Serafim Negotinac (18471883) bio je srpski trgovac i političar. Negotinac je bio član Narodne radikalne stranke. Pogubljen je nakon Timočke bune. Njegovo suđenje i pogubljenje je slikovit primer zloupotrebe pravosuđa od strane vlasti u vreme dinastije Obrenovića.[1]

Spomenik streljanim radikalima na brdu Kraljevica kod Zaječara, rad Antuna Augustinčića.

Biografija

uredi

Serafim Negotinac bio je jedan od najimućnijih trgovaca u Kruševcu i član Narodne radikalne stranke od osnivanja 1881. godine. Veoma popularan među biračima, biran je za predsednika opštine i opštinskog odbornika u Kruševcu. Kao jedan od najpopularnijih kruševačkih radikala bio je zahvaćen pogromom koji je vlada kralja Milana sprovela nad radikalima neposredno posle Timočke bune. Iako u Kruševcu nije bilo nikakve bune, Serafim je 1. novembra 1883. godine uhapšen i predat prekom sudu, koji je u Zaječaru sudio svim učesnicima bune.[1]

Suđenje

uredi

Suđenje pred prekim sudom u Zaječaru održano je 5. decembra 1883. i trajalo je svega nekoliko časova. Optuženom nije bilo dozvoljeno da se suoči sa svedocima optužbe (njihove pisane izjave uzimane su kao dokaz) niti da pozove svoje svedoke. Čitava optužba temeljila se na pisanim izjavama četvorice svedokaː[1]

  • Marko Leontijević iz Takova, policijski doušnik, izjavio je policiji u Beogradu da je 24. oktobra 1883. upoznao Serafima Negotinca u gostionici u Beogradu. Nakon što se lažno predstavio kao radikal, Serafim mu je navodno zatražio da odnese naređenje radikalima iz sela Ub da se odmah podignu na oružje i pobiju sve činovnike iz naprednjačke stranke. Na pitanje kako Serafim izgleda, odgovorio je da je ovaj crnomanjast, crne kose, brade i brkova. Iako je Serafim negotinac bio riđ, sudije prekog suda ovu nesaglasnost nisu uzele u obzir, i primile su ovu izjavu kao savršen dokaz.
  • Ilija Ilijić iz Aleksinca izjavio je beogradskoj policiji da mu je Serafim na povratku iz Beograda u Bagrdanu rekao da će se za dan-dva pobuniti Užički i Valjevski okrug.
  • Stanoje Milosavljević iz Pepeljevca, radikal koji se već nalazio pred prekim sudom, izjavio je da mu je Serafim 29. oktobra predao naredbu za radikale iz sela Globodera da pokidaju telegrafske žice, zauzmu barutanu u Jasici i pobune narod. Stanoje je 31. oktobra povukao svoju izjavu, pravdajući se da je tada bio pijan kao ćuskija. Ovaj svedok imao je brata, naprednjaka, koji je sa Serafimom odavno bio u ličnom neprijateljstvu.
  • pop Lazar Jovanović iz Trnjana, koji je takođe bio osuđen na smrt i streljan, izjavio je da mu je Serafim obećao da će razoriti železnički most kod Đunisa kako bi sprečio kraljevsku vojsku da stigne na vreme. Iako ovo obećanje nikad nije sprovedeno u delo, izjava koju je dao osuđenik na smrt uzeta je kao punovažan dokaz.

Tužba je pozvala za svedoke veći broj viđenijih seljaka iz okoline Kruševca, koje je Serafim posetio pre Timočke bune. Svi pozvani izjavili su da ih je Serafim nagovarao da mirno predaju oružje. Njihove izjave preki sud nije uzeo u obzir.[1]

Nakon nameštenog suđenja koje je trajalo svega nekoliko časova, osuđen je na smrt i streljan na Kraljevici kod Zaječara 5. decembra 1883. godine. Iza sebe je ostavio dva sina.[1] Njegovo ime upisano je na spomeniku streljanim radikalima na Kraljevici.

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g d Ilić 1983, str. 84-92.

Literatura

uredi