Rat Bosne i Dubrovnika (1403—1404)

Ukoliko ste tražili Rat iz 1154., pogledajte članak Rat Bosne i Dubrovnika 1154..

Rat Bosne i Dubrovnika je predstavljao vojni pohod Kraljevine Bosne, na čelu sa kraljem Stefanom Ostojom, na Dubrovačku republiku, koji je trajao od 1403. do 1404. godine, a službeno je završen, u maju 1405. godine potpisivanjem primirja, između dvije strane.

Rat Bosne i Dubrovnika
Vrijeme 1403—1404. službeno završen 1405. Mjesto Dubrovnik, i Dubrovačko primorje Ishod Primirje potpisano u maju 1405.
Sukobljene strane
Kraljevina Bosna	Dubrovačka republika
Komandanti i vođe
Radič Sanković Pavle Radenović Sandalj Kosača
Jačina
Žrtve i gubici

Kralj Ostoja je iskoristio slabosti ugarskog vladara Žigmunda Luksemburškog i 1403. se okomio na Dubrovnik koji je bio ugarski vazalni posjed. Otvorenom napadu je prethodilo nekoliko važnih događaja. U Dubrovnik su se sklanjali ugroženi vlastelini koji nisu bili Ostojini istomišljenici kao što je bio Pavle Radišić. U traženju povoda za napad Ostoja se pozivao na to da Dubrovnik treba da vrati primorje koje im je on dao 1399. i na kraju da treba da izvjesi bosansku zastavu kao znak da priznaje vrhovnu vlast Kraljevine Bosne. Dubrovčani nisu prihvatili Ostojine zahtjeve i došlo je do sukoba 1403.

Tok bitke

Vojsku Kraljevine Bosne je predvodio sa sjevera vojvoda Radič Sanković koji je uspio da istjera predstavnike dubrovačke vlasti iz dobijenog primorja i svede je na ranije granice. I drugi velikaši su sa drugih strana napadali na dubrovački teritorij, sa juga i istoka knez Pavle Radenović i vojvoda Sandalj Hranić Kosača. Jedina snaga koja je mogla pomoći Dubrovčanima bio je herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić koji je imao jak uticaj na kralja Ostoju i bosanske velmože. Hrvojeva pozicija mu to ipak nije dozvoljavala. Hrvoje je bio glavna snaga Ladislava Napuljskog, protivnika Žigmunda Luksemburškog, a time i protivnika Dubrovnika koji je priznavao Anžujca za svog sizerena. Mada su dostizali do zidina Dubrovnika vojska Kraljevine Bosne nije mogla vojno da savlada Dubrovčane. Do jenjavanja sukoba došlo je krajem 1403, a sporadičnih čarki bilo je i dalje, pa i početkom 1404.

Posljedice bitke

Hrvojeva inicijativa za pomirenje je donijela rezultate. On je oko sebe okupio bosansku vlastelu koja je bila protiv nastavka rata. Svrgavanjem kralja Ostoje maja 1404. stvoreni su uslovi za mir između Bosne i Dubrovnika. Zbog neriješenog pitanja spornog sela Lisac, mir je potpisan tek naredne 1405.

Literatura

• Gavro Škrivanić, Rat bosanskog kralja Ostoje sa Dubrovnikom (18. VI. 1403 do maja 1404 godine), Vesnik Vojnog muzeja 5, Beograd 1958, pp. 35–60.