Sveti brak
Sveti brak ili hijerogamija (grč. ἱερὸς γάμος /Hijeros Gamos/) pojam je koji pre svega označava teogamiju (božansku svadbu).[1]
Kod Sumeraca i Vavilonaca postojao je godišnji obred u kojem je izabrana sveštenica, reprezentujući boginju, demonstrirala, katkad i javno, polni odnos sa tamošnjim vladarem, koji je u ovom slučaju reprezentovao boga.[2]
Kako ističe Džejms Džordž Frejzer (engl. James George Frazer), škotski socijalni antropolog, u Vavilonu se svojevremeno uzdizalo nad gradom impozantno Belovo svetilište u obliku osmostepene piramide. Na samom vrhu se nalazio hram, a unutar njega veličanstveno drapirana postelja sa tapaciranim jastučićima pokraj koje je stajao zlatni noćni stočić. Hram nije smeo biti ukrašen nikakvom slikom, niti je njime ijedno ljudsko biće moglo da se kreće u večernjim časovima, izuzev jedne žene koju je, prema haldejskim sveštenicima, odabrao sâm bog među svim smrtnicama iz Vavilona. Navodno, božanstvo je svake noći posećivalo hram, obitavajući u njemu tokom noći; a odabranici nije bilo dopušteno da se upušta u ikakve odnose sa smrtnicima. Poput nje, nastavlja Frejzer, i Amonovoj odabranici iz Tebe je bilo rečeno da se ne sme predavati običnim ljudima, a i njoj je bila nametnuta obaveza da počiva sa svojim bogom. U egipatskim izvorima često je navode kao „božansku odabranicu“, a obično se radi o osobi koja je niko drugi no sama egipatska kraljica. Jer, prema verovanju starih Egipćana, prestolonaslednika je u stvari začeo sâm Amon, koji je privremeno uzeo lik trenutnog kralja, i tako prerušen se obreo s kraljicom u kraljevskoj ložnici. Što se pak tiče božanskog rađanja, ono je predstavljeno u vidu rezbarija i crteža na zidovima dva najveća egipatska hrama u Egiptu, onom iz Deir el-Baharija i onom iz Luksora, a natpisi uz scene bez sumnje ukazuju o čemu je reč.[3]
I u grčkoj mitologiji sveti brak je igrao neku ulogu. Svadbe između Zevsa i Here, Dionisa i baziline, supruge arhonta bazileusa, simbolizuju sjedinjenje (Oca) Neba i (Majke) Zemlje. Primera radi, Zevs i njegova supruga imali su polni snošaj na planini Idi, za vreme kojeg su bili obavijeni zlatnim oblakom preko kojeg je Zemlja oplođena. Međutim, od tog mita nije preostao nikakav ritual, sem praznika Teogamije sa svadbenom povorkom, u kojoj su nošene odgovarajuće drvene figure.[1]
Likovne predstave hijerogamije mogu se naći na vaznim slikama na kojima su predstavljene u vidu svadbi. Radi njihovog ilustrovanja, Fridrih Gotlib Velker (nem. Friedrich Gottlieb Welcker; 1784—1868), nemački klasični filolog i arheolog, podseća na jedan opis iz Aristofanovih Pticâ, u kojem je jedan ljubavni par prikazan na kolima, dok Eros kako drži uzde. Takođe, uz to Velker dodaje da je i Epiharm pravio od hijerogamijâ komedije, kao i Alkej iz Mitilene, ali i mnogi drugi atički komediografi.[4]
Reference uredi
Odabrana literatura uredi
- F. G. Welcker, Griechische Götterlehre, Bd. 2, Göttingen 1860.
- J. G. Frazer, The Golden Bought. A Study in Magic and Religion, New York 1925.
- Theologische Realenzyklopädie, Bd. 31, Berlin & New York 2000.
- Encyclopedia of Religion, v. 6, ed. M. Eliade, New York 1987, pp. 310.
