Pjotr Anžu

Руски адмирал и истраживач

Pjotr Fjodorovič Anžu (rus. Пётр Фёдорович Анжу́; Višnji Voločok, 15. februar 1797Sankt Peterburg, 12. oktobar 1869) bio je ruski admiral i istraživač Arktika.

Pjotr Anžu
Pjotr Anžu
Lični podaci
Puno imeПётр Фёдорович Анжу́
Datum rođenjaRuska Imperija 15. februar 1797.
Mesto rođenjaVišnji Voločok, Ruska Imperija
Datum smrtiRuska Imperija 12. oktobar 1869.
Mesto smrtiSankt Peterburg, Ruska Imperija
Vojna karijera
Vojskamornarica
Činadmiral
Učešće u ratovimaRusko-turski rat (1828—1829)
OdlikovanjaOrden Svetog Vladimira 4. st (1824); 3. st (1843); 2. st (1863)

Orden Svete Ane 2. st (1826); 1. st (1856)
Orden Svetog Đorđa 4. st (1827)

Orden Belog orla (1865)

Biografija

uredi

Pjotr Anžu rođen je 15. februara 1797. u Višnjem Voločoku u Tverskoj guberniji. Njegov djed doselio se u Moskvu iz Francuske sredinom XVIII veka, a njegov otac Fjodor je kao ruski državljanin radio kao lekar.

Nakon školovanja na mornaričkoj akademiji u Petrogradu (rus. Морской кадетский корпус) vojničku mornaričku karijeru započinje na patrolnim brodovima u Finskom zalivu, što mu je donelo promaknuće u čin poručnika (1. januara 1820. godine).

Godine 1820. postavljen je za vođu Ustjanske polarne ekspedicije u severnom Sibiru, ekspedicije čiji je osnovni cilj bilo detaljnije istraživanje i opisivanje obala severnog Sibira na potezu između reka Olenjok i Indigirke i okolnih Novosibirskih ostrva. Ekspedicija je trajala pune 4 godine, sve do 1824. godine. Po povratku sa ekspedicije Anžu je nagrađen Ordenom svetog Vladimira 4. stepena.

Bio je učesnik vojno-istraživačke misije severoistočnih obala Kaspijskog i zapadnih obala Aralskog jezera 1825–1826. godine.

učestvovao je u Navarinskoj bici (20. oktobra 1827, deo Grčkog rata za nezavisnost) gde je kao zapovednik bojnog broda „Gangut“ komandovao artiljerijskim napadima sa mora. Iako je tokom bitke ranjen u glavu, nije napuštao svoj položaj sve do njenog okončanja.

Godine 1844. unapređen je u čin kontraadmirala te je postavljen na mesto kapetana Kronštatske luke (na toj poziciji je ostao sve do 1859. godine). Unapređen je u čin viceadmirala 6. decembra 1854, a potom i u čin admirala 1. januara 1866. godine.

Preminuo je u Sankt Peterburgu 12. oktobra 1869. u 72. godini života. Sahranjen je na Smolenskom luteranskom groblju u Peterburgu. Njegov sin Pjotr Petrovič Anžu služio je u ruskoj mornarici, a bavio se i raznim hidrografskim istraživanjima.

Severna grupa Novosibirskih ostrva dobila je ime u njegovu čast Ostrva Anžu.

Spoljašnje veze

uredi