Radmila Lazić
Radmila Lazić (Kruševac, 26. decembra 1949) srpska je pesnikinja.
Radmila Lazić | |
---|---|
Datum rođenja | 26. decembar 1949. |
Mesto rođenja | Kruševac, FNR Jugoslavija |
Biografija uredi
Do svoje jedanaeste godine živela je u različitim mestima širom Srbije, a od 1960. u Beogradu.
Osnovala je i uređivala časopis Pro Femina (časopis). Uređivala je biblioteku Femina u izdavačkom preduzeću Prosveta. Sada uređuje biblioteku Prethodnice u Narodnoj knjizi.
Autorka je antologije savremene ženske poezije, Mačke ne idu u raj, u kojoj je izbor iz sopstvene poezije napravila lično. Ovakav izbor poezije motivisan je potrebom antologičarskog ega za primerom neofeminističke prakse, koja svoju poetiku zasniva na svesnom upisivanju ženskog iskustva u tekst, bez straha da će ono ugroziti pesnički identitet i individualitet (komentar priređivača antologije).
Dobitnica je mnogobrojnih važnih pesničkih nagrada. Za zbirku pesama Podela uloga dobila je nagradu Milan Rakić, a njena trinaesta zbirka, Zimogroznica, ovenčana je nagradom Vasko Popa 2006. godine. Njena dela objavljivana su na makedonskom (Metafizika na samrakot, u prevodu Branka Cvetkovskog, 2001. godine) i engleskom (A Wake for the Living, u prevodu Čarlsa Simića, 2003. godine). Izabrane pesme, pod nazivom Srce međ' zubima, izašle su 2005. godine u Norveškoj.
Pored knjiga poezije, objavila je i knjigu eseja, knjigu antiratne prepiske, Vjetar ide na jug i obrće se na sjever, zajedno sa Biljanom Jovanović, Radom Iveković i Marušom Krese. Ova knjiga je svedočanstvo ženskog prijateljstva i motivacije za drugačiji, mirovni i antiratni diskurs u godinama raspada Jugoslavije.
Radmila Lazić bila je važna figura u antiratnom i mirovnom pokretu početkom devedesetih godina. Budući da je iz feminističkih krugova potekao veliki broj aktivistkinja koje su i pre početka oružanih sukoba organizovale proteste, pisale peticije i depeše protiv rata, angažman Radmile Lazić je u tom smislu očekivan. Jedna je od osnivačica Civilnog pokreta otpora, i potpisnica Deklaracije iste organizacije. Učestvovala je na gotovo svim velikim protestima: Crnom floru, Poslednjem zvonu, tradicionalnom paljenju sveća. Otvorila je 57. Beogradski sajam knjiga 21. oktobra 2012. godine.[1]
Odabrane nagrade uredi
Odabrana dela uredi
- To je to, 1974.
- Pravo stanje stvari, 1978.
- Podela uloga, 1981.
- Noćni razgovori, 1986.
- Istorija melanholije, 1993.
- Vjetar ide na jug i obrće se na sjever, 1994.
- Priče i druge pesme, 1998.
- Mačke ne idu u raj, 1999.
- Zimogroznica'2005'
- Iz anamneze2000
- Doroti Parker bluz, 2003.
- In vivo, 2007.
Reference uredi
- ^ Svečano otvoren 57. sajam knjiga („Večernje novosti“, 21. oktobar 2012), Pristupljeno 24. 4. 2013.