Svinjarstvo

узгајање и товљење домаћих свиња

Svinjarstvo ili svinjogojstvo je grana stočarstva koja se bavi uzgojem svinja radi dobijanja mesa, masti, kože, dlake i dr. Najčešće je zastupljeno u oblastima intenzivne poljoprivrede, u prigradskim zonama i u blizini centara prehrambene industrije.

Svinjarstvo je dobro razvijeno u Kini, SAD, Rusiji i Brazilu.

Kategorije svinja uredi

Intenzivna proizvodnja svinja na velikim farmama je uslovila razvrstavanje grla po kategorijama.

Priplodni podmladak su mlade životinje koje služe osnivanju, održavanju ili proširenju zapata. Ovoj kategoriji pripadaju ženska i muška grla od uzrasta oko 70 dana i telesne mase oko 25 kg pa sve do prvog pripusta (prvog prašenja kod ženskih, odnosno redovnih skokova muških grla). Ženski priplodni podmladak se zadržava u ovoj kategoriji sve do uzrasta 7-8 meseci, ili 120-130 kg telesne mase, a muška do 12 meseci.

Priplodne krmače su ženska grla od trenutka prvog pripusta pa sve do izlučenja (isključenja) iz priploda. Vreme eksploatacije (korišćenja) traje 3-4 godine. Pravilo je da u toku 2 godine krmača ostvari 5 prašenja.

Priplodni nerastovi su muška grla od vremena prvog pripusta (skoka) pa do isključenja iz priploda. Vreme korišćenja je 2-3 godine- Ukoliko služi za prirodan pripust (direktan skok na žensko grlo), nerast ostvari oko 100 legala, odnosno oko 500 legala kada se koristi u veštačkom osemenjavanju.

Prasad na sisi su najmlađa kategorija svinja na farmi. Od momenta rođenja pa sve do odbijanja od majke (zalučenja), mlada grla ostaju u ovoj kategoriji, odnosno do životnog doba od 30 dana , ili telesne mase od 1,3-8 kg.

Odbijena (zalučena) prasad su mlade životinje koje se u ovoj kategoriji zadržavaju od 30. do 70. dana života, za čije vreme dostignu 22-25 kg telesne mase.

Svinje u tovu se najčešće razvrstavaju u tehnološki dve kategorije: predtov (ili tov 1) od 25 do 60 kg, i završni tov (tov 2) od 60 kg pa do kraja tova (najčešće 105-120 kg).

Genetičko unapređenje svinja uredi

Nakon ukrštanja rasa sa kojim je započeto šezdesetih godina prošlog veka, uvođenje performans testa sedamdesetih godina, primena veštačkog osemenjavanja i specijalizovanih odgajivačkih programa, baziranih na podacima sa komercijalnih farmi, omogućen je genetički razvoj svinjarstva pri čemu je usledila veća ekonomska dobit u ovoj grani stočarstva. Poseban značaj za praksu i genetičko unapređenje svinja imalo je proučavanje modela nasleđivanja kao i razvoj matematičko-statističkih metoda pomoću kojih se utvrđuje genetička varijabilnost unutar populacije, nasledna povezanost između osobina i selekcijski efekat.

Metode odgajivanja svinja uredi

Odgajivanje u čistoj rasi uredi

  • Odgajivanje u čistoj krvi van srodstva
  • Osvežavanje krvi
  • Odgajivanje u srodstvu
  • Linijsko odgajivanje

Ishrana svinja uredi

Hrana za intenzivan uzgoj svinja je koncentrovana (gotova ili potpuna) smeša sa izbalansiranim količinama ugljeno-hidratnih, proteinskih i vitaminsko-mineralnih hraniva. Koncentrovana smeša se pravi u dve forme: praškastom i peletiranom. Na farmama se hrana u ovakvom obliku čuva u specijalnim rezervoarima, poznatim pod imenom bin-cikloni. Prednost im je što se postupak punjenja (obično se koristi autocisterna) i pražnjenja može potpuno mehanizovati.[1]

U slučajevima industrijske proizvodnje na velikim farmama, plemenitim rasama svinja je ograničeno kretanje, što znači da same ne mogu pronalaziti hranu kao što bi to činile u prirodi, a samim tim je jedini izvor hrane ono što dobiju od strane čoveka. Na farmama se ishrana obavlja ručno ili automatski. Ručni sistem hranjenja je aktuelan na farmama starijeg tipa kao i na velikom broju domaćinstava. Automatska ishrana predstavlja doziranje hrane za određen broj grla u objektu.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd
  • Stemić Milomir, Jaćimović Bratislav (2006): Osnovi agrarne geografije, Jantar grupa, Zemun
  • Teodorović Milan, Radović Ivan (2004): Svinjarstvo, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
  1. ^ Teodorović, Milan; Radović, Ivan (2004). Svinjarstvo. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. str. 200. ISBN 86-7520-048-X.