Satvant Sing

сикијски телохранитељ и атентатор на Индиру Ганди

Satvant Sing (1962 – 6. januar 1989) je bio jedan od telohranitelja, zajedno sa Beantom Singom, koji je izvršio atentat na premijerku Indije, Indiru Gandi u njenoj rezidenciji u Nju Delhiju 31. oktobra 1984. Atentat je bio odmazda za operaciju Plava zvezda.[1]

Satvant Sing
Lični podaci
Datum rođenja(1962-00-00)1962.
Datum smrti6. januar 1989.(1989-01-06) (26/27 god.)
Mesto smrtiIndija

Atentat

uredi

Motiv za atentat na Indiru Gandi je bila osveta za vojnu operaciju koju je sprovela indijska vlada u Zlatnom hramu u Amritsaru u Indiji.[2][3][4][5]

Beant Sing je potegao svoj revolver kalibra .38 i ispalio tri hica u stomak Indire Gandi; kada je pala na zemlju, Satvant Sing je ispalio svih 30 metaka iz svoje automatske puške Sten u njen stomak (ukupno je ispaljeno 33 metka, od kojih je 30 pogodilo premijerku). Oba atentatora su zatim položila oružje i predala se.[6][7]

Beanta Singa su odmah ubili ostali prisutni stražari. Satvant Sing je uhapšen i kasnije osuđen na smrt vešanjem zajedno sa drugim zaverenikom Keharom Singom. U svojoj izjavi pred sudom, Satvant Sing je apelovao da se okonča nasilje koje je usledilo u zemlji, okrivivši Indiru i Radživa Gandija za ovo nasilje. Smrtna kazna je izvršena 6. januara 1989.[8]

Posledice

uredi

Atentat na Indiru Gandi je stavio porodice atentatora u centar pažnje,[9] što je dovelo do toga da članovi porodica osvoje dva mandata u Lok sabhi iz države Pandžab.[10] Lok sabha je donji dom Parlamenta Indije koji ima 543 direktno izabrana poslanika.

Kao posledica izvršenja smrtne kazne nad Satvantom Singom i Keharom Singom, došlo je do izbijanja nasilja u Pandžabu, što je dovelo do ubistva 14 Hindusa od strane militanata.[11][12] 2003, je održana bog ceremonija u Akal taktu (jedno od duhovnih i svetovnih sedišta sikizma), unutar kompleksa Zlatnog hrama u Amritsaru, tokom koje su ukazane počasti atentatorima na Indiru Gandi[13]

2004, godišnjica njegove smrti je ponovo obeležena u Akal taktu u Amristsaru, gde je njegovoj majci počast ukazao glavni sveštenik a razne političke stranke su ukazale počasti Satvantu Singu i Keharu Singu[14] 2007, godišnjice smrti Satvanta Singa i njegove supruge su obeležene u raznim delovima Pandžaba i drugih država. 6. januara 2008, Akal takt je proglasio Beanta Singa i Satvanta Singa za „mučenike sikizma”,[13][15][16]

Lični život

uredi

Singov otac je bio Tarlok Sing.[14] Satvant se oženio sa Surinder Kaur (ćerkom Virse Singa) 2. maja 1988, dok je bio u zatvoru.[17] Njegova verenica se venčala sa njim u odsustvu, udavši se za njegovu sliku tokom ceremonije Anand karadž[18][19]

Reference

uredi
  1. ^ „1984: Assassination and revenge”. BBC News. 31. 10. 1984. Arhivirano iz originala 15. 2. 2009. g. Pristupljeno 15. 12. 2017. 
  2. ^ „Why Osama resembles Bhindranwale”. Rediff. Pristupljeno 2019-03-22. 
  3. ^ Crenshaw, Martha (2010). Terrorism in Context. Penn State Press. str. 381. ISBN 9780271044422. Arhivirano iz originala 8. 7. 2018. g. Pristupljeno 8. 7. 2018. 
  4. ^ „Operation Blue Star: India's first tryst with militant extremism”. Dnaindia.com. 5. 11. 2016. Arhivirano iz originala 3. 11. 2017. g. Pristupljeno 29. 10. 2017. 
  5. ^ Swami, Praveen (16. 1. 2014). „RAW chief consulted MI6 in build-up to Operation Bluestar”. The Hindu. Chennai, India. 
  6. ^ Smith, William E. (12. 11. 1984). „Indira Gandhi: Death in the Garden”. Time. Arhivirano iz originala 10. 11. 2007. g. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  7. ^ Cynthia Keppley Mahmood, Mahmood, Cynthia Keppley (novembar 1996). Fighting for Faith and Nation: Dialogues With Sikh Militants. ISBN 978-0812215922. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  8. ^ „Indian prime minister shot dead”. BBC. 
  9. ^ „SAMRALA INDIA Widow of Mrs. Gandhi's Killer Seeks Seat in Parliament by Richard S Ehrlich”. Geocities.com. 26. 10. 2009. Arhivirano iz originala 26. 10. 2009. g. Pristupljeno 2. 8. 2017. 
  10. ^ „India's New Chief Given A Go-Ahead”. The New York Times. 22. 12. 1989. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  11. ^ „Sikhs Kill 14 Hindus After Executions in India”. The New York Times. Reuters. 8. 1. 1989. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  12. ^ William Darlympal. City of the Djinns. 
  13. ^ a b „The Tribune”. Tribuneindia.com. 7. 1. 2003. Pristupljeno 13. 10. 2012. 
  14. ^ a b „The Tribune”. Tribuneindia.com. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  15. ^ „Indira Gandhi killers labelled martyrs”. The Hindu. Chennai, India. 2008-01-07. Arhivirano iz originala 10. 1. 2008. g. Pristupljeno 13. 10. 2012. 
  16. ^ „Indira assassin 'great martyr': Vedanti”. The Indian Express. 7. 1. 2008. Pristupljeno 13. 10. 2012. 
  17. ^ „Indira Gandhi Killers To Be Hanged Friday - New York Times”. The New York Times. 1. 12. 1988. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  18. ^ „STLtoday.com”. Nl.newsbank.com. 9. 6. 1988. Pristupljeno 19. 1. 2013. 
  19. ^ „Miami Herald: Search Results”. nl.newsbank.com. Pristupljeno 2. 8. 2017.