Proteini akutne faze

Proteini akutne faze (PAF) su klasa proteina čije se koncentracije u krvnoj plazmi ili povećavaju (pozitivni proteini akutne faze) ili smanjuju (negativni proteini akutne faze) kao odgovor na upalu. Ovaj odgovor se naziva reakcija akutne faze (takođe se naziva odgovor akutne faze). Reakcija akutne faze karakteristično uključuje groznicu, ubrzanje perifernih leukocita, cirkulišućih neutrofila i njihovih prekursora.[1] Termini protein akutne faze i reaktant akutne faze (PAF) i često koriste kao sinonimi, iako su neki PAF (strogo govoreći) polipeptidi, a ne proteini.

Inflamatorne ćelije i crvena krvna zrnca

Kao odgovor na povredu, lokalne inflamatorne ćelije (neutrofilni granulociti i makrofagi) luče određeni broj citokina u krvotok, od kojih su najznačajniji interleukini IL1, IL6 i TNF-α. Jetra reaguje tako što proizvodi mnogo reaktanata akutne faze. Istovremeno, proizvodnja niza drugih proteina je smanjena; ovi proteini se stoga nazivaju "negativnim" reaktantima akutne faze. Povećani proteini akutne faze iz jetre takođe mogu doprineti promociji sepse.[2]

Opšte informacije uredi

Različite reakcije domaćina na infekciju, upalu ili traumu su zajedno poznate kao odgovor akutne faze i obuhvataju širok spektar patofizioloških odgovora kao što su:

  • pireksija,
  • leukocitoza,
  • hormonske promene
  • iscrpljivanje mišićnih proteina kombinovanjem kako bi se minimiziralo oštećenje tkiva uz poboljšanje proces popravke.

Mehanizam za stimulaciju hepatične proizvodnje proteina akutne faze je proinflamatornim citokinima. Funkcije pozitivnih proteina akutne faze (PAF) smatraju se važnim u optimizaciji i hvatanju mikroorganizama i njihovih proizvoda, u aktiviranju sistema komplementa, u vezivanju ćelijskih ostataka kao što su nuklearne frakcije, u neutralizaciji enzima, uklanjanju slobodnog hemoglobina i radikala, i u modulaciji imunološkog odgovora domaćina.

PAF se može koristiti kao dijagnostički alat za mnoge bolesti kao što su:

  • goveđi respiratorni sincicijalni virus,
  • rak prostate,
  • bronhopneumonija,
  • multipli mijelom,
  • mastitis,[3]
  • infekcija Streptococcus suis, kod koje je TTR pokazao negativan PAF pri čemu su koncentracije u serumu dostigle značajno niži nivo 2 dana nakon infekcije. [4]
  • gladovanje
  • limfna neoplazija.
Pozitivni proteini akutne faze
Protein Funkcija imunskog sistema
C-reaktivni protein
  • Opsonin na mikrobima[5]
  • Najznačajniji je protein akutne faze, ima povišene vrednosti kod raznih bakterijskih i virusnih infekcija, tumora i prilikom hirurških zahvata.
P komponenta serumskog amiloida Opsonin
Serumski amiloid A
Komplementarni faktori Opsonizacija, liza i koagulacija ciljnih ćelija. hemotaksija
Manan-vezujući lektin Put lektina koji vezuje Manan aktivacije komplementa
Fibrinogen, protrombin, faktor 8,
fon Vilebrandov faktor
Faktori koagulacije, zarobljavaju invazivne mikrobe u krvnim ugrušcima.
Neki izazivaju hemotaksiju
Inhibitor aktivatora plazminogena 1 (PAI-1) Sprečava razgradnju krvnih ugrušaka inhibicijom aktivator tkivnog plazminogena (tPA)
Alfa 2-makroglobulin
Feritin Vezuje gvožđe, inhibira mikrobiološko uzimanje gvožđa
Hepcidin[7] Stimuliše internalizaciju feroportina, sprečavajući oslobađanje gvožđa vezanog za feritin unutar crevnih enterocita i makrofaga
Ceruloplazmin Oksidizuje gvožđe, olakšava feritin, inhibira mikrobnu apsorpciju gvožđa
Haptoglobin
  • Vezuje hemoglobin, inhibira unos gvožđa iz mikroba i sprečava oštećenje bubrega.
  • Spada u najznačajniji protein akutne faze u preživara i pokazao se izvrsnim u dokazivanju eksperimentalnih i prirodnih mastitisa, dubokih apscesa i akutnih zaraznih reproduktivnih, disajnih i zaraznih stanja
Orosomukoid
(Alfa-1-kiselina glikoprotein, AGP)
Nosilac steroidaa
Alfa 1-antitripsin Serpin, smanjuje upalu
Alfa 1-antihimotripsin Serpin, smanjuje upalu

Klinički značaj uredi

Merenje proteina akutne faze, posebno C-reaktivnog proteina, koristan je marker upala, kako u medicinskoj tako i u veterinarskoj kliničkoj patologiji. Ona je u korelacijama sa brzinom sedimentacije eritrocita (SE), međutim ne uvek direktno. To je zbog toga što SE u velikoj meri zavisi od povećanja fibrinogena, reaktanta akutne faze s poluživotom od otprilike jedne nedelje. Ovaj protein će stoga duže ostati viši uprkos uklanjanju upalnih nadražaja. Nasuprot tome, C-reaktivni protein (sa poluživotom od 6-8 sati) brzo raste i može se brzo vratiti u normalne granice ako se primeni lečenje (npr.kod aktivnog sistemskog eritemsog lupusa može se povećati SE, ali je istovremeno normalan C-reaktivni protein).Također mogu ukazivati na insuficijenciju jetre.[8]

Protein akutne faze ima zanemarive ili niske bazalne vrednosti s niskim rasponom koji ostaje nepromijenjen bez obzira na dob, pol ili druga fiziološka stanja. Vrednosti mu brzo rastu na više od nekoliko pa i do 100 puta pri odgovoru na infekciju ili upalu. Porast vrednosti trebalo bi biti proporcionalan količini i stepenu oštećenja tkiva. Vrednosti bi mu trebale padati brzo u slučaju odgovarajuće terapije, i ne bi smele padati ako ne dolazi do oporavka.[9]

Iz navedenih razloga utvrđivanje razine proteina akutne faze u serumu u humanoj medicini, a sve više i u veterinarskoj medicini daje dragocene kliničke informacije o toku infekcije ili upalnog oštećenja, kao i o reakciji na terapiju.

Novija istraživanja uredi

Novija istraživanja usmerena su na uticaj proteina akutne faze na farmakokinetiku lekova koji se vežu na bjlančevine kao i primena dijagnostike u klanicama za poboljšanje dijagnostike skrivenih infekcija, a time i poboljšavanje bezbednosti hrane za javno zdravstvo.[10]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Jain S, Gautam V, Naseem S (januar 2011). „Acute-phase proteins: As diagnostic tool”. Journal of Pharmacy & Bioallied Sciences. 3 (1): 118—27. PMC 3053509 . PMID 21430962. doi:10.4103/0975-7406.76489 . 
  2. ^ Abbas A, Lichtman A, Pillai S (2012). Basic immunology Functions and Disorders of the Immune System (4th izd.). Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. str. 40. 
  3. ^ Pyrl, Satu (2003). „Indicators of inflammation in the diagnosis of mastitis”. Veterinary Research. 34 (5): 565—578. ISSN 0928-4249. doi:10.1051/vetres:2003026. 
  4. ^ Campbell, Fiona M.; Waterston, Mary; Andresen, Lars Ole; Sorensen, Nanna Skall; Heegaard, Peter Mikael H.; Eckersall, P. David (2005). „The negative acute phase response of serum transthyretin following Streptococcus suis infection in the pig”. Veterinary Research. 36 (4): 657—664. ISSN 0928-4249. doi:10.1051/vetres:2005017. 
  5. ^ Lippincott's Illustrated Reviews: Immunology. Paperback: 384 pages. Publisher: Lippincott Williams & Wilkins; (July 1, 2007). Language: English. ISBN 978-0-7817-9543-2. Page 182
  6. ^ de Boer JP, Creasey AA, Chang A, Abbink JJ, Roem D, Eerenberg AJ, et al. (decembar 1993). „Alpha-2-macroglobulin functions as an inhibitor of fibrinolytic, clotting, and neutrophilic proteinases in sepsis: studies using a baboon model”. Infection and Immunity. 61 (12): 5035—43. PMC 281280 . PMID 7693593. doi:10.1128/iai.61.12.5035-5043.1993. 
  7. ^ Vecchi C, Montosi G, Zhang K, et al. (august 2009). „ER stress controls iron metabolism through induction of hepcidin”. Science. 325 (5942): 877—80. Bibcode:2009Sci...325..877V. PMC 2923557 . PMID 19679815. doi:10.1126/science.1176639.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ Bège, Thierry; Le Treut, Y. Patrice; Hardwigsen, Jean; Ananian, Pascal; Richa, Hubert; Campan, Pierre; Garcia, Stéphane (2007-01-26). „Prognostic Factors After Resection for Hepatocellular Carcinoma in Nonfibrotic or Moderately Fibrotic Liver. A 116-Case European Series”. Journal of Gastrointestinal Surgery. 11 (5): 619—625. ISSN 1091-255X. doi:10.1007/s11605-006-0023-9. 
  9. ^ Koščec, Anja Proteini akutne faze i metode određivanja, Zagreb: Zdravstveno veleučilište, 2017.
  10. ^ Kiš, Ivana; Kučer, Nada; Matijatko, Vesna; Mrljak, Vladimir (2001). „Proteini akutne faze: mogućnosti i perspektive dijagnostike” (na jeziku: hrvatski): 228. 

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).