Pokušaj deblokade Sarajeva

Operacija Tekbir, skraćeno Operacija T[2][3] je bila vojna operacija koja je bila preuzeta od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine da bi se odbacile snage Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i da bi se efikasno prekinula blokada Sarajeva. Operacija je posle mnogih najavljivanja počela 15. juna 1995, uz veliko angažovanje 1. korpusa ARBiH kao i značajnih delova 3., 4. i 7. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Posle dvonedeljnih borbi snage ARBiH su bile poražene i primorane su zbog ogromnih gubitaka da obustave ofanzivu.[4]

Deblokada Sarajeva
Deo rata u Bosni i Hercegovini

Vojna dejstva oko Sarajeva, jun 1995.
Vreme1528. jun 1995.
Mesto
Ishod odlučujuća srpska pobeda
Sukobljene strane
Republika Srpska
Vojska Republike Srpske
Bosna i Hercegovina
Armija Republike Bosne i Hercegovine
Komandanti i vođe
Republika Srpska Ratko Mladić Bosna i Hercegovina Rasim Delić
Jačina
17.500 vojnika
topovi: 41
minobacači: 132
tenkovi: 24
46.000 vojnika
topovi: 43
minobacači: 406
tenkovi: 19
Žrtve i gubici
oko 200 poginulih
600 ranjenih[1]
oko 1.000 poginulih
3.000 ranjenih

Odnos snaga

uredi

Prema izvorima ARBiH, pred operaciju odnos snaga je bio:

  • ARBiH — vojnici/oficiri: 46.163, topovi: 43, minobacači: 406, tenkovi: 19;
  • VRS — vojnici/oficiri: 17.500, topovi: 41, minobacači: 132, tenkovi: 24.

Odnos (približno) vojnici: 2,63:1 ili 5:1[2] (ARBiH-VRS), topovi: 1:1 (ARBiH-VRS), minobacači: 3:1 (ARBiH-VRS), tenkovi: 1:1,3 (ARBiH-VRS).[5]

Prema publikaciji Balkan Battlegrounds, u napadu ARBiH 2, 3. i 7. korpus su stavili na raspolaganje 10.000 - 15.000 probranih vojnika; 4. korpus je učestvovao sa oko 5.500, dok je 1. korpus imao na raspolaganju oko 60.000 (ceo korpus nije, međutim, upotrebljen u pokušaju proboja).[6] Ovi podaci se približno slažu sa podacima ARBiH.

Početak operacije

uredi

Nakon izvršenih priprema, ARBiH je pokrenula operaciju 15. juna masivnim napadom na tri pravca. Glavni napad je bio pravcem Visoko - Paljevo - Rajlovac, snagama 7. korpusa, a drugi glavni pravac Golo brdo - Hadžići - Mostarsko raskršće, snagama 4. korpusa. Pomoćni pravci napada su bili Igman - Trnovo, snage 1. korpusa, i Nišićka visoravan - Ravni Nabožić - Semizovac, snage 3. korpusa. Početni uspesi su omogućili ARBiH da zauzme Cemersku i prekine komunikaciju Semizovac - Srednje i skoro potpuno zaokruži srpske položaje oko Sarajeva.[7] Drugi napad prema istoku i jugu je bio takođe propraćen početnim uspehom. ARBiH je brzo zauzela Debelo brdo i do 17. juna je bila u stanju da granatira Pale.[7] Manji napadi oko Sarajeva su malo napredovali, ali VRS je stabilno držala svoje položaje.

Srpska kontraofanziva

uredi

Uprkos početnim uspesima napredovanje ARBiH je počelo da se zaustavlja već od 17. juna, kada je počela da ojačava odbrana VRS. Između 17. i 22. juna, Sarajevsko-romanijski i Hercegovački Korpus VRS su prešli u kontranapad, u sva tri pravca protiv ARBiH. VRS je potpuno zaustavila napad ARBiH i povratila deo izgubljene teritorije.[4] To je omogućilo da VRS uvede elitne jedinice MUP-a u borbu i krene u kontranapad. Na zapadnom pravcu VRS je zauzela naselje Stup. Oko Trnova, elitne jedinice VRS su naterale 14. diviziju ARBiH na povlačenje.[4] Na severu, specijalci VRS su porazili ARBiH i povratili Cemersku 22. juna.[4]

Kraj operacije

uredi

Do 28. juna, uzdrmana velikim gubicima u ljudstvu (zvanično 404 poginula i 1.386 ranjenih) i teritoriji, sarajevska vlada je prekinula operaciju priznavajući poraz. U publikaciji Cija - Balkan battlegrounds, gubici Armije RBiH u operaciji procenjeni su na oko 1.000 mrtvih i 3.000 ranjenih.[8]

Izvori

uredi
  1. ^ „Sarajevsko ratište 1992 - 1995. (2/2)”. Pristupljeno 2. 8. 2016. 
  2. ^ a b „Pečat (politički magazin): Velika ofanziva Armije RBiH na šire područje sarajevsko-romanijske regije (od 30,40 do 40,23 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 14. 6. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2012. 
  3. ^ „Za Sarajevo, za Bosnu svoju”. Pristupljeno 21. 1. 2016. 
  4. ^ a b v g Balkan Battlegrounds Vol. 1, str. 314
  5. ^ „Sarajevska operacija — zadnji pokušaj deblokade Sarajeva(2) « Kiraethana”. Pristupljeno 31. 3. 2013. [nepouzdan izvor?]
  6. ^ Balkan Battlegrounds Vol.1, str. 310
  7. ^ a b Balkan Battlegrounds Vol.1, str. 312
  8. ^ Balkan Battlegrounds Vol.1, str. 315

Literatura

uredi
  • Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995 Volume I. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. Washington, DC 20505: May 2002.

Spoljašnje veze

uredi