Safa Girej (rus. Сафа Герай, tatarski jezik: Safa Gäräy;Safa Gәrәй;صفا گرای), krimskotatarski jezik: Safa Geray;صفا گرای ). Rođen je 1510. u Bahčisaraju, Krimski kanat, umro 1549. u Kazanju, Kazanjski kanat. Bio je kazanjski kan za vreme (15241531, 15361546, jul 1546 — mart 1549).

Safa Girej
Lični podaci
Datum rođenja1510.
Mesto rođenjaBahčisaraj, Krimski kanat
Datum smrti1549.
Mesto smrtiKazanj, Kazanjski kanat
GrobKazanj
Porodica
SupružnikSjujumbike
Potomstvo4
RoditeljiFetih Girej
Dželal Sultan
DinastijaGirej
kazanjski kan
Period1524—1531
1536—1546
1546—1549
PrethodnikSahib Girej
Džan Alija
Šah Alija
NaslednikDžan Alija
Šah Alija
Utamiš Girej
Kazanjski kanat

Biografija

uredi

Sin krimskog carevića Fetih Giraja i majke Dželal Sultan, unuka nogajskogo murza (aristokratski naziv kod turkijskih naroda, slično knezu) Hadžika, nećak i naslednik kazanskoga kana Sahiba Gireja (1521-1524).

Posle odlaska svog ujaka Sahib Giraja iz Kazanja u Krimski kanat 13-godišnji Safa Giraj preuzeo je hanski prestol (Kazanjski kanat)  1524. godine, uz podršku kazanjskih karačibekov na čelu sa Bulatom Širinom. Priznao je vazalstvo otomanskom  sultanu[1]. Sa krimskotatarskom vojskom je vodio napade na Moskvu (15361537, 15411542, 1548).

U 1531. godine bio proteran od strane kazanjskih plemiča a mesto kana je preuzeo moskovski štićenik Džan-Alija, sve do 1535. godine, kada je Safa Giraj vratio sebi hanskiй presto u Kazanu uz pomoć krimskotatarske vojske. Stupio je u brak sa Sjujumbike, bivšom suprugom Džan-Alije, kćerkom nogajskogo bega Jusufa (1549-1554).

U početku 1546. godine zbog nemira bio je primoran da se povuče u Nogajsku Hordu, kod svojeg teče, begu Jusufu. U julu 1546. godine uz pomoć nogajske vojske, na čelu sa sinom bega Jusufa, Junusom zauzme Kazanj. Šah-Alija pobegne u Moskvu. Kada je utvrdio vlast u Kazanju, pomoćniku Junusu nije dodelio naziv mangistkoga beka[2] Kazanja.

Porodica

uredi

Imao je sinove Buljuka, Mubaraka, Utjamiša i jednog sina sa ruskom konkubinom.

Kazanjski kan Safa-Girej preminuo je u 1549. godini u nejasnim okolnostima (ruski istoričar Nikolaj Karamzin piše da se kan "pijan ubio u palati". Ova verzija je dovedena u pitanje od istoričara Mihaila Hudjakova[3].

Izvori

uredi

Reference

uredi
  1. ^ KAZANSKOE HANSTVO Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. jun 2017) — Эnciklopediя Krugosvet
  2. ^ naziv za vlastelu kod turkijskih naroda, slično knezu
  3. ^ M. G. Hudяkov. Očerki po istorii Kazanskogo hanstva. M, 1991.


Kazanjski kan

15241531.

Kazanjski kan

15361546.

Kazanjski kan

15461549.