Samovar

Samovar (rus. самовар, od rus. само — „samo” i rus. варить — „variti — kuvati”) ^[1], samokuvalo od metala za zagrijevanje vode potrebne za pripremu čaja. Davne je prošlosti a danas je najpoznatiji u Rusiji.^[2]

Porijeklo riječi uredi

Riječ je pers. سماور izgovara se samovar i sanskritskog je porijekla.

Istorija uredi

Uređaji za grejanje pića i hrane poznati su bili još starim Kinezima, u Egiptu i antičkom Rimu. Kao energent koristili su slamu i ugalj. I Persijanci su rano počeli da koriste samovar. On se širio azijskim kontinentu preko Turske do Rusije i dalje Evroom. Svi samovari i tog vremena radili su na istim principima. Voda se grijala i njome se prelivao čaj.

Šema samovara i njegovi dijelovi

Istorija samovara u Rusiji uredi

U 1989. godine su arheolozi u Azerbejdžanu iskopali grnčariju nalik samovaru. Identifikovana je posuda sa karakterističnom centralnom cijevi prekrivenom čađi koja sugeriše da je grejana iznutra. Nije izgledala kao moderan samovar. Imala je cev i bila je otvorena na dnu. što ukazuje da je bila na više od požara kao običan lonac. Starost suda je procijenjena na oko 3.600 godina. ^[3] Slični uređaji pronađeni su i u Kini. ^[3] Prvi poznati samovar modernog izgleda proizveden 1717.g. posjeduje kolekcionar samovara Sakid Gabibulajev. Prvu, u istoriji zabilježenu proizvodnju samovara u Rusiji, započela su braća Lisicin, Ivan Fjodorovič i Nazar Fjodorovič. Od djetinjstva su bili angažovani u obradi metala u fabrici mesinga njihovog oca, Fjodor Ivanovič Lisicina. 1778.g. su napravili samovar, a iste godine Nazar Lisicin je registrovao prvi samovar i prvu fabriku samovara u Rusiji. Oni možda nisu pronalazači samovara, ali su prvi dokumentovani proizvođači. Njihov dizajn je presudno odredio proizvodnju i izgled budućih samovara u svijetu. ^[4] Drugi rani proizvođač samovara živio je u Tuli, gradu poznatom po svojim metalcima i proizvodnji oružja. Od 18. veka Tula je bila glavni centar ruske proizvodnje samovara. Tulski samovar postao je brenda grada Tule. Do 19. veka samovar postaje karakteristika i brend ruske kulture čaja. Samovari su proizvedeni u velikom broju i izvoze u centralnu Aziju i druge svjetske regione.

Opis i princip rada uredi

Samovar i njegovi glavni dijelovi: 1. otvori za isparavanje 2. kapa za pokrivanje 3. poklopac 4. posuda u kojoj se kuva voda 5. ručke samovara 6. rezervoar za gorivo i gorionik 7. slavina 8. zatvarač (ventil) slavine 9. ručke poklopca Samovari su obično izrađeni od gvožđa, bakra, poliranog mesinaga, bronze, srebra, zlata, kalaja, ili nikla. Tradicionalni samovar se sastoji od posude za vodu u dnu koje je smještena slavina a sredinom prolazi vertikalna cijev se zagrijava ugljem, špiritom ili električnom strujom i ona zagrijava i održava toplom vodu. Vrelom vodom, u mjeri ukusa, se preliva čaj. Nakon određenog vremena je spreman za konzumiranje. U starijim vremenima bio je svakodnvni izvor tople vode u domaćinstvima. Vatra u tim starim ruskiim samovarima se raspirivala spcijalnim mehovima. Samovar, više ili manje, koriste u svim dijelovima svijeta. Koriste ga od davnina u Iranu, Turskoj, na Kašmiru...

Iranski samovar uredi

Kultura samovara je posebno razvijena u Iranu. U Iranu se koriste najmanje dva vijeka. Voda se grije ugljem, uljem, prirodnim gasom ili, danas, električnom strujom. Samovar je čest ornament u persijskoj umjetnosti. Centar proizvodnje samovaraje grad Borujerd . Nekoliko radionica još uvjek proizvode ručno rađena samovare.

Kašmirski samovar uredi

Samovar je tradicionalan i u Kašmiru. Kašmirski samovar je po pravilu lijepo ukrašen, često bakarni sa ugraviranim reljefnim kaligrafskim motivima. ^[5]Samovari su na ugalj i žar. Vodi za čaj se dodaju: šećer, Kardamom i cimet. ^[6]

Samovar u umjetnsti uredi

Samovar je vrlo čest motiv naročito na slikama ruskih majstora. Ugraviran je kao ukras na mnogim keramičkim i porcelanskim predmetima. Atraktivnog je izgleda i vrlo dopadljiv. Često je izrađen od najskupljih materijala i sam od velike umjetničke vrijednosti .

Reference uredi

^ Klajn I. i Šipka M , Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej, Novi Sad, 2008.g.
^ Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.
^ ^a ^b Akhundov, Tufan (Autumn 2000), "Birth of the Samovar?", Azerbaijan International (8.3), pp. 42–44 Rossiйskiй gumanitarnый эnciklopedičeskiй slovarь: V 3 t. — M.: Gumanit. izd. centr VLADOS: Filol. fak. S.-Peterb. gos. un-ta, 2002.g.
^ "Samovarы Lisicыnыh (Lisitsyns Samovars)"
^ "Original Kashmiri Samovar". Kashmir.net. 8. June 2012. g.
^ "Kashmiri Samaovar". kousa.org. 8. June 2012.g.