Semegnjevo je naselje u Srbiji u opštini Čajetina u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 183 stanovnika.

Semegnjevo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaČajetina
Stanovništvo
 — 2011.Pad 183
Geografske karakteristike
Koordinate43° 45′ 04″ S; 19° 35′ 02″ I / 43.751166° S; 19.583833° I / 43.751166; 19.583833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina922 m
Semegnjevo na karti Srbije
Semegnjevo
Semegnjevo
Semegnjevo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj031
Registarska oznakaUE

Na zapadnoj granici Zlatibora, u podnožju Semegnjevske gore i njenog najvišeg vrha, Vijogora (1.281 metar nadmorske visine), nalazi se selo Semegnjevo. Praznik sela su Prve Trojice, a praznik seoske crkve je Ivanjdan.

Semegnjevo je na severozapadu od Zlatibora. Na sredini sela je Semegnjevsko Polje, zatalasano i oko njega kuće. Okolo su brda: Vijogor, Lupoglav, Lisičina, Veliko Brdo, Di?bor, i Gruda. Kroz selo teče Skakavac i Sandučki Potok u Crni Rzav. Izvori su : Božanića Izvor, Sanduk, Kamičak, Piščeva Česma, Pekovića Česma i Šaš. Zemljište se naziva: Pitomine, Bare, Malo Polje, Okomište, Njivice, Jagnjilo, Beli Breg, Potok, ?a?ino Brdo, Polje, Obarak i Vratanovac. Šuma je: Debelo Brdo, Tičija Glava i Veliko Osoje. U doba Proklete Jerine sejali su nekoliko godina neko seme koje nije izdavalo (nije nicalo), te su govorilo da je to seme gnjevo, otuda ime sela Semegnjevo. U Semegnjevskom Polju u Obrvi je Grčko Groblje.

Ovde se nalaze Crkva brvnara u Semegnjevu i Škola „Branislav Piščević” Semegnjevo.

Demografija uredi

U naselju Semegnjevo živi 275 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,9 godina (49,1 kod muškaraca i 54,8 kod žena). U naselju ima 123 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,44.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Pre 300 godina doseljeni su iz Pive: Pekovići (Blagojevići, Božovići i Jezdimirovići), Kostići (Vujovići i Jezdimirovići) i Piščevići iz pivskog sela Pišća (Pišče) gde ih ima i sad velika porodica Dobrilovića, svi slave Jovan-dan, i imaju oseljene rođake: od Kostića Delići Božići i Kulaši u Šljivovici i Semegnjev??i (Nikolići) na Filipovića Brdu u Zaovinama, a od Piščevića Šućuri u Šljivovici i porodica junaka Stojana Čupića u Crnobar. Salašu u Mačvi. U početku 19. Veka su doseljeni: Crepuljari iz Štrbaca (sl. Pantelejev-dan i radili crepulje), Janjići iz Po????? kod Užica (sl. Đurđev-dan), Maričići iz Mokre Gore i Tošići iz Ojkovice. Pre 140 godina doseljeni su Džambasi (Dumonjići, Milinkovići i Kostići) i Vitorovići iz Bjele Reke na svoja kolibišta i Maričić iz Hercegovine.


Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 844
1953. 925
1961. 888
1971. 850
1981. 592
1991. 416 412
2002. 300 300
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
299 99,66%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi