Sevir Antiohijski je bio jeretički patrijarh Antiohijski u periodu od 512.-518. godine.

Sevir Antiohijski

Biografija uredi

Obrazovanje je stekao u Aleksandriji. Kršten je Tripoliju 488. Zamonašio se u manastiru nedaleko od Gaze, gde je živeo neko vreme u strogom asketizmu. Kasnije je i sam osnovao manastir i bio rukopoložen za sveštenika od episkopa Epifanija Monofizita.

Kasnije odlazi u Carigrad, gde je živeo tri godine, i okupljao monofizitske monahe. Tokom ovog perioda, napisao je brojna dela protiv protiv Nestorijeve jeresi ali i učenja Četvrtog vaseljenskog sabora. [1]

Sevier je bio anatemisan od strane Jovana patrijarha Jerusalimskog, a car Justin I 518, godine ga je lišio episkopskog čina i poslao u izgnanstvo. [2]

Umro je 538. godine

Bio je jedan od glavnih zaštitnika monofizitske jeresi, koja je učila da Isus Hristos, iako sastavljen iz dveju priroda, ne boravi u dvema njima, tj. nema dve prirode, Božansku i čovečansku, pošto je pri ovaploćenju Boga Logosa čovečanska priroda u Hristu izgubila svaku vlastitu stvarnost i samo se misleno može razlikovati od Njegove Božanske prirode.

Iz takvog jeretičkog učenja proizlazi da Hristos nije istiniti čovek. Ovo učenje, po njemu je nazvano Sevirova jeres.

Izvori uredi

Literatura uredi