Ratno vazduhoplovstvo

Војни род који првенствено води ваздушни рат

Ratno vazduhoplovstvo je vid vojske čiji je primarni zadatak borba za premoć u vazdušnom prostoru.[1] Ratno vazduhoplovstvo je vid oružanih snaga (vojske), sastoji se iz više rodova. Jedan od najznačajnijih rodova je avijacija. Koju sačinjavaju lovačka, bombarderska, izviđačka, školska i transportna avijacija, helikopterske jedinice.[2] Pored rodova, ratno vazduhoplovstvo sačinjavaju ustanove i logistika.

Vazduhoplovna parada
Četiri lovca i jedan avion tanker američkih snaga
USAF B-2 Spirit stelt strateški bombarder
Sipanje goriva u Jaguar GR1 Kraljevskog vazduhoplovstva (1991)

Istorija

uredi

Vojni avion teži od vazduha

uredi

Prva avijaciona sila na svetu bila je Vojna avijacija Francuske armije formirana 1910. godine, koja je na kraju postala l'Armée de l'Air.[3] Godine 1911, tokom Italijansko-turskog rata, Italija je prvi put na svetu upotrebila avione za izviđačke svrhe i bombardovanje turskih položaja na libijskoj teritoriji. Italijansko-turski rat 1911–1912 bio je prvi u istoriji koji je karakterisao vazdušne napade aviona i dirižabla.[4] Tokom Prvog svetskog rata Francuska, Nemačka, Italija, Britansko carstvo i Otomansko carstvo svi su posedovale značajne snage bombardera i lovaca. U Prvom svetskom ratu pojavili su se i stariji komandanti koji su upravljali vazdušnim ratom i brojni leteći asovi.

Nezavisne vazduhoplovne snage

uredi

Nezavisne vazduhoplovne snage su one koje su zaseban ogranak oružanih snaga nacije i koje se, barem nominalno, tretiraju kao vojna služba na nivou starijih službi poput mornarice ili vojske.

Britansko Kraljevsko vazduhoplovstvo je bilo prvo nezavisno vazduhoplovstvo na svetu.[5] RAF je osnovan 1. aprila 1918. spajanjem Kraljevskog letećeg korpusa Britanske armije i Kraljevske pomorske vazdušne službe. Na svom početku, RAF se sastojao od nekolio stotina aviona. Njime je komandovao načelnik štaba vazduhoplovstva sa činom general-majora i njime je upravljalo zasebno vladino ministarstvo (Ministarstvo vazduhoplovstva).

Finsko vazduhoplovstvo je bilo među prvim nezavisnim vazduhoplovstvima. Ono je formirano 6. marta 1918, kada je švedski grof Erik fon Rozen dao Finskoj drugi avion, Tulin Tip D.[6] Neki su smatrali da finsko vazduhoplovstvo zvanično nije postojalo tokom Finskog građanskog rata, a Crvena garda je imala svoje vazduhoplovstvo.[7]

Izvan Britanske imperije, Italijansko kraljevsko vazduhoplovstvo je osnovano 1923,[8]Rumunsko vazduhoplovstvo je osnovano kao kategorija vojnih snaga 1. januara 1924,[9] Finsko vazduhoplovstvo je osnovano kao zasebna služba 4. maja 1928,[10] Čileansko vazduhoplovstvo je osnovano 1930. godine,[11] a Brazilsko vazduhoplovstvo je stvoreno 1941. godine.[12] Vazduhoplovstvo Sjedinjenih Država[13] i Filipinsko vazduhoplovstvo su formirani kao odvojeni ogranci svojih korespondirajućih oružanih snaga 1947. godine, kao i Argentinsko vazduhoplovstvo 1945. godine.[14] Izraelsko vazduhoplovstvo je nastalo sa Državom Izrael 18. maja 1948. godine, ali je evoluiralo iz već postojećeg Šerut Avira (vazdušne službe) paravojne formacije Hagana. Japanske vazdušne samoodbrambene snage nisu osnovane sve do 1954;[15] u Drugom svetskom ratu japanskom vojnom avijacijom su upravljale vojska i mornarica. Za razliku od svih ovih zemalja, Meksičko vazduhoplovstvo ostaje sastavni deo Meksičke armije.

Svetski ratovi

uredi

Do početka Drugog svetskog rata, avioni su postali mnogo bezbedniji, brži i pouzdaniji. Usvojeni su kao standard za bombardovanje i uklanjanje drugih aviona, jer su bili mnogo brži od vazdušnih brodova. Najveće svetsko vojno vazduhoplovstvo do početka Drugog svetskog rata 1939. bilo je Sovjetsko crveno vazduhoplovstvo, i iako je bilo dosta iscrpljeno, izvelo je najveće vazdušne operacije Drugog svetskog rata tokom četiri godine borbe sa nemačkim Luftvafeom.

Verovatno najvažnija ratna vazdušna operacija, poznata kao Bitka za Britaniju, odigrala se tokom 1940. godine iznad Britanije i Lamanša između britanskog Kraljevskog vazduhoplovstva i nemačke Luftvafe u periodu od nekoliko meseci. Na kraju je Britanija izašla kao pobednik, a to je navelo Adolfa Hitlera da odustane od svog plana za invaziju na Britaniju. Druge istaknute operacije vazduhoplovstva tokom Drugog svetskog rata uključuju savezničko bombardovanje Nemačke tokom 1942–1944, i operacije Crvenog vazduhoplovstva u podršci strateškim kopnenim ofanzivama na Istočnom frontu. Vazdušni rat u teatru na Tihom okeanu imao je uporediv strateški značaj sa Bitkom za Britaniju, ali su ga uglavnom vodile američke i japanske pomorske avijacije, a ne vazduhoplovne snage.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Monica, 1776 Main Street Santa; California 90401-3208. „Air Warfare”. www.rand.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  2. ^ „Air Force Reserve”. afreserve.com. Pristupljeno 2020-12-31. 
  3. ^ „Dassault Aviation Group: Order intake, deliveries and backlog in units as of December 31st, 2018” (PDF). Dassault Aviation. 7. 1. 2019. Arhivirano (PDF) iz originala 10. 1. 2019. g. Pristupljeno 10. 1. 2019. 
  4. ^ Biddle, Rhetoric and Reality in Air Warfare, pp. 19
  5. ^ Royal Air Force 90th Anniversary Arhivirano 16 januar 2010 na sajtu Wayback Machine History of the RAF
  6. ^ A photograph of this plane can be found in the book by Shores 1969, p. 4.
  7. ^ Keskinen, Partonen, Stenman 2005.
  8. ^ UNA NUOVA FORZA ARMATA AUTONOMA
  9. ^ „Anul 1920”. RoAF (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 12. 05. 2022. g. Pristupljeno 16. 04. 2023. 
  10. ^ „Finnish air force aircraft history timeline”. Pentti Perttula. 2023-04-16. Pristupljeno 2023-04-16. 
  11. ^ "Hitos Históricos de la Fuerza Aérea de Chile"
  12. ^ „Decreto-lei nº 3.302, de 22 de maio de 1941.Dá nova denominação às Forças Aéreas Nacionais e aos seus estabelecimentos”. Pristupljeno 3. 7. 2020. ..
  13. ^ 80 P.L. 253, 61 Stat. 495 (1947); Air Force Link, (2006)„"Factsheets: The U.S. Air Force". Arhivirano iz originala 09. 07. 2008. g. Pristupljeno 9. 5. 2009. . U.S. Air Force, December 2008..
  14. ^ "Nuestra Historia – Fuerza Aérea Argentina"
  15. ^ „Orbats – Scramble”. Arhivirano iz originala 13. 1. 2017. g. Pristupljeno 25. 3. 2016. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi