Protospatar ili Protospatarij (grč. Πρωτοσπαθάριος) je bila vizantijska titula, koja je do i tokom X veka spadala među visoka zvanja, dodeljivana mahom zapovednicima tema. Njeni nosioci su obično postajali i članovi senata, a značaj titule je opao u XI veku. Pored domaćih dostojanstvenika, ova titula je dodeljene i nekim stranim vladarima, među kojima je bio i prvi srpski kralj Mihajlo Vojislavljević.

Titula Protospatra uredi

Titula je prvi put zabeležena 718. godine, kada se pominje Sergije, protospatar i strateg Sicilije.

Značajni podaci o ovoj tituli, vezani su za X veki. Njeni nosioci su se delili na bradate i evnuhe, a neki od njih su imali i posebne dužnosti, poput:

Godišnja plata protospatra je iznosila 72 nomizme, ali je značaj titule višestruko prevazilazio novčanu dobit koju je donosila[a]. Znamenje bradatih protospatara bile su zlatne ogrlice sa dragim kamenjem i mačevi, nasuprot evnusima protospatrima, koji su nosili bele odežde i ogrtače ukrašene zlatom.

Poslednji siguran pomen ove titule zabeležen je 1115. godine[1], a posle toga se spominje samo kod Pseudo-Kodina u XIV veku, na spisku titula, kao i na jednom pečatu, koji pojedini naučnici datiraju u XIII vek.

Prikazi ovih dostojanstvenika u iluminiranim rukopisima, menjali su se tokom vremena[1].

Napomene uredi

  1. ^ Vizantijski car i hroničar iz X veka, Konstantin Porfirogenit (913—959) je zabeležio slučaj jednog Vizantinca, koji je, iako već dosta star, kupio titulu protospatra za 60 litara zlata odnosno oko 60 više od godišnjih prihoda koje je titula donosila, pri čemu je posle samo dve godine preminuo.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi