba koju su doneli u dom, travar i znalac čajeva, postavlja svom usvojenom unuku neobičan zahtev. Da, ako on umre odmah pozove advokata Jovicu Vuka...

U priču se upliće i duh šumara Alekse V. Jakšića, nekadašnjeg saradnika Josifa Pančića, koji je, tokom stogodišnjeg neživota u Međustanici, naučio da pravi prelepe mozaike od lišća, baba Sara, kojoj čežnja za venčanicom ostavljenom na šarenom svetu ne dozvoljava da iz limba Međustanice ode u smrt, tajanstveni Zlodolci, kaluđeri, Ivan Grozni i psi skitnice vođeni sablasnim moćima Jovice Vuka, tarski vuk i divlje svinje... Čitav jedan, živopisan, maštovit i jeziv svet s kojim dečak mora da se izbori uz pomoć duha imenjaka i novostečenih prijatelja - domaca.[1]

Nagrade

uredi

Reference

uredi
  1. ^ (jezik: srpski) Урош Петровић: (Peti leptir, Laguna: dr. Ljiljana Pešikan-Ljuštanović). str. 116-117.

Spoljašnje veze

uredi