Radomir Krstić (Begeč, 23. novembar 1927Novi Sad, 2. decembar 2017) je bio srpski fudbaler, fudbalski trener i funkcioner.

Radomir Krstić
Lični podaci
Datum rođenja (1927-11-23)23. novembar 1927.
Mesto rođenja Begeč, Kraljevina SHS
Datum smrti 2. decembar 2017.(2017-12-02) (90 god.)
Mesto smrti Novi Sad, Srbija

Potiče iz sela koje je dalo više vrsnih fudbalera. Školovao se u Novom Sadu; diplomirao na Višoj pedagoškoj školi. Fudbalom je počeo da se bavi u ekipi Vojvodine 1940. godine. Za vreme rata nastupao u timu begečke Bačke. Bio je zatvoren u radnom logoru (od maja 1944. do maja 1945), a posle oslobođenja pristupio je fudbalskom klubu Vojvodine.

Debitovao je u prvom timu 1947. Na mestu levog krila igrao je do jula 1959. Rekorder je po broju nastupa, odigrao je 678 utakmica u crveno-belom dresu. Iza Todora Veselinovića i Zdravka Rajkova treći je na listi golgetera Vojvodine. Postigao je 269 golova. S obzirom na to da je pedesetih godina u timu Vojvodine bio još jedan Krstić, Dobrosav, u novinskim izveštajima je Radomir Krstić često označavan kao Krstić I, a Dobrosav Krstić (sa kojim nije bio u srodstvu) kao Krstić II.

Završio je Višu trenersku školu i trenerskim poslom bavio se od 1959. u Vojvodini, da bi 1962. postao selektor omladinske reprezentacije Fudbalskog saveza Srbije. Tehnički direktor Vojvodine bio je od 1964, a na mestu direktora kluba nalazio se 1967-68. Stručni savetnik u FSS 1964-67, a generalni sekretar FSS 1968-76, potom sekretar FS Vojvodine do penzionisanja 1987.

U Fudbalskom savezu Jugoslavije od 1961. bio je član, kasnije i predsednik Omladinske komisije, zatim član Stručnog saveta, član Izvršnog odbora, predsednik Komisije za mali fudbal.

Nalazio se 1962. u stručnom štabu omladinske reprezentacije, koja je na Evropskom prvenstvu u Rumuniji zauzela drugo mesto i 1987. bio je vođa puta omladinske selekcije Jugoslavije na Svetskom fudbalskom prvenstvu u Čileu, kada su „plavi“ osvojili prvo mesto.

Dobitnik je Spartakove nagrade (1986), a dodeljene su mu i diplome zaslužnog fudbalskog radnika Vojvodine, Srbije i Jugoslavije, primio je i druga sportska priznanja.

Preminuo je 2. decembra 2017. u Novom Sadu.[1]

Reference

uredi