Samuilov natpis
Samuilov natpis jeste epigrafski spomenik iz 993. godine, nadgrobni natpis bugarskog cara Samuila, postavljen na grobu njegovih roditelja i brata, u Crkvi Svetog Germana, na obali Malog Prespanskog jezera.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/25/SamuilInscription.png/220px-SamuilInscription.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/SamuilUspenskyBGHistory.png/220px-SamuilUspenskyBGHistory.png)
To je najstariji staroslovenski ćirilični spomenik sa tačno utvrđenim datumom – 6501. (1.IX 992-31.VIII 993. godine). Sada se nalazi u Nacionalnom istorijskom muzeju u Sofiji.
Istorija
urediNatpis je djelimično oštećena mramorna ploča, dimenzija 130×67×7 cm, otkrivena 1888. godine tokom dogradnje Crkve Svetog Germana u selu German, na obali Malog Prespanskog jezera (Makedonija).
Izrađen je po narudžbini cara Samuila (997–1014), u spomen na roditelje mu — komitu (od grč. κόμησ = knez) Nikolu i Ripsimiju i brata mu Davida. Sastoji se od 11 redova, ispisanih u stilu tzv starog uncijala, pod uticajem rukopisa liturgijskog uncijala.
Natpis je prvi objavio direktor Ruskog arheološkog instituta u Carigradu, Fjodor Uspenski, 1899. godine, a ubrzo potom o njemu pišu i Konstantin Jireček, Timotej Florinski i Ljubomir Miletić.
Godine 1916, u jeku Prvog svjetskog rata, Samuilov natpis prenet je u Sofiju. Učinio je to Stefan Kostov, etnograf Prve bugarske armije, koji je proučavao Vardarsku Makedoniju tokom bugarske okupacije juga Srbije (1915-1918).
Tekst
uredi- Original
- †vъ imѧ ѡtьca i sъina i s҃tago dѹha azъ samoip(l)ь rabъ b҃ži polagaѫ
- pamѧtь ѡtьcѹ i matєri i bratѹ na krъstѣhъ sihъ• imєna ѹsъpъšihъ
- nikola rabъ b҃ži ... ѣ davdъ napisa ... vъ lѣto otъ sъtvorєniя mirѹ
- ѕ҃• fa҃• inъdikta ѕ҃•
- Prevod
„†U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, Samuil, rab Božji, polažem
spomen ocu i materi i bratu na krstu ovom. Imena upokojenih:
Nikola, rab Božji, ...e David. Napisano ... u leto, od stvorenja sveta
Reference
uredi- ^ 992/93 godina n.e.; Indiktion označava ciklus od 15 godina, koji se koristio u Rimskom kalendaru.
Literatura
uredi- Kos, M. O natpisu cara Samuila, Glasnik srpskog naučnog društva 5, 1929, pp. 203-209
- Ivanov, Йor. (Ivanov, Ĭor.) Bъlgarski starini iz Makedoniя. Sofiя, 1931, s. 25.
- Ivanov, Ĭordan (1872-1947). Bŭlgarski starini na Makedoniia, 1970.
- Kos, M. (Kos, Milko) O natpisu cara Samuila, Glasnik srpskog naučnog društva 5, 1929, s. 203 - 209.
- Stepanos Taroneci-Asohik (Asoghik, Stepanos T., 10th - 11th c.). Vseobщaя istoriя Stepanosa Taronskogo - Asohika po prozvaniю, pisatelя HІ stoletiя. Perevod s armяnskogo i obъяsneniя N.Эminыm. Moskva, Tipografiя Lazarevskogo instituta vostočnыh яzыkov. 1864. XVIII, 335 str.
- Stepanos, Tarōnetsi (Stepanos Asoghik Taronetsi, 10th-11th c.) Tiezerakan patmutyun, Erevan, 2000, Pp. 455 (303 - 304).
- Adontz, Nikoghayos. Samuel l'Armenien, Roi des Bulgares. Bruxelles, Palais des academies, 1938, Pp. 63.
- Adontz, Nicolas. Etudes Armeno-Byzantines. Livraria Bertrand. Lisbonne, 1965, pp. 347–407 (384).
- Lang, David M. The Bulgarians, London, 1976.
- Lang, David M. The Armenians. A People in Exile. London, 1981, Pp. 203 (55, 105).