Rosa (padavina)

вода у облику капљица која се појављује на танким, изложеним предметима ујутру или увече

Rosa je vrsta niske padavine koja nastaje kondenzovanjem vodene pare na površini Zemlje i na predmetima koji su se rashladili ispod temperature „rosne tačke”, tj. na temperaturi pri kojoj je vazduh potpuno zasićen vodenom parom.[1] Rosa je najčešći i najrasprostranjeniji vid niskih padavina. Javlja se u vidu kapljica tokom ranog jutra ili kasne večeri, najčešće tokom leta.

Rosa nastala na površini listova jagode
Kap rose na listu Kolokazije u Baštenskom društvu u Geteborgu 2012.
Kapljice rose na listu
Rosa
Rosa
Gusta rosa na travi

Kako se izložena površina hladi zračenjem svoje toplote, atmosferska vlaga se kondenzuje brzinom većom od one kojom može da ispari, što rezultira stvaranjem kapljica vode.[2]

Kada su temperature dovoljno niske, rosa poprima oblik leda; ovaj oblik se naziva mraz.

Pošto je rosa povezana sa temperaturom površina, kasno leti se najlakše formira na površinama koje se ne zagrevaju provođenom toplotom iz dubokog tla, kao što su trava, lišće, ograde, krovovi automobila i mostovi.

Rosu ne treba mešati sa gutacijom, što je proces kojim biljke oslobađaju višak vode sa vrhova svojih listova.

Formiranje uredi

Vodena para će se kondenzovati u kapljice u zavisnosti od temperature. Temperatura na kojoj se formiraju kapljice naziva se tačka rose. Kada temperatura na površini opadne, na kraju dostigne tačku rose, atmosferska vodena para se kondenzuje i formira male kapljice na površini.[3] Ovaj proces razlikuje rosu od onih hidrometeora (meteoroloških pojava vode), koji se formiraju direktno u vazduhu koji se ohladio do tačke rose (obično oko kondenzacionih jezgara), kao što su magla ili oblaci. Termodinamički principi formiranja su, međutim, isti. Rosa se obično formira u dato doba dana. Noći, rano jutro i rano veče su sva vremena tokom kojih će se verovatno naći rosa.

Pojava uredi

Adekvatno hlađenje površine obično se dešava kada ona gubi više energije infracrvenim zračenjem nego što prima kao sunčevo zračenje od Sunca, što je posebno slučaj u vedrim noćima. Loša toplotna provodljivost ograničava zamenu takvih gubitaka iz dubljih slojeva tla, koji su obično topliji noću.[3] Poželjni objekti formiranja rose su stoga slabe provodljivosti ili dobro izolovani od tla, i nemetalni, dok su sjajne površine obložene metalom loši infracrveni radijatori. Poželjni vremenski uslovi uključuju odsustvo oblaka i malo vodene pare u višoj atmosferi kako bi se minimizirali efekti staklene bašte i ostvarila dovoljna vlažnost vazduha u blizini zemlje. Tipične noći rose se klasično smatraju mirnim, jer vetar prenosi (noćno) topliji vazduh sa viših nivoa na hladnu površinu. Međutim, ako je atmosfera glavni izvor vlage (ovaj tip se naziva rosa), potrebna je određena količina ventilacije da bi se zamenila para koja je već kondenzovana. Najveće optimalne brzine vetra mogu se naći na sušnim ostrvima. Međutim, ako je vlažno tlo glavni izvor pare (ovaj tip formiranja rose se naziva destilacija), vetar uvek deluje nepovoljno.

Procesi stvaranja rose ne ograničavaju njenu pojavu na noć i na otvorenom. Takođe deluju kada se naočare zamagle u toploj, vlažnoj prostoriji ili u industrijskim postrojenjima. Međutim, termin kondenzacija je poželjniji u ovim slučajevima.

Merenje uredi

Klasičan uređaj za merenje rose je drozometar. Mala (veštačka) kondenzatorska površina je okačena na držač pričvršćen na pokazivač ili olovku koja beleži promene težine kondenzatora na bubnju. Međutim, osim što je veoma osetljiv na vetar, ovaj, kao i svi uređaji sa veštačkom površinom, daju samo meru meteorološkog potencijala za stvaranje rose. Stvarna količina rose na određenom mestu u velikoj meri zavisi od svojstava površine. Za njegovo merenje, biljke, listovi ili celi stubovi tla se postavljaju na vagu sa površinom na istoj visini i u istom okruženju kao što bi se dešavalo u prirodi, čime se dobija mali lizimetar. Dalje metode uključuju procenu putem poređenja kapljica sa standardizovanim fotografijama, ili volumetrijsko merenje količine vode obrisane sa površine. Neke od ovih metoda uključuju gutaciju, dok druge mere samo rosu i/ili destilaciju

Značaj uredi

 
Na niskim temperaturama, rosa se može zamrznuti i formirati sloj leda preko biljaka i predmeta

Zbog svoje zavisnosti od balansa radijacije, količine rose mogu dostići teoretski maksimum od oko 0,8 mm po noći; izmerene vrednosti, međutim, retko prelaze 0,5 mm. U većini svetskih klima, godišnji prosek je premali da bi se takmičio sa kišom. U regionima sa značajnim sušnim sezonama, prilagođene biljke kao što su lišajevi ili sadnice bora imaju koristi od rose. Međutim, prirodno navodnjavanje velikih razmera bez padavina, kao što je u pustinjam Atakama i Namib, uglavnom se pripisuje magli. U pustinji Negev u Izraelu, otkriveno je da rosa čini skoro polovinu vode pronađene u tri dominantne pustinjske vrste, Salsola inermis, Artemisia sieberi i Haloxylon scoparium.[4]

Istorijska perspektiva uredi

Knjiga De Mundo (nastana oko 250. godine p. n. e. ili između 350. i 200. godine p. n. e.) navodi: Rosa je minimalna količina vlage u sastavu koja pada sa vedrog neba; led je voda zgusnuta u zgusnutom obliku iz vedra neba; inje je stvrdnuta rosa, a 'rosa-mraz' je rosa koja je napola stvrdnuta.[5]

U grčkoj mitologiji, Ersa je boginja i personifikacija rose. Takođe, prema mitu, jutarnja rosa nastala je kada je Eos (Ersina tetka), boginja zore, plakala za smrću svog sina, iako je on nedavno stekao besmrtnost.

Rosa, poznata na hebrejskom kao טל (tal), značajna je u jevrejskoj religiji u poljoprivredne i teološke svrhe. Prvog dana Pashe, Hazan, obučen u beli kitel, vodi službu u kojoj se moli za rosu između te tačke i Sukota. Tokom kišne sezone između decembra i Pashe takođe postoje dodaci u Amidi da se blagoslovena rosa spoji sa kišom. Postoje mnogi midraši koji govore o rosi kao o oruđu za konačno vaskrsenje.[6]

U biblijskoj Tori ili Starom zavetu, rosa se simbolično koristi u Ponovljenim zakonima 32:2: „Moja doktrina će kapnuti kao kiša, moj govor će se destilisati kao rosa, kao mala kiša na nežnom bilju i kao pljusak na travi."[7]

Veštačko prikupljanje uredi

Sakupljanje rose potencijalno omogućava dostupnost vode u oblastima gde nedostaju odgovarajući vremenski uslovi, kao što je kiša.[8] Za nekoliko uređaja koje je napravio čovek, kao što su antičke velike kamene gomile u Ukrajini, srednjovekovne u južnoj Engleskoj, i poklopci od vulkanskog kamena na poljima Lanzarote, smatralo se da su uređaji za hvatanje rose, ali bi se moglo pokazati da rade na drugim principima. Trenutno, Međunarodna organizacija za korišćenje rose (engl. International Organisation for Dew Utilization, OPUR) radi na efikasnim kondenzatorima na bazi folije za regione u kojima kiša ili magla ne mogu da pokriju potrebe za vodom tokom cele godine.

Sisteme za sakupljanje rose velikih razmera napravio je Indijski institut za menadžment Ahmedabad (IIMA) uz učešće OPUR-a u priobalnom, polusušnom regionu Kuča.[9] Ovi kondenzatori mogu sakupiti više od 200 litara (u proseku) rose vode po noći za oko 90 noći u sezoni rose od oktobra do maja. Istraživačka laboratorija IIMA pokazala je da rosa može poslužiti kao dodatni izvor vode u priobalnim sušnim područjima.

Predložena je šema za masovnu žetvu rose.[10] Šema predviđa cirkulaciju hladne morske vode u EPDM kolektorima u blizini morske obale. Oni kondenzuju rosu i maglu da bi obezbedili čistu vodu za piće. Druge, novije studije pokazuju moguću krovnu integraciju za uređaje za sakupljanje rose.[11]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Definition of DEW”. www.merriam-webster.com. 
  2. ^ „dew”. The Columbia Encyclopedia, 6th ed. (6th izd.). The Columbia Encyclopedia. Pristupljeno 18. 5. 2013. 
  3. ^ a b „DEW AND FROST DEVELOPMENT”. www.weather.gov. Pristupljeno 2021-10-21. 
  4. ^ Hill, Amber (2015). „The Role of Dew in Negev Desert plants”. Oecologia. 178 (2): 317—327. PMID 25783489. doi:10.1007/s00442-015-3287-5. 
  5. ^ Aristotle; Forster, E. S.; Dobson, J. F. (1914). De Mundo. str. End of chapter 3. 
  6. ^ „Resurrection”. Jewish Encyclopedia. Pristupljeno 21. 12. 2008. 
  7. ^ Deuteronomy 32: King James Version, accessed 22 September 2019
  8. ^ „Rainwater harvesting/Dew harvesting/Dew collection and storage - Wikiversity”. en.wikiversity.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-30. 
  9. ^ Sharan, G.; Clus, O.; Singh, S.; Muselli, M.; Beysens, D. (2011-07-01). „A very large dew and rain ridge collector in the Kutch area (Gujarat, India)”. Journal of Hydrology. 405: 171—181. ISSN 0022-1694. doi:10.1016/j.jhydrol.2011.05.019. 
  10. ^ Anil K. Rajvanshi (March 1981). "Large Scale Dew Collection as a Source of Fresh Water Supply". Desalination 36 (3): 299–306. . doi:10.1016/S0011-9164(00)88647-6.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). 10.1.1.6.2585.
  11. ^ Carvajal, Danilo; Minonzio, Jean-Gabriel; Casanga, Elvira; Muñoz, Jorge; Aracena, Alvaro; Montecinos, Sonia; Beysens, Daniel (2018-05-15). „Roof-integrated dew water harvesting in Combarbalá, Chile”. Journal of Water Supply: Research and Technology-Aqua. 67 (4): 357—374. ISSN 0003-7214. doi:10.2166/aqua.2018.174. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi