Seličevica
Seličevica je planina koja se nalazi nedaleko od Niša. Pripada moravskoj navlaci koja je po tumačenju K. Petkovića ubrana za vreme kaledonske i hercinske orogeneze. Ubraja se u Rodopske planine, odnosno planine Srpsko-makedonske mase.
Seličevica | |
---|---|
![]() Seličevica | |
Geografske karakteristike | |
Najviša tačka | Ibrovica |
Ndm. visina | 902 m |
Koordinate | 43° 14′ 10″ S; 21° 58′ 12″ I / 43.236111° S; 21.97° I 43° 14′ 10″ S; 21° 58′ 12″ I / 43.236111° S; 21.97° I |
Geografija | |
Države | ![]() |
Masiv | Rodopske planine |
Prostire se pravcem istok-zapad u dužini od oko 15 kilometara, a širine je 5-6 kilometara. Pruža se od Južne Morave na jugozapadu do Kutinske reke na severoistoku. Na severu dopire nadomak Niša, severozapadu do Malošišta, a na istoku do zaplanjske kotline. Od Popove glave odvojena je severnonišavskim rasedom. Ova planina je obrasla šumom i to pretežno hrastovom, bukovom i leskovom.
Najviši vrhovi su Ibrovica (902 m), a zatim Velika Tumba (872 m) i Cvetkova jabuka (831 m).[1]
Zanimljivosti
uredi- Po jednom predanju Seličevica je dobila naziv po tome što se na njenim padinama nalazi veliki broj sela (15).
- Seličevica ima “interesantan” položaj tako da nadvisuje tri kotline: Nišku kotlinu, Leskovačku kotlinu i Zaplanje.
- Seličevica ima veoma dobar položaj tako da se sa nje vidi dobar deo Jugoistočne Srbije ali ona ima i veoma dobar položaj na Balkanskom poluostrvu. Pored dobrog geografskog i reljefnog položaja Seličevica ima i povoljan “elektromagnetni” položaj na Balkanu. Zbog takvog položaja u toku Drugog svetskog rata nemačka vojska je na jednom vrhu Seličevice postavila radio predajnik koji je zbog dobrog položaja “pokrivao” elektromagnetnim talasima dobar deo južno Evrope.
Galerija
uredi-
Planina Seličevica viđena sa grebena Suve planine.
-
Seličevica pogled iz sela Donje Vlase
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Milovanović, Milan (2013). Ekonomsko-geografska valorizacija šumskog potencijala Nišavskog okruga. Niš.
Spoljašnje veze
uredi- Sajt zaplanje Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (21. jun 2013)