Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (engl. United Nations Environment Programme) je odgovoran za koordinaciju odgovora na ekološka pitanja u okviru sistema Ujedinjenih nacija.[1][2] Osnovao ga je Moris Strong, njegov prvi direktor, nakon konferencije Ujedinjenih nacija o ljudskom okruženju u Stokholmu, juna 1972. Njegov mandat je da obezbedi vođstvo, pruži nauku i razvije rešenja o širokom spektru pitanja, uključujući klimatske promene,[3] upravljanje morskim i kopnenim ekosistemima i ekonomski razvoj.[4] Organizacija, takođe, razvija međunarodne sporazume o životnoj sredini; objavljuje i promoviše nauku o životnoj sredini i pomaže nacionalnim vladama u postizanju ekoloških ciljeva.

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu
SkraćenicaUNEP
OsnivačMoris Strong
Datum osnivanja5. jun 1972.
Tipprogram UN
Namenazaštita prirode
SedišteNajrobi,
 Kenija
Područje delovanjaširom sveta
Generalni direktorInger Andersen
 Danska
Matična organizacijaUjedinjene nacije
Veb-sajtwww.unep.org

Kao član razvojne grupe Ujedinjenih nacija, program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu ima za cilj da pomogne svetu da ispuni sedamnaest ciljeva održivog razvoja.[5]

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu je domaćin sekretarijata nekoliko multilateralnih sporazuma o životnoj sredini i istraživačkim telima, uključujući konvenciju o biološkoj raznolikosti, o migratornim vrstama i o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore.[6]

Svetska meteorološka organizacija i program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu su 1988. godine osnovali međuvladin panel za klimatske promene.[7] Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu je, takođe, jedna od nekoliko agencija za sprovođenje globalnog fonda za životnu sredinu i multilateralnog fonda.

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu ponekad koristi alternativni naziv Program zaštite životne sredine Ujedinjenih nacija.[8]

Istorija uredi

Sedamdesetih godina prošlog veka potreba za upravljanjem životnom sredinom na globalnom nivou nije bila univerzalno prihvaćena, posebno u zemljama u razvoju. Neki su tvrdili da briga za životnu sredinu nije prioritet za zemlje u siromaštvu. Vođstvo Morisa Stronga ubedilo je mnoge vlade zemalja u razvoju da treba da daju prioritet ovom pitanju.[9]

Nakon razvoja organizacija kao što su Međunarodna organizacija rada, Organizacija za hranu i poljoprivredu i Svetska zdravstvena organizacija , sazvana je konferencija Ujedinjenih nacija o ljudskom okruženju 1972. godine. Na ovoj konferenciji razgovarano je o raznim temama kao što su zagađenje, zaštita resursa, promena životne sredine, katastrofe povezane sa prirodom i biološke promene. Ova konferencija rezultirala je deklaracijom o ljudskom okruženju i uspostavljanjem tela za upravljanje životnom sredinom, koje je kasnije nazvano Programom Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, osnovan je rezolucijom Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija.[10] Sedište je osnovano u Najrobiju, sa 300 zaposlenih, uključujući 100 profesionalaca u različitim oblastima i sa petogodišnjim fondom većim od 100 miliona američkih dolara. Tada su Sjedinjene Američke Države obećale 40 miliona američkih dolara, a ostatak 50 druge države.[11] Finansije povezane sa svim programima Ujedinjenih nacija za životnu sredinu dobrovoljno daju države članice Organizacije ujedinjenih nacija. Fond za životnu sredinu, u koji ulažu sve države Ujedinjenih nacija, glavni je izvor programa Ujedinjenih nacija.[10] Između 1974. i 1986. program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu je izradio više od 200 tehničkih smernica ili priručnika o životnoj sredini, uključujući upravljanje šumama i vodama, suzbijanje štetočina, praćenje zagađenja, odnos između upotrebe hemikalija i zdravlja i upravljanja industrijom.[12]

Razvijene zemlje su za sedište programa predložili Ženevu, gde je sedište nekoliko drugih kancelarija Ujedinjenih nacija, dok su zemlje u razvoju preferirale Najrobi, jer bi to bila prva međunarodna organizacija sa sedištem na globalnom jugu. U početku su se Meksiko Siti, Nju Delhi i Kairo takođe takmičili za sedište, ali su se povukli kako bi podržali Najrobi.[9] Mnoge zemlje u razvoju nisu podržavale stvaranje nove formalne institucije za upravljanje životnom sredinom, ali su podržale njeno stvaranje kao čin južne solidarnosti.[13] Lokacija programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu u Najrobiju uzeta je kao „eksplicitno politička odluka”.[9]

Reforma uredi

Nakon objavljivanja međuvladinog panela o klimatskim promenama 2007. godine, četvrtog izveštaja o proceni Paris Call for Action koji je predstavio francuski predsednik Žal Širak i podržao 46 zemalja, zatražio je da se program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu zameni novim i moćnijim programom zaštite životne sredine Ujedinjenih nacija, po uzoru na Svetsku zdravstvenu organizaciju. Među 46 zemalja bile su države Evropske unije, ali među njima nisu bile Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija, Rusija i Kina, prva četiri emitera gasova staklene bašte.[14]

U decembru 2012. godine, nakon samita Rio+20, potvrđena je odluka generalne skupštine Ujedinjenih nacija da „ojača i nadogradi” program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu i uspostavi univerzalno članstvo u njegovom upravljačkom telu.[15]

Finansiranje uredi

U septembru 2018. holandska vlada je najavila da će uskratiti osam miliona dolara za finansiranje programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu do nepotizma.[16] Prestale su da finansiraju i Švedska i Danska. Portparol Norveškog instituta za međunarodne poslove rekao je da je zamrzavanje sredstava verovatno bez presedana.[17]

Reference uredi

  1. ^ „Funds, Programmes, Specialized Agencies and Others”. www.un.org. 18. 11. 2014. 
  2. ^ „About UN Environment Programme”. UNEP. Arhivirano iz originala 09. 04. 2020. g. Pristupljeno 20. 04. 2021. 
  3. ^ „Climate Change”. www.unep.org. 2021. 
  4. ^ „Green Economy”. www.unep.org. 2021. 
  5. ^ „About » UNDG at the Global Level » UNDG”. United Nations Development Group. 2017. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  6. ^ „Secretariats and Conventions”. UNEP. 
  7. ^ „History of the IPCC”. IPCC. 
  8. ^ UNEP https://www.unep.org/about-un-environment/why-does-un-environment-matter.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  9. ^ a b v Ivanova, Maria (2007-11-23). „Designing the United Nations Environment Programme: a story of compromise and confrontation”. International Environmental Agreements: Politics, Law and Economics (na jeziku: engleski). 7 (4): 356. ISSN 1567-9764. doi:10.1007/s10784-007-9052-4. 
  10. ^ a b Mark Allan, Gray (1990). „The United Nations Environment Programme: An Assessment”. Lewis & Clark Law School. 20 (2): 43—49. JSTOR 43265919. 
  11. ^ „Environment Fund”. UN Environment (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-04-22. 
  12. ^ „The United Environment Programme(UNEP)”. Technical Centre for Agricultural and Rural Cooperation (CTA) (23): 16. 1989. JSTOR 24339600. 
  13. ^ Najam, Adil (2005). „Developing Countries and Global Environmental Governance: From Contestation to Participation to Engagement”. International Environmental Agreements: Politics, Law and Economics (na jeziku: engleski). 5 (3): 309. ISSN 1567-9764. doi:10.1007/s10784-005-3807-6. 
  14. ^ Doyle, Alister (2007-02-03). „46 nations call for tougher U.N. environment role”. Reuters. [mrtva veza]
  15. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 07. 11. 2013. g. Pristupljeno 20. 04. 2021. 
  16. ^ Damian Carrington (27. 9. 2018). „Under-fire UN environment chief forced back to HQ”. The Guardian. Pristupljeno 5. 12. 2018. „a spokesman for the Dutch government told the Guardian: “A planned payment of €8m will be held until Unep provides more clarity, and until it is clear that Unep is taking this matter seriously.” [...] “In relation to any notion of nepotism, I wish to clarify that my spouse was recruited to REV Ocean through an open, transparent and competitive process,” said Solheim 
  17. ^ Damian Carrington (25. 9. 2018). „Nations halt funding to UN environment programme as outcry over chief grows”. The Guardian. Pristupljeno 5. 12. 2018. „the Norwegian Institute of International Affairs thinktank said he thought the freezing of funds was probably unprecedented. “There are many who don’t think Unep is functioning as it should 

Literatura uredi

  • Borowy, Iris. "Before UNEP: who was in charge of the global environment? The struggle for institutional responsibility 1968–72." Journal of Global History 14.1 (2019): 87-106.
  • United Nations Environment Programme. "Natural Allies: UNEP and Civil Society." Nairobi: United Nations Foundation, 2004.
  • Paul Berthoud, A Professional Life Narrative, 2008, worked with UNEP and offers testimony from the inside of the early years of the organization.
  • Dodds, F., Strauss, M., with Strong, M., 2012, Only One Earth: The Long Road via Rio to Sustainable Development. London Earthscan

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu na Vikimedijinoj ostavi