Savez riđokosih
„Savez riđokosih” (engl. „The Red-Headed League”) jedna je od 56 kratkih priča Artura Konana Dojla o Šerloku Holmsu. Priča je prvi put objavljena u časopisu Strend u avgustu 1891. Dojl ju je kasnije plasirao na drugo mjesto na svom spisku 12 najdražih priča o Šerloku Holmsu. Takođe je druga po redu od 12 priča zbirke Avanture Šerloka Holmsa objavljene 1892.
Radnja
urediHolmsa i Votsona posjećuje Džejbez Vilson, londonski trgovac. Proučavajući svog klijenta, Holms i Votson primijete njegovu riđu kosu čija nijansa liči boji plamena. Vilson im govori da ga je prije nekoliko sedmica, njegov pomoćnik, Vinsent Spolding, nagovorio da se javi na oglas za dobro plaćen posao za kojeg su uslovi bili da je osoba muškarac i da ima riđu kosu. Sljedećeg jutra, Vilson je, nakon čekanja među cijelim redom riđokosih muškaraca, zaista dobio posao jer druge osobe nisu bile kvalifikovane; kosa im je bila ili pretamna ili presvijetla i nijedan nije imao takvu plamenastu nijansu kose.
Vilson govori Holmsu da mu već neko vrijeme posao ne ide baš najbolje. Budući da mu je trgovina ima najviše mušterija naveče, uspio ju je isprazniti tokom nekoliko popodnevnih sati za što je svake sedmice dobio 4 £ (danas oko 390 £);[1] posao kojim se bavio bio je beznačajan i nimalo zamoran, a sastojao se od ručnog prepisivanja Enciklopedije Britanike. Vilson je dosta toga naučio o stvarima koje su počinjale slovom „A” i radovao se slovu „B”. Međutim, kad je jednog jutra došao na posao, na zaključanim vratima izričito je stajalo da je „Savez riđokosih raspušten — 9. oktobar 1890.”
Vilson je otišao do vlasnika zgrade koji mu je rekao da nikad nije čuo za Dankana Rosa, osnivača Saveza. Vlasnik se ipak prisjetio riđokosog stanara koju je ostavio karticu za Vilsona; ona ga je odvela na adresu kompanije koja je proizvodila umjetna koljena. Vilson završava priču frustriran što je izgubio dodatnu zaradu od 4 £.
Nakon što se Holms i Votson nasmiju zbog apsurdnosti cijele situacije, Holms uvjerava Vilsona da će slučaj riješiti do ponedjeljka. Vilson odlazi nakon što detektivu daje detaljan opis Spoldinga; Holms odlazi i upoznaje Spoldinga i primijećuje da su mu nogavice pantalona prljave. Holms potom počne kuckati po trotoaru ispred trgovine. Detektivu je to bilo dovoljno da poveže sve činjenice, nakon čega poziva inspektora Džounsa i g. Merivedera, direktora obližnje banke.
Njih četvorica sakrivaju se u trezor banke čekajući dolazak lopova. Lopovi u pitanju su poznati kriminalac, Džon Klej, i njegov pomoćnik Arči. Pod pseudonimima Spolding i Ros, izmislili su „Savez riđokosih” kako bi izvukli Vilsona iz trgovine kako bi mogli iskopati podzemni tunel prema banci koju su planirali opljačkati. Iako je Vilsonova plata od četiri funte sedmično bila poprilično skupa, zapravo je bila sitnica u odnosu na svotu novca koju su planirali ukrasti. Holms kasnije Votsonu objašnjava kako je riješio slučaj.
Analiza
urediDatumi navedeni u priči ne poklapaju se sa stvarnim vremenom. Vilson prvi put primijećuje oglas 27. aprila 1890. Tada je već radio 8 sedmica, ali govori da ga je vidio „prije skoro dva mjeseca”.[2] Stoga se da zaključiti da se ovo dogodilo krajem juna. Međutim, priča započinje s izjavom da se Holmsov sastanak s Vilsonom dogodio „jednog jesenjeg dana prošle godine” i datum napisan na vratima „Saveza riđokosih” jeste 9. oktobar 1890. — šest mjeseci nakon što je oglas objavljen u novinama.
Britanska spisateljica, Doroti Sejers, analizirala je ovo nepoklapanje i ustanovila da su datumi zapravo 4. avgust i 4. oktobar.[3]
Adaptacije
urediPriča je adaptirana za epizodu britanske TV serije 1951. pod imenom Šerlok Holms s Alanom Vitlijem u glavnoj ulozi.[4]
Prva američka adaptacija priče bila je za TV seriju Šerlok Holms 1954. s Ronaldom Hauardom u glavnoj ulozi.
Priča „Saveza riđokosih” ponovo je adaptirana za još jednu britansku TV seriju 1965. takođe pod imenom Šerlok Holms, ali je Holmsa ovog puta tumačio Daglas Vilmer, a Votsona Najdžel Stok.[5]
U televizijskoj adaptaciji serije Avanture Šerloka Holmsa iz 1985. s Džeremijem Bretom u glavnoj ulozi, prof. Morijarti osmišlja plan, a njegov pomoćnik je Klej.
Adaptirana je i za radio, te se 26. aprila 1977. emitovala na Si-Bi-Es-evom Radio Mystery Theater. Glas Holmsu posudio je Kevin Makarti.
Izvori
uredi- ^ Prikazani podatak o inflaciji zasniva se na podacima dostupnim od Gregorija Klarka (2015), The Annual RPI and Average Earnings for Britain, 1209 to Present (New Series) [Godišnji indeks maloprodajnih cijena i prosječne zarade u Britaniji od 1209. do danas (nova serija)]. „MeasuringWorth”. Pristupljeno 6. 3. 2016.
- ^ Arthur Conan Doyle, „The Penguin Complete Sherlock Holmes” (penguin) 1987 pp. 178.
- ^ Dorothy L. Sayers, „The Dates u ‘The Red-Headed League’ ”, ponovo štampano u „17 Steps to 221B Baker Street” (George Allen i Unwin,) 1967 pp. 57—67. Sejerina analiza donekle je šaljiva u predgovoru „Unpopular Opinions”, u kojem se njen esej takođe pojavio. Sejers govori da je „igra primjene metoda više kritike kanonu Šerloka Holmsa ... postala igra kojom se bavi određeni skup luda ovdje i u Americi”.
- ^ „"Sherlock Holmes" The Red Headed League (TV Episode 1951)”. IMDb. 24. 11. 1951. Pristupljeno 7. 3. 2016.
- ^ „"Sherlock Holmes" The Red-Headed League (TV Episode 1965)”. IMDb. 13. 3. 1965. Pristupljeno 7. 3. 2016.
Spoljašnje veze
uredi- Cijeli tekst na Vikizvorniku
- „2. avantura — Savez riđokosih” na Projektu Gutenberg
- Audioknjiga na usluzi LibriVox
