Sava Ranđelović (Niš, 17. jul 1993) je srpski vaterpolista i osvajač olimpijskog zlata 2016. i 2020. godine. Trenutno je član mađarskog VK Vašaša. Diplomirao je na Fakultetu za sport 2019, nakon čega je upisao i master studije.[1]

Sava Ranđelović
Ranđelović u finalu Svetskog prvenstva 2015. u Kazanju
Lični podaci
Datum rođenja (1993-07-17)17. jul 1993.(30 god.)
Mesto rođenja Niš, SRJ
Državljanstvo Srbija
Seniorska karijera
GodineKlubovi
2000—2010
2010—2011
2011—2015
2015—2017
2017-2020
2020-
Niš
ŽAK
Crvena zvezda
Breša
OSC Budimpešta
VK Vašaš
Reprezentativna karijera
2012 — Srbija Srbija

Karijera uredi

Sava Ranđelović je, za razliku od većine najuspešnijih srpskih vaterpolista, vaterpolo počeo da trenira van Beograda ili Novog Sada. Svoj put Ranđelović je započeo u rodnom Nišu, u Nišu sa sedam godina. Posle deset godina provedenih u ovom klubu, prešao je u kikindski ŽAK. Tu se zadržao jednu sezonu i prešao u Crvenu zvezdu 2011. kao najtalentovaniji vaterpolista Srbije. Za četiri godine provedene u beogradskom klubu dva puta je bio šampion države i osvajač nacionalnog kupa. Sa Zvezdom je osvojio i titulu prvaka Evrope 2013. godine. Zbog finansijskih problema kluba, Ranđelović je u leto 2015. napustio Zvezdu i zaigrao je za jedan od najvećih italijanskih vaterpolo klubova Brešu.[2] Nakon dve sezone u Italiji, godine 2017. potpisao je ugovor sa OSC-om iz Budimpešte. Klub je u proleće 2020. godine ostao bez glavnog sponzora, pa je Ranđelović morao da potraži novi klub. Ubrzo je dogovorio saradnju sa VK Vašaš u koji su iz OSC-a prešli i Branislav Mitrović i Draško Brguljan.

Reprezentacija uredi

Sa juniorskom reprezentacijom Srbije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom juniorskom prvenstvu u vaterpolu 2012. u Kaneu. Za univerzitetsku reprezentaciju Srbije igrao je 2017. godine i osvojio zlato. Član seniorskog tim vaterpolo reprezentacije Srbije postao je 2014. godine. Selektor Dejan Savić ga je upoznao kroz rad u Zvezdi i mlađim selekcijama Srbije, pa se Ranđelović postavio kao prva opcija nakon odlaska Vanje Udovičića iz vaterpola. Već u Budimpešti je zadužio kapicu sa brojem četiri i šest godina kasnije učvrstio se na bekovskoj liniji srpskog tima kao jedan od onih koji će da u budućnosti čine osnovu tima. Na tom debitantskom takmičenju u A selekciji, na Evropskom prvenstvu u Budimpešti osvojio je prvu od 14 medalja. Na spisku zlatnih medalja pored evropski i svetskih, svakako je najznačajnija olimpijska medalja osvojena u Riju 2016. Uz 12 zlatnih, Ranđelović je sa reprezentacijom osvojio i dve bronzane medalje (Svetsko prvenstvo 2017, FINA Kup 2018). Do sada je odigrao 162 utakmice za reprezentaciju Srbije i postigao 53 gola. Za prve tri godine igranja u nacionalnom timu, Ranđelović je osvojio osam zlatnih medalja. Po jednu na Olimpijskim igrama i Svetskim prvenstvima (Kazanj 2015), dve na Evropskim prvenstvima (Budimpešta 2014 i Beograd 2016), jedan Svetski kup (Almati 2014) i četiri u Svetskoj ligi (Dubai 2014, Bergamo 2015, Huedžoju 2016)

2017 uredi

Prvi gol za Srbiju u 2017. postigao je na utakmici protiv Rumunije u Bukureštu, 14. februara u okviru kvalifikacija za završni turnir Svetske lige. Nastupio je i u revijalnom susretu u kojem je Srbija igrala protiv italijanskog Pro Reka[3]. Nastupio je na završnom turniru Svetske lige koji se odigrao u Ruzi na kojem je Srbija, pobedom nad Italijom 10:9 u finalu osvojila zlato.[4] Usledilo je Svetsko prvenstvo u Budimpešti. Srbija je ovo takmičenje završila kao treća pobedom nad reprezentacijom Grčke 11:8 na bazenu Alfred Hajoš,[5] a Ranđelović sa pet postignutih golova.

2018 uredi

Na tri takmičenja u 2018. godini, Ranđelović i reprezentativci su osvojili zlato na Evropskom prvenstvu i bronzu na Svetskom kupu. Ipak, godina je započela novim takmičenjem u vaterpolo kalendaru - Evropa kup koji se odigrao u Splitu. Na spisku putnika bio je i Ranđelović koji je odigrao tri od četiri utakmice. Srbija je, završila kao četvrta ekipa na takmičenju. [6]. Na najvažnijem takmičenju u godini, Evropskom prvenstvu u Barseloni Sava je odigrao svih šest utakmica. Iako je njegov zadatak u igri Srbije odbrana, uspeo je da se upiše i u strelce i to dva puta. Oba gola postigao je na susretu sa Slovačkom. [7]. U poslednjem turniru u 2018. godini za vaterpoliste, na Svetskom kupu u Berlinu, Srbija u podmlađenom sastavu osvojila je treće mesto. [8], a Sava postigao pet golova u četiri utakmice.

2019 uredi

I 2019. godinu Ranđelović je započeo na Evropa kupu, koji se te godine igrao u Zagrebu na bazenu Mladosti na Savi. Srbija je nastupila u dosta izmenjenom sastavu i u utakmici za peto mesto poražena od reprezentacije Crne Gore sa 14:16[9]. Leto 2019. za vaterpolo tim Srbije i Savu Ranđelovića najvećim delom vezuje se za završni turnir Svetske lige u Beogradu. Posle devet godina i završnice u Nišu, Srbija je bila domaćin ekipama koje bi trijumfom obezbedile vizu za Igre u Tokiju 2020. Na spisku Dejana Savića našao se i Sava Ranđelović koji je igrao na pet od šest utakmica i postigao tri gola. U finalu, Srbija je slavila sa 12:11 i obezbedila učešće na Letnjim olimpijskim igrama 2020. [10] [11]. Nakon tog trijumfa, Ranđelović je nastupio u podmlađenom A timu Srbije na Svetskom prvenstvu u Japanu.[12]. Srbija je završila takmičenje pobedom nad Australijom u utakmici za peto mesto[13].

2020 uredi

Učešće na Evropskom prvenstvu u Budimpešti Srbija je završila kao peti tim.

Klupski trofeji uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi