Sava Stajić
Sava Stajić (Veliki Bečkerek, 27. januar 1881 — Elemir, 1936) bio je srpski paroh, sveštenik, humanista i dobrotvor.[1][2]
Sava Stajić | |
---|---|
Datum rođenja | 27. januar 1881. |
Mesto rođenja | Veliki Bečkerek, Austrougarska |
Datum smrti | 1936.54/55 god.) ( |
Mesto smrti | Elemir, Kraljevina Jugoslavija |
Počasti | Po njemu je nazvano selo Stajićevo, mesna zajednica grada Zrenjanina |
Biografija uredi
Otac mu je bio Ljubomir Stajić, posednik, a majka Persida (rođena Stanković). Pošto porodica Stajićevih potiče iz Srpske Neuzine njegovo rođenje upisano u knjige krštenih u Neuzini.[2]
Odrastao je u Velikom Bečkereku gde je završio osnovnu školu i Veliku gimnaziju. Slušao je Pravne nauke u Gracu, a Bogosloviju je apsolvirao u Sremskim Karlovcima. Bio je oženjen Draginjom Popov i otac je kćeri Milisave.[2]
Od 1904. godine bio je sveštenik u Srpskom Elemiru.[2]
Rad na dodeli zemlje bezemljašima i sirotinji uredi
Paroh Sava Stajić iz Elemira uložio je mnogo truda da se agrarnom reformom posle Prvog svetskog rata zemlja dodeli i dotadašnjim bezemljašima i sirotinji. Tako je pored Ečke i u blizini Begeja osnovana kolonija, a posle i selo kome su još za sveštenikovog života dali njegovo ime – Stajićevo.[1]
Prilikom dodele placeva sam Sava Stajić je predložio da se jedan pored drugog smeste komšije iz starog kraja. Pošto se plaćao zakup zemljišta za tu namenu, teško se dolazilo do novca. Stoga su se komšije udruživale i sprezale u poslu jer nije bilo dovoljno konja za obradu zemlje, pa čak i uvodili i podzakupce da bi mogli da izmiruju obaveze. Opet se Stajić angažovao i izborio se da se u te svrhe zemlja delom može iznajmljivati Agrarnoj zajednici. Tako su kolonisti opstajali i s vremenom skroz otkupljivali zemlju. Kad su hteli da grade crkvu, paroh Stajić ih je savetovao da najpre naprave školu.[1]
Zbog dobročinstva ga i danas pamte u mestu u kome nikada nije živeo.[1]
Reference uredi
- ^ a b v g Đukić, Đuro (28. 3. 2016). „Selo koje nosi parohovo ime”. Politika Online. Pristupljeno 11. 5. 2021.
- ^ a b v g „Lična karta sela Stajićevo” (PDF). Grad Zrenjanin. 2014. Pristupljeno 11. 5. 2021.