Pretkolumbovska era

Pretkolumbovska era je uobičajeni zajednički izraz nekoliko arheoloških i istorijskih perioda u Amerikama prije dolaska evropskih kolonizatora i naseljenika. Iako je ime dobio po evropskom istraživaču Kristoferu Kolumbu koji je 1492. i 1504. prvi došao u Ameriku, okvirno je završio nešto kasnije, s obzirom da pokriva istoriju svih indijanskih naroda u Južnoj, Srednjoj i Sjevernoj Americi do trenutka prvih kontakata, odnosno zauzimanja teritorija od strane evropskih kolonijalnih imperija.

Glavne kulturne grupe pretkolumbovske Amerike
Sjevernoameričke
  arktičke
  sjevernozapadne
  aridoameričke
  mezoameričke
  srednje
  karipske
Južnoameričke
  amazonske
  andske

Vrlo često se ovaj izraz koristi za označavanje autohtonih civilizacija u Amerikama, odnosno naroda kao što su Olmeci, Tolteci, Teotivakanci , Zapoteci, Mišteci, Asteci, Maje, Inke, Močika, Čibča ili Kanjari .

Brojne pretkolumbovske civilizacije su ostavile snažan trag na područjima gdje su živjele, i to izgradnjom velikih naselja, razvojem arhitekture, poljoprivrede, pisma i umjetnosti.[1] S druge strane, veliki dio kulturne ostavštine autohtonih naroda danas je uništen, a što je rezultat evropskog doseljavanja u Ameriku u 15. i 16. vijeku, pa današnji istoričari najviše podataka crpe iz arheoloških artefakata, a manje iz dokumenata. Dodatne poteškoće izaziva što mnoge od civilizacija nisu imale pismo, a kod onih koje jesu veliki broj zapisa i dokumenata je uništen od strane evropskih hrišćanskih kolonizatora koji su ih smatrali "paganskima", odnosno jeretičkima.

I pored nedostataka adekvatnih dokumenata se može zaključiti kako su stare američke civilizacije imale razvijenu nauku, a i tehnološka dostignuća. Tako su, na primjer, Asteci sagradili Tenočtitlan, jedan od najimpresivnijih gradova tadašnjeg svijeta, koji je imao čak 200.000 stanovnika. Glavna grana staroameričke nauke su bili matematika i astronomija, a glavna grana privrede poljoprivreda.

Neke od tragova pretkolumbovske kulture se mogu pronaći kod potomaka nekadašnjih američkih domorodaca, iako su ti narodi prošli kroz brojne promjene u posljednjih pet vijekova.

Istoriografija uredi

Pre razvoja arheologije u 19. veku, istoričari pretkolumbovskog perioda su uglavnom tumačili zapise evropskih osvajača i izveštaje ranih evropskih putnika i antikvara. Tek u devetnaestom veku rad ljudi kao što su Džon Lojd Stivens, Eduard Seler i Alfred P. Modslej, i institucija kao što je Pibodi muzej arheologije i etnologije Univerziteta Harvard, doveli su do preispitivanja i kritike ranih evropskih izvora. Sada se naučno proučavanje pretkolumbijskih kultura najčešće zasniva na naučnim i multidisciplinarnim metodologijama.[2]

Genetika uredi

 
Šematska ilustracija protoka gena majke (mtDNK) u Beringiju i iz nje, od pre 25.000 godina do danas

Haplogrupa koja se najčešće povezuje sa autohtonom genetikom je haplogrupa Q1a3a (Y-DNK).[3] Y-DNK, kao i mtDNK, razlikuje se od drugih nuklearnih hromozoma po tome što je većina Y hromozoma jedinstvena i ne rekombinuje se tokom mejoze. Ovo ima za posledicu da se istorijski obrazac mutacija može lako proučavati.[4] Obrazac ukazuje da su autohtoni narodi doživeli dve veoma karakteristične genetske epizode; prvo sa početnim naseljavanjem Amerike, a drugo sa evropskom kolonizacijom Amerike.[5][6] Prva je determinantni faktor za broj genetskih linija i osnivačkih haplotipova prisutnih u današnjim starosedelačkim populacijama.[6]

Ljudsko naseljavanje Amerike odvijalo se u fazama od obale Beringovog mora, sa početnim 20.000-godišnjim zadržavanjem na Beringiji za populaciju osnivača.[7][8] Diverzitet mikro-satelita i distribucija Y loze specifične za Južnu Ameriku ukazuje na to da su određene populacije Indijanaca bile izolovane od početne kolonizacije regiona.[9] Populacije Na-Dene, Inuita i domorodaca Aljaske pokazuju mutacije haplogrupe Q-M242 (Y-DNK), ali se razlikuju od drugih domorodačkih naroda sa različitim mutacijama mtDNK.[10][11][12] Ovo sugeriše da su najraniji migranti u severne krajeve Severne Amerike i Grenlanda potiču iz kasnijih populacija.[13]

Naseljavanje Amerike uredi

Smatra se da su azijski nomadski paleoindijanci ušli u Ameriku preko Beringovog kopnenog mosta (Beringija), sada Beringovog moreuza, i verovatno duž obale. Genetski dokazi pronađeni u mitohondrijskoj DNK (mtDNK) autohtonih naroda koji su nasleđeni po majci podržavaju teoriju o višestrukim genetskim populacijama koje migriraju iz Azije.[14][15] Nakon što su prešli kopneni most, krenuli su ka jugu duž pacifičke obale[16] i kroz unutrašnji koridor bez leda.[17] Tokom milenijuma, Paleo-Indijanci su se proširili po ostatku Severne i Južne Amerike.

Tačno kada su prvi ljudi migrirali u Ameriku je predmet mnogih debata. Jedna od najranijih prepoznatljivih kultura bila je kultura Klovisa, sa lokalitetima koji datiraju od pre nekih 13.000 godina. Međutim, tražena su starija mesta koja datiraju od pre 20.000 godina. Neke genetske studije procenjuju da kolonizacija Amerike datira od pre između 40.000 i 13.000 godina.[18] Hronologija modela migracije trenutno je podeljena na dva opšta pristupa. Prva je kratka teorija hronologije sa prvim kretanjem izvan Aljaske u Ameriku ne pre 14.000–17.000 godina, praćeno uzastopnim talasima imigranata.[19][20][21][22] Drugo verovanje je teorija duge hronologije, koja predlaže da je prva grupa ljudi ušla u hemisferu mnogo ranije, verovatno pre 50.000–40.000 godina ili ranije.[23][24][25][26]

U Severnoj i Južnoj Americi pronađeni su artefakti koji su datirani pre 14.000 godina,[27] i shodno tome se pretpostavlja da su ljudi do tog vremena stigli do rta Horn na južnom delu Južne Amerike. U tom slučaju, Inuiti bi pristigli odvojeno i mnogo kasnije, verovatno pre ne više od 2.000 godina, krećući se preko leda iz Sibira na Aljasku.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Early European Settlements in North America”. Tripline. Pristupljeno 2017-05-06. 
  2. ^ Bernal, Ignition (1980). A History of Mexican Archaeology: The Vanished Civilizations of Middle America . Thames & Hudson. ISBN 978-0-5007-8008-4. 
  3. ^ Bortolini, Maria-Catira; Salzano, Francisco M.; Thomas, Mark G.; et al. (septembar 2003). „Y-Chromosome Evidence for Differing Ancient Demographic Histories in the Americas”. American Journal of Human Genetics. 73 (3): 524—539. PMC 1180678 . PMID 12900798. doi:10.1086/377588. 
  4. ^ Orgel, Leslie E. (2004). „Prebiotic chemistry and the origin of the RNA world” (PDF). Critical Reviews in Biochemistry and Molecular Biology. 39 (2): 99—123. CiteSeerX 10.1.1.537.7679 . PMID 15217990. doi:10.1080/10409230490460765. 
  5. ^ Wells, Spencer (2002). The Journey of Man: A Genetic Odyssey. Random House. ISBN 978-0-8129-7146-0. 
  6. ^ a b Tymchuk, Wendy (2008). „Learn about Y-DNA Haplogroup Q-M242”. Genebase Systems. Arhivirano iz originala 22. 6. 2010. g. „Haplogroups are defined by unique mutation events such as single nucleotide polymorphisms, or SNPs. These SNPs mark the branch of a haplogroup, and indicate that all descendants of that haplogroup at one time shared a common ancestor. The Y-DNA SNP mutations were passed from father to son over thousands of years. Over time, additional SNPs occur within a haplogroup, leading to new lineages. These new lineages are considered subclades of the haplogroup. Each time a new mutation occurs, there is a new branch in the haplogroup, and therefore a new subclade. Haplogroup Q, possibly the youngest of the 20 Y-chromosome haplogroups, originated with the SNP mutation M242 in a man from Haplogroup P that likely lived in Siberia approximately 15,000 to 20,000 years before present 
  7. ^ Viegas, Jennifer. „First Americans Endured 20,000-Year Layover”. Discovery News. Arhivirano iz originala 13. 3. 2012. g. „Archaeological evidence, in fact, recognizes that people started to leave Beringia for the New World around 40,000 years ago, but rapid expansion into North America didn't occur until about 15,000 years ago, when the ice had literally broken 
  8. ^ Than, Ker (2008). „New World Settlers Took 20,000-Year Pit Stop”. National Geographic Society. „Over time descendants developed a unique culture—one that was different from the original migrants' way of life in Asia but which contained seeds of the new cultures that would eventually appear throughout the Americas 
  9. ^ „Summary of knowledge on the subclades of Haplogroup Q”. Genebase Systems. 2009. Arhivirano iz originala 10. 5. 2011. g. Pristupljeno 2009-11-22. 
  10. ^ Ruhlen, M. (novembar 1998). „The origin of the Na-Dene”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 95 (23): 13994—13996. Bibcode:1998PNAS...9513994R. PMC 25007 . PMID 9811914. doi:10.1073/pnas.95.23.13994 . 
  11. ^ Zegura, Stephen L.; Karafet, Tatiana M.; Zhivotovsky, Lev A.; Hammer, Michael F. (januar 2004). „High-resolution SNPs and microsatellite haplotypes point to a single, recent entry of Native American Y chromosomes into the Americas”. Molecular Biology and Evolution. 21 (1): 164—175. PMID 14595095. doi:10.1093/molbev/msh009 . 
  12. ^ Saillard, Juliette; Forster, Peter; Lynnerup, Niels; Bandelt, Hans-Jürgen; Nørby, Søren (septembar 2000). „mtDNA Variation among Greenland Eskimos: The Edge of the Beringian Expansion”. American Journal of Human Genetics. 67 (3): 718—726. PMC 1287530 . PMID 10924403. doi:10.1086/303038. „The relatively lower coalescence time of the entire haplogroup A2 including the shared sub-arctic branches A2b (Siberians and Inuit) and A2a (Eskimos and Na-Dené) is probably due to secondary expansions of haplogroup A2 from the Beringia area, which would have averaged the overall internal variation of haplogroup A2 in North America. 
  13. ^ Torroni, Antonio; Schurr, Theodore G.; Yang, Chi-Chuan; et al. (januar 1992). „Native American Mitochondrial DNA Analysis Indicates That the Amerind and the Nadene Populations Were Founded by Two Independent Migrations”. Genetics. 130 (1): 153—162. PMC 1204788 . PMID 1346260. doi:10.1093/genetics/130.1.153. „The divergence time for the Nadene portion of the HaeIII np 663 lineage was about 6,000–10,000 years. Hence, the ancestral Nadene migrated from Asia independently and considerably more recently than the progenitors of the Amerinds. 
  14. ^ „Study confirms Bering land bridge flooded later than previously believed”. Cyberwest. 31. 7. 1996. 
  15. ^ „Bering Land Bridge National Preserve”. National Park System. 
  16. ^ Fladmark, K. R. (januar 1979). „Routes: Alternate Migration Corridors for Early Man in North America”. American Antiquity (na jeziku: engleski). 44 (1): 55—69. ISSN 0002-7316. JSTOR 279189. S2CID 162243347. doi:10.2307/279189. 
  17. ^ Meltzer, David J. (2009). First peoples in a new world : colonizing ice age America. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-94315-5. OCLC 609850106. 
  18. ^ Wells, Spencer; Read, Mark (2002). The Journey of Man - A Genetic Odyssey. Random House. str. 138—140. ISBN 0-8129-7146-9. 
  19. ^ Lovgren, Stefan (13. 3. 2008). „Americas Settled 15,000 Years Ago, Study Says”. National Geographic News. 
  20. ^ Meltzer, David J. „First Americans”. Encarta Online Encyclopedia. Microsoft. Arhivirano iz originala 2009-10-21. g. 
  21. ^ Fagundes, Nelson J.R.; Kanitz, Ricardo; Eckert, Roberta; et al. (2008). „Mitochondrial Population Genomics Supports a Single Pre-Clovis Origin with a Coastal Route for the Peopling of the Americas”. American Journal of Human Genetics. 82 (3): 583—592. PMC 2427228 . PMID 18313026. doi:10.1016/j.ajhg.2007.11.013. 
  22. ^ Magocsi, Paul Robert, ur. (1999). „Beginnings to 1500 C.E.”. Encyclopedia of Canada's Peoples. Multicultural History Society of Ontario. ISBN 978-0-8020-2938-6. Arhivirano iz originala 2010-12-06. g. 
  23. ^ „Atlas of the Human Journey”. National Geographic. Arhivirano iz originala 2011-05-01. g. 
  24. ^ Marder, William (2005). Indians in the Americas: The Untold Story. Book Tree. str. 11. ISBN 978-1-58509-104-1. 
  25. ^ „Journey of mankind”. BradShaw Foundation. 
  26. ^ Bryant, Vaughn M., Jr. (1998). „Pre-Clovis”. Ur.: Gibbon, Guy E. Archaeology of Prehistoric Native America: An Encyclopedia. Taylor & Francis. str. 682—683. ISBN 978-0-8153-0725-9. 
  27. ^ Wilford, John Noble (4. 4. 2008). „Evidence Supports Earlier Date for People in North America”. The New York Times. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi