Porto Novo
Porto Novo (franc. Porto-Novo, takođe poznat pod nazivima Hogbonou i Adžace) je glavni grad Benina. Ima 223.552 stanovnika i važna je luka u Gvinejskom zalivu.[1][2] Nalazi se na ostrvu u jugoistočnom delu države. Porto Novo je drugi grad po veličini u Beninu, posle Kotonua koji je u svakom pogledu važniji od Porto Nova. U regionu oko grada proizvodi se palmino ulje i pamuk. Nafta je otkrivena tokom 90-ih i postala je važni izvozni proizvod.
Porto Novo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Benin |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2009. | 267.191 |
— gustina | 2.429,01 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 6° 29′ 50″ S; 2° 36′ 18″ I / 6.4973° S; 2.6051° I |
Vremenska zona | UTC+1 |
Aps. visina | 38 m |
Površina | 110 km2 |
Veb-sajt | |
http://www.villedeportonovo.com |
Geografija uredi
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Klima uredi
Porto Novo ima klimu tropske savane (Kopen Aw) sa konstantno toplim i vlažnim uslovima i dve vlažne sezone: duga vlažna sezona od marta do jula i kraća sezona kiše u septembru i oktobru. Lokacija grada na ivici Dahomejskog jaza čini ga mnogo sušnijim nego što bi se očekivalo tako blizu ekvatora, iako je manje suv od Akre ili Lomea.
Klima Porto Nova | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Prosek, °C (°F) | 27 (81) |
28 (82) |
28 (82) |
28 (82) |
27 (81) |
26 (79) |
25 (77) |
25 (77) |
25 (77) |
26 (79) |
27 (81) |
27 (81) |
26 (79) |
Količina kiše, mm (in) | 23 (0,91) |
34 (1,34) |
86 (3,39) |
127 (5) |
215 (8,46) |
370 (14,57) |
129 (5,08) |
44 (1,73) |
89 (3,5) |
140 (5,51) |
52 (2,05) |
16 (0,63) |
1,325 (52,17) |
Izvor: [3] |
Istorija uredi
Porto-Novo je nekada bio vazal jorubskog kraljevstva Ojo,[4][5] koje mu je nudilo zaštitu od susednog naroda Fon, koji je širio svoj uticaj i moć u regionu. Zajednica Joruba u Porto-Novu danas ostaje jedna od dve etničke grupe starosedelaca grada. Grad se prvobitno zvao Ajaše (Àjàṣẹ u jorubskoj ortografiji) od strane Joruba, a Hogbonu od strane naroda Gan.
Iako su istorijski prvobitni stanovnici ove oblasti govorili jorubski, izgleda da je došlo do talasa migracije iz regiona Alada dalje na zapad tokom 1600-ih, što je dovelo Te-Agbalina (ili Te Agdanlina) i njegovu grupu u region Ajaše 1688. godine.[6] Ova nova grupa donela je sa sobom svoj jezik i nastanila se među originalnim Jorubama. Čini se da je svaka etnička grupa od tada zadržala svoj etnički identitet, a da jedna grupa nije bila lingvistički asimilovana u drugu. Portugalac Eukaristo de Kampos je 1730. godine nazvao grad „Porto-Novo“ zbog njegove sličnosti sa gradom Portom.[7][8] Prvobitno je razvijen kao luka za trgovinu robljem.[9]
Godine 1861, Britanci, koji su bili aktivni u obližnjoj Nigeriji, bombardovali su grad, što je ubedilo Kraljevinu Porto-Novo da prihvati francusku zaštitu 1863. godine.[10] Susedna Kraljevina Dahomej se protivila francuskom mešanju u region i izbio je rat između dve države. Godine 1883, Porto Novo je uključen u francusku „koloniju Dahomeja i njene zavisnosti“, a 1900. je postao glavni grad Dahomeja.[6] Kao posledica toga, zajednica koja je ranije ispoljavala endoglosnu dvojezičnost sada je počela da ispoljava egzoglosnu dvojezičnost, uz dodatak francuskog u jezički repertoar stanovnika grada. Međutim, za razliku od ranijih gradskih ganskih migranata, Francuzi su nastojali da nametnu svoj jezik u svim sferama života i potpuno suzbiju upotrebu i proliferaciju autohtonih jezika.
Kraljevi Porto Nova nastavili su da vladaju gradom, zvanično i nezvanično, sve do smrti poslednjeg kralja, Alohinta Gbefe, 1976. godine.[6] Od 1908. godine, kralj je nosio titulu Chef supérieur. Mnogi Afro-Brazilci su se naselili u Porto Novu po povratku u Afriku nakon emancipacije u Brazilu. Brazilska arhitektura i hrana su važni za kulturni život grada. Pod francuskom kolonijalnom vlašću, beg preko nove granice u Nigeriju pod britanskom upravom kako bi se izbeglo oštro oporezivanje, vojna služba i prinudni rad bili su uobičajeni. Važno je napomenuti da južna granična oblast Nigerije i Benina proizvoljno prolazi kroz područja naseljena ljudima koji govore joruba i egun. Kombinacija gore pomenutih faktora, zajedno sa činjenicom da sam grad leži u sferi nigerijskog socioekonomskog uticaja, dali su Portonovijancima preferenciju za izvesnu meru binacionalnosti ili dvojnog državljanstva, sa neophodnim lingvističkim posledicama; na primer, nigerijski kućni video filmovi u Jorubi sa engleskim titlovima postali su popularni u Porto Novu i njegovim predgrađima.
Stanovništvo uredi
Porto-Novo je 2013. godine imalo popisanih 264.320 stanovnika.[11] Stanovnici su uglavnom iz naroda Joruba i Gan, kao i ljudi iz drugih delova zemlje, i iz susedne Nigerije.
Populacioni trend:[11]
1979. | 1992. | 2002. | 2013. |
---|---|---|---|
133.168 | 179.138 | 223.552 | 264.320 |
Privreda uredi
Region oko Porto Nova proizvodi palmino ulje, pamuk i kapok.[12] Nafta je otkrivena u blizini obale grada 1968. godine i postala je važan izvozni proizvod od 1990-ih.[13] Porto Novo ima fabriku cementa. Grad je dom ogranka Međunarodne Banke Benina, glavne banke u Beninu, i pijace Ouando.
Saobraćaj uredi
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Značajni ljudi uredi
- Aleksis Adand, arheolog[14]
- Anicet Addžamosi, fudbaler.[15]
- Kamarou Fasasi, političar.[16]
- Romuald Hozoum, umetnik[17]
- Samjuel Ošofa, koji je osnovao Nebesku crkvu Hrista.[18]
- Mark Tovalu Kvant, pravnik, pisac i pan-afrikanista.[19]
- Polin Soumanou Viejra, reditelj i pisac[20]
Znamenitosti uredi
- Etnografski muzej u Porto Novu, čuva veliku kolekciju Joruba maski kao i predmete vezane za istoriju grada i Benina.
- Zamak kralja Tofa
- Muzej Da Silva, istorijski muzej Benina. Pokazuje kakav je bio život Brazilskih crnaca koji su se vratili u grad.
- Guvernerska palata.
Partnerski gradovi uredi
Reference uredi
- ^ „Porto-Novo”. Atlas Monographique des Communes du Benin. Pristupljeno 5. 1. 2010.
- ^ „Communes of Benin”. Statoids. Pristupljeno 5. 1. 2010.
- ^ „Weatherbase”. Weatherbase. Pristupljeno 13. 12. 2012.
- ^ Erica Kraus; Felicie Reid (2010). Benin (Other Places Travel Guide). Other Places Publishing. str. 111. ISBN 978-0-982-2619-10. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 9. 3. 2015.
- ^ Mathurin C. Houngnikpo; Samuel Decalo (2013). Historical Dictionary of Benin (African Historical Dictionaries). Rowman & Littlefield. str. 297. ISBN 978-0-81087-17-17. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 9. 3. 2015.
- ^ a b v Butler, Stuart (2019) Bradt Travel Guide - Benin, pgs. 121-131
- ^ Mathurin C. Houngnikpo, Samuel Decalo, Historical Dictionary of Benin, Rowman & Littlefield, USA, 2013, p. 297
- ^ Britannica, Porto-Novo Arhivirano 2019-06-21 na sajtu Wayback Machine, britannica.com, USA, accessed on July 7, 2019
- ^ Fiona McLaughlin (2011). Languages of Urban West Africa. ISBN 978-1-4411-5-81-30. Arhivirano iz originala 2022-03-14. g. Pristupljeno 9. 3. 2015.
- ^ Hargreaves, John (1963). Prelude to the Partition of West Africa. London: MacMilland. str. 59—60.[nedostaje ISBN]
- ^ a b „Benin: Departments, Major Cities & Towns - Population Statistics, Maps, Charts, Weather and Web Information”.
- ^ Foster, F. Blanche (1971). Dahomey (na jeziku: engleski). F. Watts. str. 49. ISBN 978-0-531-00720-4. „A large agricultural school in Porto Novo prepares its students for their role in manufacturing such goods as soap, exported palm oil, cotton, and kapok.”
- ^ McColl, R. W. (14. 5. 2014). Encyclopedia of World Geography (na jeziku: engleski). Infobase Publishing. str. 90. ISBN 978-0-8160-7229-3.
- ^ N’Dah, Didier (2014), „Adandé, Alexis B. A.”, Ur.: Smith, Claire, Encyclopedia of Global Archaeology (na jeziku: engleski), Springer, str. 20—22, ISBN 978-1-4419-0465-2, doi:10.1007/978-1-4419-0465-2_2359
- ^ Adjamossi profile, (in French)
- ^ „Government page on Fassassi” (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 19. 11. 2003. g. Pristupljeno 2007-05-07. .
- ^ Romuald Hazoumè October Gallery Co., retrieved 4 Apr 2020
- ^ Crumbly, Deidre Helen (2008). Spirit, Structure, and Flesh: Gendered Experiences in African Instituted Churches Among the Yoruba of Nigeria. University of Wisconsin Press. str. 54. ISBN 978-0-299-22910-8.
- ^ Marc Tovalou Quenum profile, (in English)
- ^ Paulin Soumanou Vieyra African Film NY.org, retrieved 4 Apr 2020
Literatura uredi
- Sappho Charney (1996). „Porto-Novo (Oueme, Benin)”. Ur.: Noelle Watson. International Dictionary of Historic Places: Middle East and Africa. UK: Routledge. str. 588+. ISBN 1884964036.
- Butler, S., Benin (Bradt Travel Guides) (Bradt Travel Guides, 2019)
- Caulfield, Annie, Show Me the Magic: Travels Round Benin by Taxi (Penguin Books Ltd, 2003)
- Kraus, Erika and Reid, Felice, Benin (Other Places Travel Guide) (Other Places Publishing, 2010)
- Seely, Jennifer, The Legacies of Transition Governments in Africa: The Cases of Benin and Togo (Palgrave Macmillan, 2009)
- „HIV/AIDS—Adult Prevalence Rate”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 21. 12. 2014. g. Pristupljeno 16. 4. 2015.
- „Malaria in Benin”. malaria.com. 24. 2. 2011. Arhivirano iz originala 22. 1. 2015. g. Pristupljeno 16. 4. 2015.
- „Bamako Initiative revitalizes primary health care in Benin”. WHO.int. Arhivirano iz originala 6. 1. 2007. g. Pristupljeno 28. 12. 2006.
- „Maternal Mortality Rate”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 18. 4. 2015. g. Pristupljeno 16. 4. 2015.
- Knippenberg, R; Alihonou, E; Soucat, A; Oyegbite, K; Calivis, M; Hopwood, I; Niimi, R; Diallo, MP; Conde, M; Ofosu-Amaah, S (1997). „Implementation of the Bamako Initiative: strategies in Benin and Guinea”. Int J Health Plann Manage. 12 Suppl 1 (S1): S29—47. PMID 10173105. doi:10.1002/(SICI)1099-1751(199706)12:1+<S29::AID-HPM465>3.0.CO;2-U.
- „Release of the Global Innovation Index 2020: Who Will Finance Innovation?”. www.wipo.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-02.
- „Global Innovation Index 2019”. www.wipo.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-02.
- „RTD - Item”. ec.europa.eu. Pristupljeno 2021-09-02.
- „Global Innovation Index”. INSEAD Knowledge (na jeziku: engleski). 2013-10-28. Arhivirano iz originala 02. 09. 2021. g. Pristupljeno 2021-09-02.
- „Benin”. Country Reports on Human Rights Practices. U. S. Department of State. 23. 2. 2001. Pristupljeno 17. 9. 2010.
- „Benin”. U. N. Educational, Scientific and Cultural Organization. Arhivirano iz originala 13. 9. 2010. g. Pristupljeno 17. 9. 2010.
- Essegbey, George; Diaby, Nouhou; Konté, Almamy (2015). West Africa. In: UNESCO Science Report: towards 2030 (PDF). Paris: UNESCO. str. 471—497. ISBN 978-92-3-100129-1. Arhivirano (PDF) iz originala 30. 6. 2017. g. Pristupljeno 12. 6. 2017.
- „OHADA.com: The business law portal in Africa”. Arhivirano iz originala 26. 3. 2009. g. Pristupljeno 22. 3. 2009.
- „The World Bank In Benin”. The World Bank. 10. 10. 2017. Arhivirano iz originala 9. 3. 2018. g. Pristupljeno 14. 3. 2018.
- International Monetary Fund. African Dept. (2017). Benin: Request for a Three-year Arrangement Under the Extended Credit Facility-Press Release; Staff Report; and Statement by the Executive Director for Benin. International Monetary Fund. str. 5.
- „2006 Benin Compact Summary” (PDF). Millennium Challenge Corporation. 2006. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 2. 2016. g. Pristupljeno 16. 4. 2015.
- „Serious violations of core labour standards in Benin, Burkina Faso and Mali”. ICFTU Online. Pristupljeno 30. 7. 2007.
- „Benin: Financial Sector profile”. Arhivirano iz originala 13. 5. 2011. g. Pristupljeno 30. 11. 2010.
- „Benin - Market Overview | Privacy Shield”. www.privacyshield.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 12. 2020.
- „Country Trends”. Global Footprint Network. Pristupljeno 24. 6. 2020.
- Lin, David; Hanscom, Laurel; Murthy, Adeline; Galli, Alessandro; Evans, Mikel; Neill, Evan; Mancini, MariaSerena; Martindill, Jon; Medouar, FatimeZahra; Huang, Shiyu; Wackernagel, Mathis (2018). „Ecological Footprint Accounting for Countries: Updates and Results of the National Footprint Accounts, 2012-2018”. Resources (na jeziku: engleski). 7 (3): 58. doi:10.3390/resources7030058 .
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Zvanična stranica turističke organizacije
- Official Benin government website information about Porto-Novo
- porto-novo.biz
- Images of the Central Mosque of Porto-Novo
- Adjogan
- Female Genital Mutilation/Cutting: A statistical overview and exploration of the dynamics of change Arhivirano 5 april 2015 na sajtu Wayback Machine. UNICEF 2013, p. 27.