Podela Rimskog carstva

Podela Rimskog carstva je posledica nemogućstva dobrog upravljanja iz jednog centra, Rima.

Prva podela Rimskog carstva uredi

Prvi put podela Rimskog carstva se desila za vreme cara Dioklecijana 286. koji je uveo sistem tetrarhije i odlučivši time da je Rimsko carstvo suviše veliko da bi jedan čovek mogao uspešno da vlada njime. Carstvo je bilo podeljeno na četiri dela kojim su vladala po dvojica avgusta i dvojica cezara. Avgust Dioklecijan je vladao iz Nikomedije, dok je drugi avgust Maksimijan vladao iz Milana. Uskoro su savladari uzeli po jednog pomoćnika, cezara. Oni su vladali iz Trira na Rajni i Sirmijuma. Međutim, sistem tetrarhije nije uspeo. Savladari su počeli da ratuju između sebe 306. godine. Iz tih borbi kao pobednik je izašao car Konstantin 314. godine i stavio pod svoju vlast celokupnu teritoriju Rimskog carstva. Posle smrti cara Konstantina njegova tri sina zaratila su oko prestola i kao pobednik iz te borbe izašao je srednji sin Konstancije (351). Konstancije je zbačen sa vlasti i na presto je doveden Julijan (361—363). Julijan je doživeo poraz u borbama sa Persijancima i tokom tog rata izgubio je svoj život. Vojska je za cara proglasila Jovijana koji je vladao kratko, do 364. godine.

Druga podela Rimskog carstva uredi

Jovijana je nasledio sin Valentinijan I koji je podelio carstvo na dva dela. Istočni deo dao je svom bratu Valensu, dok je za sebe zadržao zapadni deo. Doživevši poraz u bici kod Hadrijanopolja 378. godine i pritom izgubivši svoj život, vlast je nasledio njegov brat Valentijan koji je carstvo podelio sa vojskovođom Teodosijem.

Konačna podela Rimskog carstva uredi

Posle smrti Valentijana 392. godine, car Teodosije je zavladao celokupnim Rimskim carstvom. Međutim, car Teodosije je 394. godine konačno podelio carstvo na dva dela. Zapadni deo carstva dao je mlađem sinu Honoriju, dok je starijem sinu Arkadiju predao istočni deo carstva. Car Teodosije umro je 17. januara 395. godine. Posle te godine Rimsko carstvo više nikad nije bilo ujedinjeno.

Literatura uredi

  • N. A. Maškin, Istorija Rima, Beograd 1968.