Pozitivan stres, eustres,[a] euforični stres je pozitivan nesklad između doživljenog i željenog stanja, pod uslovom da je prisustvo ove razlike važno za pojedinca.[1] Iako na prvi pogled izgleda pardoksalno stres nije uvek samo kontraproduktivan i ne predstavlja samo kočnicu u životu. Istraživanja su pokazala da je eustres kod određenih osoba neophodan, kako bi se uspešno izborile sa raznim izazovima sa kojima se svakodnevno susreću.

Vrhunske sportiste, najviše eksploatišu eustres, jer zahvaljujući njemu uspevaju da izvuku ono najpozitivnije iz stresa. U protivnom njihovi uspesi bili bi mnogo manji.

Stres u velikim količinama može biti kontraproduktivan i izvor akutnih i hroničnih stresnih poremećaja, ali ako individua ume i zna da ga kanališe na pravi način, on može postati nepresušni izvor motivacije i stabilnog zdravlja.[2] Zato se za eustres može reći da on pozitivno deluje na fiziološke funkcije preko kojih uspešno deluje na biološke procese uključene u fizički oporavak i imunitet.[3]

Pozitivne i negativne reakcije na dejstvo stresora verovatno deluju udruženo, ali su one odvojene po intentitetu, različite, u više varijanti, i verovatno u stalnoj interakciji,[4] sa različitim fizioloških i psihološkim indikatorima.[1] Eustres je u korelaciji sa zdravstvenim, blagostanjem i pozitivnim performansama i u stalnom suočavanju sa generalnim dejstvom negativne reakcije i rezultata u cilju pronalaženja nečeg pozitivnog u negativnom. Imajući u vidu da je odgovor na stres kompleksna reakcija, verovatno da u svakoj datoj situaciji pojedinac može imati korist kako od stresa tako i od eustresnog odgovora. Zato se za eustres može reći da...odražava stepen do kojeg kognitivne procene situacije vidljivo koriste pojedincu da poboljša svoje psihičko i fizičko blagostanje.[5]

Opšta razmatranja

uredi

Po definiciji, stres je oblik prirodnog prilagođavanja ogranizma suočenog sa nekom teškom situacijom. U tim uslovima stres je znak adaptacije tela na novonastale promene u sredini u kojoj se trenutno nalazi, ili kada neka osoba na loš način interpretira njegovo značenje. I pored toga što mnogi lekari krive stres za izazivanje većine psihosomatskih bolesti, brojna istraživanja počev od 1974. godine,[6] pa nadalje, ukazuju i na postojanje pozitivnog strea ili eustresa.[1]

 
Yerkes–Dodson-ova kriva za težak zadatak

Ako je agresija suviše jaka, organizam je pod stresom, teško da se njim bori i može da izazove posledice. Međutim iako se stres smatra preprekom koju treba prebroditi, on može da postane jak stimulans, ako je prisutan u „maloj dozi”, i izvor zdravlja i sposobnosti jer poboljšava kapacitete organizma za adaptaciju u teškim situacijama. Uzmimo za primer vrhunske sportiste, koji uspevaju da izvuku ono najpozitivnije iz stresa, i da bi u protivnom njihovi uspesi bili mnogo manji. Takođe tokom nekog važnog događaja npr. poslovnog sastanka, stres pomaže da se osoba lakše koncentriše i da brže reaguje.[1]

Nivoi stresa

uredi
  • Odsustvo stresa - opuštenost
  • Eustres (euforični stres) - oblik stresa u kojem povećano uzbuđenje poboljšava aktivnost, podiže nivo adrenalina i podstiče na delovanje.
  • Faza uznemirenosti - kada dodatno uzbuđenje počinje sa slabi efikasnost neke osobe
  • Krajnja uznemirenost - pad efikasnog funkcionisanja pod uticajem jakog stresa.

Kriva stresa

uredi

Na krivoj stresa uočavaju se četiri odvojena područja, u okviru kojih svaki nivo ima posebne uslove i manifestacije:

Područje opuštenosti

Ovo područje moglo bi se opisati; kao život bez basa, sa osećajem prijatanosti, u okviru koga se ne ispoljava preterana zabrinutost...život je lep, nema potrebe da brinem.

Za ovo područje može se reći da je približno idealnom, što ponekd nije sasvim tačno, jer život jednostavno prolazi pokraj ovih osoba. U tom smislu realnije je ovo područje posmatrati kao „privremeno boravište”, i svako se ne treba opustiti jer preterano opuštanje može biti loše na isti način kao i preterana napetost...zategnute strune na violini lepo sviraju, a pretegnute pucaju.

Područje dinamičnosti - uzbuđenje.

U ovom području osoba je uzbuđena, oduševljena i uživa. Ona je napeta ali daje sve od sebe, i odlučnila je, da joj je važan svaki trenutak. Njen moto je... vreme leti, i zato radi ono šta voliš i postiži izazovne ciljeve.

Područje uznemirenosti

U ovom području već počinje zabrinutost, raste koncentracija zbog promena u organizmu a situacija se čini nepodnošljivom. Osoba u takvom stanju ne zna odakle da počne, niko je ne shvata pod kakvim je pritiskom, nastaje prava katastrofa, zbog previše posla i agresija. Ako je osoba previše u području dinamičnosti neminovno će uleteti u sledeću zonu (koja nije nimalo prijatna).

Većina osoba ne može izbeći ovo područje, u kome ako se kratko zadrži nema, a ako se duže zadrži ima posledice. Većinu osoba takvo stanje zabrinjava, ali one smatraju...da se zabrinutost ne odnosi na sva područja njihovog života i da to stanje ne traje zauvek.

Područje duboke uznemirenosti

U ovom području osoba je pretrpana problemima i ne vidi izlaz iz nametnute situacije. Situacija je tako teška da „zaklanja budućnost” i osoba stiče utisak da joj nema spasa, i o tome otprilike ovako razmišlja...Život mi je prava katastrofa, nema izlaza, beskoristan sam, sve je protiv mene, ne mogu više da podnesem, ni na šta ne mogu da se koncentrišem

Mnogi borave kraće ili duže u ovom području, koje može biti sa težim posledicama ako traje dugo, dok većina najčešće nalazi „slamku spasa”.

Napomene

uredi
  1. ^ U nastavku stranice biće pretežno korišćen termin „eustres”

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g Edwards, J. R., & Cooper, C. L. (1988). The impacts of positive psychological states on physical health: A review and theoretical framework. Social Science Medicine, 27(12), 1447-1459.
  2. ^ Ryff, C. D., & Singer, B. H. (1998). The contours of positive human health. Psychological Inquiry, 9(1), 1-29.
  3. ^ Achor, S.; Crum, A. J.; Salovey, P. (2013). Rethinking Stress: The Role of Mindsets in Determining the Stress Response. Journal of Personality and Social Psychology 104 (4): 716–733.
  4. ^ Nelson, D., & Simmons, B. L. (2003). Health psychology and work stress: A more positive approach. In J. C. Quick & L. E. Tetrick (Eds.), Handbook of occupational health psychology (pp. 97-119). Washington, DC: American Psychological Association.
  5. ^ Nelson, D., & Simmons, B. L. (2003). Health psychology and work stress: A more positive approach. In J. C. Quick & L. E. Tetrick (Eds.), Handbook of occupational health psychology (pp. 104)
  6. ^ Selye, H. (1974). Stress without distress. New York: J.B.Lippincott.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).