Pojas Presvete Bogorodice

Pojas Presvete Bogorodice je hrišćanska relikvija, koja je pripadala, prema predanju, Presvetoj Bogorodici, majci Isusa Hrista. Pojas se danas čuva u svetogorskom manastiru Vatoped i predstavlja jedinu dragocenost sačuvanu iz Bogorodičinog života. Pravoslavna crkva proslavlja praznik Polaganje pojasa Presvete Bogorodice 31. avgusta (po julijanskom kalendaru).

Polaganje pojasa Presvete Bogorodice

Istorija uredi

Pojas je isplela, prema predanju, od kamilje dlake sama Bogorodica. Nakon njene smrti i Uspenja, predat je apostolu Tomi. U prvim vekovima pojas je čuvan u Jerusalimu, a 4. veku prenet je u Kapadokiju.

U vreme vladavine Arkadija (395—408. premešten je u Carigrad, a tokom vladavine Lava I bio je smešten u zlatnom kovčegu za kraljevski pečat Halkopratiske crkve u Carigradu. U vreme vladavine Justina II (565—578. u hramu izgrađena posebna kapela gde se pojas čuvao.

U toku vladavine Leontija Sofua (886—912) prenet je u palatu gde isceljuje bolesnu ženu vladarevu po imenu Zoi. Zoi je u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici zlatnim koncem izvezla ceo pojas koji je tako dobio svoj današnji izgled.

U vreme Manojla I Komnina (1143—1180) zvanično je ustanovljen praznik Polaganje pojasa Presvete Bogorodice (31. avgust) dok je ranije slavljen zajedno sa Pokrovom Presvete Bogorodice (1. oktobar). Sveti pojas je bio u Carigradu do 12. veka kada je u porazu Isakovom od bugarskog cara Asama (1185) ukraden i prenesen u Bugarsku. Kasnije ga je čuvao srpski knez Lazar (1342—1389)[traži se izvor] koji ga je poklonio manastiru Vatoped zajedno sa velikim komadom Časnog krsta. Od tada se čuva u oltaru Sabornog hrama ovog manastira.

Spoljašnje veze uredi