Refleksna sinkopa je kratkotrajan gubitak svesti usled neurološki izazvanog pada krvnog pritiska i/ili smanjenja broja otkucaja srca.[1][2][3][4][5][6][7]

Pre nego što se obolela osoba onesvesti, može doći do znojenja, smanjene sposobnosti gledanja ili zujanja u ušima.[8] Povremeno, osoba može da se trza u nesvesti.[8]

Oporavak od epizode refleksne sinkope se dešava bez specifičnog lečenja.[7]

Prevencija epizoda uključuje izbegavanje okidača neke osobe.[7] Konzumiranje dovoljno tečnosti, soli i vežbanje takođe mogu biti korisni.[9] Ako je ovo nedovoljno za lečenje vazovagalne sinkope, mogu se probati lekovi kao što su midodrin ili fludrokortizon.[9] Ponekad se kao tretman može koristiti srčani pejsmejker.[7]

Komplikacije refleksne sinkope čsto uključuju povrede usled pada.[8]

Vrste uredi

Refleksna sinkopa je podeljena u četiri grupe:[7]

Vazovagalna sinkopa - najčešće izazvana pojavom krvi, bolom, emocionalnim stresom ili produženim stajanjem.[10]

Situaciona sinkopa- često izazvana mokrenjem, gutanjem ili kašljanjem.[7]

Sinkopa (sindrom) karotidnog sinusa - kao posledica pritiska na karotidni sinus na vratu.[7][11] Osnovni mehanizam uključuje nervni sistem koji usporava otkucaje srca i širi krvne sudove, što rezultuje niskim krvnim pritiskom i dovodi do nedovoljnog protokakrvi u mozgu.[7] Dijagnoza se zasniva na simptomima nakon isključivanja drugih mogućih uzroka.[9]

Atipična sinkopa - ko oblik refleksne sinkope u kojoj postojanje okidača je neizvesno ili praktično odsutno.

Epidemiologija uredi

Refleksna sinkopa pogađa najmanje 1 od 1000 ljudi godišnje.[8] To je najčešći tip sinkope, koji čini više od 50% svih slučajeva.[12]

Etiologija uredi

Refleksna sinkopa se javlja kao odgovor na okidač zbog disfunkcije mehanizma regulacije otkucaja srca i krvnog pritiska. Kada se broj otkucaja srca uspori ili krvni pritisak opadne,[13] rezultirajući nedostatak krvi u mozgu uzrokuje nesvesticu.[14]

Vazovagalna sinkopa uredi

Vazovagalna sinkopa nastaje zbog prevlasti parasimpatičkog nervnog sistema: koji dovodi do kratkotrajnog pada krvnog pritiska (hipotenzije) što rezuktuje ishemijom mozga i izaziva slabost u mišićima.[15] Takva osoba pada u horizontalnom položaju, bleda je i oblivena hladnim znojem. Ima konfuziju ili kratkotrajni gubitak svesti. Najčešće se javlja kao posledica:[16]

  • dugotrajnog stajanja,[10]
  • povrede
  • emocionalnog stresa,[10]
  • bola,[10]
  • pogleda na krv,[10]
  • straha od igala,[17][18]
  • vremenski promenljivog magnetnog polje[19] (npr. transkranijalna magnetna stimulacija)
  • gladi,
  • boravka u pretoplim i zagušljivim prostorijama.

Situaciona sinkopa uredi

Situaciona sinkopa se tradicionalno odnosi na refleksnu sinkopu koja je izazvana specifičnim okolnostima. Kod mladih sportista može doći do sinkope nakon vežbanje kao oblik refleksne sinkope, kao i kod ljudi srednjih i starijih godina, što je rana manifestacija disfunkcije autonomnog nervnog sitema pre nego što dožive sinkopa zbog ortostatske hipotenzije.

Situaciona sinkopa može da nastane:

  • posle ili tokom mokrenja (mikcijska sinkopa)[7]
  • naprezanje, kao što je pražnjenje creva[7]
  • podizanje teških tereta i fizičkih vežbi[7]

Sindrom karotidnog sinusa uredi

Sindrom karotidni sinusa (hipertenzivni karotidni sinus) je vrsta sinkope koja se tradicionalno odnosi na refleksnu sinkopu koja izazvana u specifičnim okolnostima.

Kod mladih sportista može doći do sinkope nakon

vežbanje kao oblik refleksne sinkope, kao i kod ljudi srednjih i starijih godina, što je rana manifestacija disfunkcije ANS-a pre nego što dožive

sinkopa zbog ortostatske hipotenzije.) nastaje pritiskom na određeno mesto na vratu.[10] Ovo se može desiti kada osoba nosi usku kragnu, brije se ili naglo okreće glavu.[10] Karotidni sinus je proširenje na račvanju velikih arterija na vratu koje snabdevaju krvlju mozak. Bogata je nervnim završecima, granama vagusnog nerva. Zbog skoka krvnog pritiska, ove arterije se šire i karotidni sinus je iritiran, što rezultuje refleksnim padom krvnog pritiska i pulsa. Sindrom karotidnog sinusa je vrsta neurokardiogene sinkope u kojoj minimalni pritisak na karotidni sinus dovodi do periferne vazodilatacije (širenja krvnih sudova) i/ili bradikardije (usporen rad srca). Prihvaćen je kao indikacija za postavljanje stalnog pejsmejkera. U literaturi se može naći i kao hipersenzitivni karotidni sinus.[20]

Atipična sinkopa uredi

Atipična sinkopa je oblik refleksne sinkope u kojoj postojanje okidača je neizvesno ili praktično odsutno. Dijagnoza se tada zasniva manje na amneziji, a više delimično na isključenju drugih uzroka sinkope (odsustvo strukturnih bolesti srca) i na reprodukciji sličnih simptomi sa testom nagiba. Takve nejasne prezentacije mogu se preklapati sa drugim fenomenima kod pacijenata.

Patofiziologija uredi

Bez obzira na okidač, mehanizam sinkope je sličan kod različitih sindroma vazovagalne sinkope. Solitarna jezgra moždanog stabla se aktivira direktno ili indirektno aktivirajućim stimulusom,[21] što dovodi do istovremenog pojačanja tonusa parasimpatičkog nervnog sistema (vagalnog) i povlačenja tonusa simpatičkog nervnog sistema, i rezultuje spektrom hemodinamskih odgovora:

Na jednom kraju spektra je kardioinhibitorni odgovor, koji se karakteriše padom srčane frekvencije (negativni hronotropni efekat) i kontraktilnosti (negativni inotropni efekat) što dovodi do smanjenja minutnog volumena srca koje je dovoljno značajno da rezultira gubitkom svesti. Smatra se da je ovaj odgovor prvenstveno rezultat pojačanja parasimpatičkog tonusa.

Na drugom kraju spektra je odgovor vazodepresora, uzrokovan padom krvnog pritiska (na čak 80/20) bez velikih promena u srčanom ritmu. Ovaj fenomen nastaje usled proširenja krvnih sudova, verovatno kao posledica povlačenja tonusa simpatičkog nervnog sistema.Većina ljudi sa vazovagalnom sinkopom ima mešoviti odgovor negde između ova dva kraja spektra.

Jedan od razloga za ove fiziološke odgovore je Bezold-Jarihov refleks.

Vazovagalna sinkopa može biti deo evoluiranog odgovora, konkretno, odgovora borbe ili bežanja.[22][23]

Klinička slika uredi

Znaci i simptomi Epizode vazovagalne sinkope se obično ponavljaju i obično se javljaju kada je predisponirana osoba izložena određenom okidaču. Pre nego što izgubi svest, osoba često iskusi rane znake ili simptome kao što su vrtoglavica, mučnina, osećaj da mu je izuzetno vruće ili hladno (praćeno znojenjem), zujanje u ušima, osećaj nelagodnosti u srcu, nejasne misli, zbunjenost, mogu se javiti i blaga nesposobnost da se izgovore ili formiraju reči (ponekad u kombinaciji sa blagim mucanjem), slabost i poremećaji vida kao što su svetla koja izgledaju prejako, zamućen ili tunelski vid, crne mrlje u vidu oblaka i osećaj nervoze. Simptomi mogu postati intenzivniji tokom nekoliko sekundi do nekoliko minuta pre gubitka svesti (ako se izgubi). Početak se obično javlja kada osoba sedi ili stoji.

Kada ljudi izgube svest, oni padaju (osim ako nisu sprečeni u tome) i, kada su u ovom položaju, efikasan dotok krvi u mozak se odmah obnavlja, omogućavajući osobi da se vrati svesti. Ako osoba ne padne u potpuno ravan, ležeći položaj, a glava ostane podignuta iznad trupa, stanje slično napadu može biti rezultat nemogućnosti krvi da se brzo vrati u mozak, a neuroni u telu će se aktivirati. isključeni i generalno uzrokuju da se mišići lagano trzaju, ali uglavnom ostaju veoma napeti.

Fiziološko stanje autonomnog nervnog sistema (vidi dole) koje dovodi do gubitka svesti može trajati nekoliko minuta, tako da

Ako pacijenti pokušaju da sede ili stoje kada se probude, mogu se ponovo onesvestiti Osoba može biti mučna, bleda i znojna nekoliko minuta ili sati Dijagnoza Pored gore opisanog mehanizma, brojna druga medicinska stanja mogu izazvati sinkopu. Postavljanje ispravne dijagnoze gubitka svesti je teško. Srž dijagnoze vazovagalne sinkope počiva na jasnom opisu tipičnog obrasca okidača, simptoma i vremenskog toka.

Važno je razlikovati vrtoglavicu, napade, vrtoglavicu i nizak šećer u krvi kao druge uzroke.

Kod ljudi sa rekurentnom vazovagalnom sinkopom, dijagnostička tačnost se često može poboljšati jednim od sledećih dijagnostičkih testova:

  • Test sa nagibnim stolom - medicinska je procedura koja se često koristi za dijagnozu disautonomije ili sinkope. Pacijenti sa simptomima vrtoglavice ili vrtoglavico, sa ili bez gubitka svesti (nesvestica), za koje se sumnja da su povezani sa padom krvnog pritiska ili pozicionom tahikardijom, dobri su kandidati za ovaj test. Rezultate ovog tetsa treba tumačiti u kontekstu kliničke prezentacije pacijenata i sa razumevanjem osetljivosti i specifičnosti testa.[24]
  • Implantacija umetljivog rekordera
  • Holter monitor ili monitorin događaja
  • Ehokardiogram
  • Elektrofiziološka studija

Terapija uredi

Lečenje refleksne sinkope se zasniva na:

  • izbegavanju okidača sinkope,
  • obnavljanju protoka krvi u mozgu tokom predstojeće epizode
  • mera koje prekidaju ili sprečavaju patofiziološki mehanizam opisan gore.

Promene životnog stila uredi

Kamen temeljac lečenja je izbegavanje okidača za koje se zna da izazivaju sinkopu kod te osobe. Međutim, istraživanja su pokazala da ljudi pokazuju veliko smanjenje vazovagalne sinkope kroz vežbe zasnovane na izloženosti sa terapeutima ako je okidač mentalni ili emocionalni, na primer, pogled na krv.[25] Ako je okidač specifičan lek, onda je izbegavanje jedini tretman.

Tehnika poznata kao "primenjena napetost" može biti dodatno korisna kod onih koji imaju sinkopu sa izlaganjem krvi.[26] Tehnika se radi zatezanjem skeletnih mišića na oko 15 sekundi kada dođe do ekspozicije, a zatim usporavanjem njihovog otpuštanja.[27] Ovo se zatim ponavlja svakih 30 sekundi nekoliko minuta.[27]

Pošto vazovagalna sinkopa izaziva smanjenje krvnog pritiska, opuštanje celog tela kao način izbegavanja nije povoljan.[traži se izvor] Osoba može da pomera ili prekrsti noge i zategne mišiće nogu kako bi sprečila značajan pad krvnog pritiska pre injekcije.[28]

Pre poznatih događaja koji izazivaju, obolela osoba može povećati potrošnju soli i tečnosti kako bi povećala zapreminu krvi. Sportska pića ili pića sa elektrolitima mogu biti od pomoći.

Ljude treba edukovati o tome kako da reaguju na dalje epizode sinkope, posebno ako osete prodromalne znakove upozorenja: treba da legnu i podignu noge, ili bar da spuste glavu da bi povećali dotok krvi u mozak. U najmanju ruku, nakon pojave početnih simptoma, pacijent treba da pokuša da se preseli na „sigurnu“, možda podvučenu lokaciju u slučaju gubitka svesti. Idealno je da se pozicioniraju na način da bi uticaj pada ili urušavanja bio minimiziran. „Sigurno“ područje treba da bude u neposrednoj blizini, jer je vreme od suštinskog značaja i ovi simptomi obično dostižu vrhunac do gubitka svesti u roku od nekoliko minuta. Ako je osoba izgubila svest, treba ga položiti u položaj za oporavak. Usku odeću treba olabaviti. Ako je podsticajući faktor poznat, treba ga ukloniti ako je moguće (na primer, uzrok bola).

Nošenje graduisanih kompresijskih čarapa može biti od pomoći.

Lekovi uredi

Lekovi koji mogu biti od pomoći su:

  • Beta blokatori (β-adrenergički antagonisti) su nekada bili najčešći lekovi; međutim, pokazali su se neefikasnim u različitim studijama i stoga se više ne propisuju. Pored toga, oni mogu izazvati sinkopu snižavanjem krvnog pritiska i otkucaja srca.[29][30]
  • Stimulansi CNS[31] fludrokortizon, midodrin, SSRI[32] kao što su paroksetin ili sertralin, dizopiramid, i, u zdravstvenim ustanovama gde se očekuje sinkopa, atropin ili epinefrin (adrenalin).[33]

Za osobe sa kardioinhibitornim oblikom vazovagalne sinkope, implantacija stalnog pejsmejkera može biti korisna ili čak lekovita.[34] Prema tome umetanje trajnog pejsmejkera sa dve komore za kardio-inhibitorne ili mešovite podtipove vazovagalne inkope je tretman izbora.[35]

Vrste dugotrajne terapije

Vrste dugotrajne terapije za vazovagalnu sinkopu uključuju:[24]

  • Vazokonstriktore
  • Antiholinergične lekove
  • Negativne srčane inotrope
  • Centralne agense
  • Mehanički uređaj
  • Prestanak uzimanja lekova za koje se zna da snižavaju krvni pritisak može biti od pomoći, ali prestanak uzimanja antihipertenzivnih lekova takođe može biti opasan kod nekih ljudi. Uzimanje antihipertenzivnih lekova može pogoršati sinkopu, jer je hipertenzija možda bila način na koji telo kompenzuje nizak krvni pritisak.

Prognoza uredi

Kratki periodi nesvesti obično ne izazivaju trajnu štetu po zdravlje. Refleksna sinkopa se može javiti kod inače zdravih osoba i ima mnogo mogućih uzroka, često trivijalnih, kao što je dugotrajno stajanje sa nepokretnim nogama.

Glavna opasnost od vazovagalne sinkope (ili vrtoglavice i nesvestice) je rizik od povrede usled pada u nesvesnom stanju. Terapija lekovima bi mogla da spreči buduće vazovagalne odgovore; međutim, za neke pojedince lekovi su neefikasni i oni će i dalje imati povremeneo epizode nesvestice.

Izvori uredi

  1. ^ Morillo, Carlos A.; Eckberg, Dwain L.; Ellenbogen, Kenneth A.; Beightol, Larry A.; Hoag, Jeffrey B.; Tahvanainen, Kari U.O.; Kuusela, Tom A.; Diedrich, André M. (1997-10-21). „Vagal and Sympathetic Mechanisms in Patients With Orthostatic Vasovagal Syncope”. Circulation (na jeziku: engleski). 96 (8): 2509—2513. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/01.CIR.96.8.2509. 
  2. ^ Abboud FM. Neurocardiogenic syncope. N Engl J Med. 1993: 1117–1120. doi:10.1056/NEJM199304153281510
  3. ^ Chen-Scarabelli C, Scarabelli TM. Neurocardiogenic syncope. BMJ.2004;329:336–341. doi:10.1136/bmj.329.7461.336Abboud FM. Neuro-cardiogenic syncope. N Engl J Med. 1993;328:1117–1120. doi:10.1056/NEJM199304153281510
  4. ^ Grubb BP. Clinical practice. Neurocardiogenic syncope. N Engl J Med.2005;352:1004–1010. doi:10.1056/NEJMcp042601
  5. ^ Barón-Esquivias G, Cayuela A, Gómez S, Aguilera A, Campos A, Fernández M, Cabezón S, Morán JE, Valle JI, Martínez A, et al. [Quality of life in patients with vasovagal syncope. Clinical parameters influence]. Med Clin (Barc). 2003;121:245–249. doi:10.1016/s0025-7753(03)75188-4
  6. ^ Zheng L, Sun W, Liu S, et al. The Diagnostic Value of Cardiac Deceleration Capacity in Vasovagal Syncope. Circ. Arrhythm. electrophysiol.. 2020;13(12):e008659. doi:10.1161/CIRCEP.120.008659, 10.1161/CIRCEP.120.008659
  7. ^ а б в г д ђ е ж з и ј к л Adkisson, Wayne O.; Benditt, David G. (2017). „Pathophysiology of reflex syncope: A review”. Journal of Cardiovascular Electrophysiology (на језику: енглески). 28 (9): 1088—1097. ISSN 1045-3873. doi:10.1111/jce.13266. 
  8. ^ а б в г Aydin, Muhammet Ali (2010). „Management and therapy of vasovagal syncope: A review”. World Journal of Cardiology (на језику: енглески). 2 (10): 308. ISSN 1949-8462. doi:10.4330/wjc.v2.i10.308. 
  9. ^ а б в Brignole, Michele; Benditt, David G. (2011). Syncope: an evidence-based approach. London: Springer. ISBN 978-0-85729-201-8. 
  10. ^ а б в г д ђ е „Syncope | National Institute of Neurological Disorders and Stroke”. www.ninds.nih.gov (на језику: енглески). Приступљено 2024-02-01. 
  11. ^ Hak Tea, Say; Mansourati, Jacques; L’Heveder, Gildas; Mabin, Dominique; Blanc, Jean-Jacques (1996). „New Insights Into the Pathophysiology of Carotid Sinus Syndrome”. Circulation. 93 (7): 1411—1416. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/01.cir.93.7.1411. 
  12. ^ Soteriades, Elpidoforos S.; Evans, Jane C.; Larson, Martin G.; Chen, Ming Hui; Chen, Leway; Benjamin, Emelia J.; Levy, Daniel (2002-09-19). „Incidence and Prognosis of Syncope”. New England Journal of Medicine. 347 (12): 878—885. ISSN 0028-4793. doi:10.1056/nejmoa012407. 
  13. ^ Middlekauff, Holly R.; Stevenson, William G.; Stevenson, Lynne Warner; Saxon, Leslie A. (1993). „Syncope in advanced heart failure: High risk of sudden death regardless of origin of syncope”. Journal of the American College of Cardiology. 21 (1): 110—116. ISSN 0735-1097. doi:10.1016/0735-1097(93)90724-f. 
  14. ^ „Vasovagal syncope - Symptoms and causes”. Mayo Clinic (на језику: енглески). Приступљено 2024-02-01. 
  15. ^ Alboni P, Alboni M, Bertorelle G. The origin of vasovagal syncope: to protect the heart or to escape predation? Clin Auton Res 2008;18:170-178.
  16. ^ van Dijk, J. Gert; Sheldon, Robert (2008). „Is there any point to vasovagal syncope?”. Clinical Autonomic Research. 18 (4). ISSN 0959-9851. doi:10.1007/s10286-008-0484-x. 
  17. ^ Accurso, Valentina; Winnicki, Mikolaj; Shamsuzzaman, Abu S.M.; Wenzel, Amy; Johnson, Alan Kim; Somers, Virend K. (2001-08-21). „Predisposition to Vasovagal Syncope in Subjects With Blood/Injury Phobia”. Circulation. 104 (8): 903—907. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/hc3301.094910. 
  18. ^ Hamilton, James; Ellinwood, Everett (1991). „NEEDLE PHOBIA”. Southern Medical Journal. 84 (Supplement): 27. ISSN 0038-4348. doi:10.1097/00007611-199109001-00090. 
  19. ^ Rossi, Simone; Hallett, Mark; Rossini, Paolo M.; Pascual-Leone, Alvaro (2009). „Safety, ethical considerations, and application guidelines for the use of transcranial magnetic stimulation in clinical practice and research”. Clinical Neurophysiology. 120 (12): 2008—2039. ISSN 1388-2457. doi:10.1016/j.clinph.2009.08.016. 
  20. ^ Travica-Kojadinović, Dr Tisa. „Sinkopa - Gubitak svesti”. Kardiologija (на језику: српски). Приступљено 2024-02-01. 
  21. ^ Tadinac, M. i Hromatko, I. 2012. Uvod u biološke osnove doživljavanja i ponašanja, str. 73–75. Zagreb: FF press. ISBN 978-953-6006-13-7
  22. ^ Blanc, J.-J.; Alboni, P.; Benditt, D. G. (2015-02-05). „Vasovagal syncope in humans and protective reactions in animals”. Europace. 17 (3): 345—349. ISSN 1099-5129. doi:10.1093/europace/euu367. 
  23. ^ Alboni, Paolo; Alboni, Marco (2014-11-04), Origin and Evolution of the Vasovagal Reflex, Springer International Publishing, стр. 3—17, ISBN 978-3-319-09101-3, Приступљено 2024-02-01 
  24. ^ а б Fenton AM, Hammill SC, Rea RF, Low PA, Shen WK (2000). "Vasovagal syncope". Ann. Intern. Med. 133 (9): 714–25
  25. ^ Durand, VM, DH Barlow (2006). Essentials of Abnormal Psychology 4th Edition. Cengage Learning. p. 150. ISBN 978-1111836986
  26. ^ Hersen, Michel, ur. (2005). Encyclopedia of behavior modification and cognitive behavior therapy. Thousand Oaks, Calif.: Sage Publ. ISBN 978-0-7619-2747-1. 
  27. ^ a b Freeman, Arthur (2005). Encyclopedia of cognitive behavior therapy. New York: Springer. ISBN 978-0-306-48581-7. 
  28. ^ France, C. R.; France, J. L.; Patterson, S. M. (2006). „Blood pressure and cerebral oxygenation responses to skeletal muscle tension: a comparison of two physical maneuvers to prevent vasovagal reactions”. Clinical Physiology and Functional Imaging (na jeziku: engleski). 26 (1): 21—25. ISSN 1475-0961. doi:10.1111/j.1475-097X.2005.00642.x. 
  29. ^ Sheldon, Robert; Connolly, Stuart; Rose, Sarah; Klingenheben, Thomas; Krahn, Andrew; Morillo, Carlos; Talajic, Mario; Ku, Teresa; Fouad-Tarazi, Fetnat (2006-03-07). „Prevention of Syncope Trial (POST)”. Circulation. 113 (9): 1164—1170. ISSN 0009-7322. doi:10.1161/circulationaha.105.535161. 
  30. ^ Madrid, Antonio H; Ortega, Javier; Rebollo, Jose G; Manzano, Juan G; Segovia, Javier G; Sánchez, Andrés; Peña, Gonzalo; Moro, Concepción (2001). „Lack of efficacy of atenolol for the prevention of neurally mediated syncope in a highly symptomatic population: a prospective, double-blind, randomized and placebo-controlled study”. Journal of the American College of Cardiology. 37 (2): 554—559. ISSN 0735-1097. doi:10.1016/s0735-1097(00)01155-4. 
  31. ^ GRUBB, BLAIR P.; KOSINSKI, DANIEL; MOUHAFFEL, ASSAD; POTHOULAKIS, ANTHONY (1996). „The Use of Methylphenidate in the Treatment of Refractory Neurocardiogenic Syncope”. Pacing and Clinical Electrophysiology. 19 (5): 836—840. ISSN 0147-8389. doi:10.1111/j.1540-8159.1996.tb03367.x. 
  32. ^ Aydin, Muhammet Ali (2010). „Management and therapy of vasovagal syncope: A review”. World Journal of Cardiology. 2 (10): 308. ISSN 1949-8462. doi:10.4330/wjc.v2.i10.308. 
  33. ^ „adrenaline/epinephrine”. dx.doi.org. Pristupljeno 2024-02-01. 
  34. ^ „Vasovagal Syncope - Neurocardiogenic Syncope”. web.archive.org. 2014-01-03. Arhivirano iz originala 03. 01. 2014. g. Pristupljeno 2024-02-01. 
  35. ^ Brignole, Michele; Menozzi, Carlo; Lolli, Gino; Bottoni, Nicola; Gaggioli, Germano (1992). „Long-term outcome of paced and nonpaced patients with severe carotid sinus syndrome”. The American Journal of Cardiology. 69 (12): 1039—1043. ISSN 0002-9149. doi:10.1016/0002-9149(92)90860-2. 

Spoljašnje veze uredi

Klasifikacija
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).