Ruski španijel
Ruski španijel je tip španijela koji je prvi put standardizovan 1951. godine u Sovjetskom Savezu nakon Drugog svetskog rata, ukrštanjem engleskih koker španijela, engleskih špringer španijela i drugih rasa španijela. Godine 1951. usvojen je standard za ruskog španijela, selekcija pasa za uzgoj počela je da se sprovodi u skladu sa zahtevima. Fizički je sličan koker španijelu, ali ima kraću, čvršću dlaku i duže telo. Rasa je razvijena i koriste se kao lovački psi, ova rasa ne pati od većih zdravstvenih tegoba osim onih koje se obično vezuju za španijele. To je jedina pasmina pasa koja je nastala u Rusiji. Koristi se za lov na divljač (močvarske, poljske, planinske i vodene ptice) i zečeve. Rasa je popularna u Rusiji a uvedena je u inostranstvo tek 1990-ih i još uvek nije priznata od strane nijednog većeg kinološkog kluba, ali je priznata od strane Ruske kinološke federacije.[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7f/Rosyjski_spaniel_my%C5%9Bliwski_MB_01.jpg/220px-Rosyjski_spaniel_my%C5%9Bliwski_MB_01.jpg)
Opis
urediRuski španijel je mali, čvrst pas sa kratkom, čvrstom, svilenkastom dlakom sa perjem na ušima i nogama.[2][3] Boje mogu značajno da variraju i mogu uključivati čvrste boje bez belih oznaka, pegaste, pegave, crno-smeđe i kombinacije.[4] Glava i uši su takođe obično tamne boje.
Ruski španijel podseća na engleskog koker španijela. Međutim, telo ruskog španijela ima tendenciju da bude duže od engleskog kokera.[5]
I mužjaci i ženke ove rase imaju prosečnu težinu od 13 do 18 kilograma i visine su od 38 do 43 cm.[6] To ih čini sličnim po veličini ili malo većim od engleskog koker španijela.[7]
Uzgajani su prvenstveno kao lovački psi, njihov cilj je da pronađu pticu i da je donesu nakon odstrela.[8] Ruski španijel je pogodan za lov u močvarama, poljima, šumama, za ptice, kao i za zečeve i drugu sitnu divljač.[9] Rasa je takođe popularna u Rusiji jer mala veličina čini pogodnim za držanje u prometnim gradovima i lako transportovanje do lovišta.[10]
Zdravlje
urediKao i kod svih dugouhih španijela, ruski španijeli zahtevaju provere kako bi sprečili infekcije uha.[11] Rasa ima sklonost da lako dobije na težini, što se može sprečiti kontrolom unosa hrane.[9] Ruski španijel može biti sklon alergijama na hranu, koje se običn izraze u u dobi između jednog i pet meseci, a najčešći alergeni su piletina i šargarepa. Trenutno nisu poznati drugi zdravstveni problemi specifični za rasu.[9]
Temperament
urediOvo je energična, slobodoumna rasa.[2] Iako je primarno pas za lov na ptice, takođe je popularan i kao pas za pratnju zbog svoje prirode i odanosti.[3] To je veseo, aktivan pas i uvek je spreman za igru, reagujući na svaki oblik pažnje radosno mašući repom.[11] Ruski španijeli su podložni dresuri, mogu biti dobar pas čuvar[6] i dobri su ophođenju sa decom.[12]
Ruski španijel pliva i roni da bi izvukao ranjene ptice. Koristi se za lov na močvarnu, polsku i planinsku divljač. Ruski španijeli poseduju dobar instinkt, izdržljivost. Mogu se koristiti kao pas čuvar.
Istorija
urediRuski španijel je najmlađi od ruskih ptica za lov na pticu. Nastao je uglavnom od engleskih koker španijela i engleskih špringer španijela.[10] Rase poznate kao ruski španijeli pominju se još 1891. godine na Novom Zelandu.[13]
Prvi zabeleženi španijel u Rusiji bio je crni koker španijel u vlasništvu velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča, ljubitelja lova, krajem 19. veka. Španijeli raznih rasa su uvezeni u Sankt Peterburg i Moskvu. Neki su korišćeni za lov, ali manji španijeli nisu bili od velike koristi u tradicionalnom ruskom lovu na ptice zbog vremenskih i terenskih uslova. Početkom 20. veka počeo je selektivni uzgoj dugonogih španijela; posebno uvozeći Springer španijele kako bi stvorili prilično mešovite ruske španijele.[10]
Do kasnih 1930-ih postojao je veliki broj španijela u Moskvi, Lenjingradu i Jekaterinburgu koji nisu odgovarali nijednom specifičnom standardu rase, ali još nisu bili standardizovani u modernog ruskog španijela. Namenski uzgoj posle Drugog svetskog rata doveo je do uspostavljanja originalnog standarda ruskog španijela 1951.[14] Dodatni revidirani standardi za ovu rasu usvojeni su 1966. i 2000.[14]
Popularnost rase u Rusiji je porasla nakon ranih 1990-ih. Tome su doprinele moskovske izložbe pasa. Rasa se kvalifikuje kao jednu od najpopularnijih, zajedno sa irskim seterom. 2002. godine u Sjedinjenim Američkim Državama je osnovan Klub ruskih španijela kako bi se povećalo znanje o rasi van Rusije i omogućilo vlasnicima da registruju svoje pse.[10]
Međunarodno priznanje
urediIako ga nijedan veći kinološki klub ne priznaje kao rasu, ruskog španijela priznaju Kontinentalni kinološki klub,[2] Federacija međunarodnih pasa, Severnoamerički kinološki klub i Universal Kennel Club International.[15]
Za priznanje Kinološkog saveza Velike Britanije i Američkog Kinološkog saveza, rasa mora da ispuni niz visoko propisanih standarda i kriterijuma.[16][17]
Reference
uredi- ^ „Breed Standard of Russian Kynological Federation” (PDF).
- ^ a b v „Russian Spaniel”. Continental Kennel Club. Arhivirano iz originala 2012-05-24. g. Pristupljeno 2009-11-11.
- ^ a b „Russian Spaniel: Russia's Little Gundog”. WorldlyDogs.com. Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ „Russian Spaniel Colors”. Russian Spaniels of St. Petersburg (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ „Second All-Russia Spaniel Competition”. Russian Spaniels of Moscow (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ a b Cunliffe, Juliette (1999). The Encyclopedia of Dog Breeds. Parragon. str. 347. ISBN 0-7525-8018-3.
- ^ „The Cocker Spaniel Club: Breed Standard”. The Kennel Club. Pristupljeno 2009-11-11.
- ^ Schroeder, Anna F. „Dreaming of a Russian Spaniel Page 2”. Spaniel Journal. Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ a b v „About the Breed”. Russian Spaniel Club. Pristupljeno 2009-11-11.
- ^ a b v g „History of the Breed”. Russian Spaniel Club. Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ a b „How to distinguish healthy from sick dogs” (na jeziku: ruski). Russian Spaniel Club of Novgorod. Arhivirano iz originala 2009-05-12. g. Pristupljeno 2009-11-30.
- ^ „Dog Breeds: Russian Spaniel”. Hey Dogs!. Arhivirano iz originala 2009-12-03. g. Pristupljeno 2009-11-30.
- ^ „Page 3 Advertisements Column 8”. Evening Post. National Library of New Zealand. 1891-12-21. Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ a b „Breed Standard”. Russian Spaniel Club. Pristupljeno 2009-11-15.
- ^ „Russian Spaniel Standard”. Universal Kennel Club International. Pristupljeno 2009-11-12.
- ^ „Recognition of new breeds”. The Kennel Club. Arhivirano iz originala 2010-07-19. g. Pristupljeno 2009-11-13.
- ^ „What Does it Take to be an AKC Registered Breed?”. American Kennel Club. Pristupljeno 2009-11-16.