Слањача
Agaricus bernardii (Quél.) Sacc ili u narodu poznata kao gljiva Slanjača. Vrsta je više halofitna nego mediteranska. Ova gljiva je jestiva iako ima neprijatan miris koji se posle kuvnja ne oseća. Većinom raste na peščanom tlu.
Slanjača | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. bernardii
|
Binomno ime | |
Agaricus bernardii | |
Sinonimi[1] | |
Klobuk
urediKlobuk je veličine 6-14 cm. U mladosti je visoko izbočen a kasnije srednje udubljen ili spljošten. Kožica je naborana, u većini slučajeva krljušasta. Krljušti mogu biti tamnije od osnove a u većini slučajeva su istobojne.
Listići
urediListići su slobodni i gusti. Prvo su sivkasti, posle toga sivo-ružičasti, pa purpurno-ružičasti i na kraju tamnosmeđi. Veličine su 3-5 cm a oštrica je svetlija.
Stručak
urediStručak je kratak ali masivan, 3,5-5,5/2,5-4,5 cm. Pri dnu je kruškolik ili deblje zaobljen.
Otrusina
urediOtrusina je crno-smeđe boje.
Meso
urediMeso je debelo i sočno. Boja mu je mutno-bijela. Kada se prereže odmah pocrveni, prvo dobije ružićčasto-crvenu boju a kasnije ljubičastu. Ima neprijatan miris.
Spore su skoro okrugle, 5,5-7/5-6 mi.
Stanište
urediOva vrsta gljiva je više mediteranska nego halofitna. Na Balkanskim prostorima većinom raste uz uski pojas morske obale, do granice prodiranja soli u zemlju.
Vreme rasta
urediPeriod rasta je od septembra do decembra, a ponekad i u proleće.
Jestivost
urediSlanjača je jestiva iako ima neprijatan miris koji se neutralizuje prilikom kuvanja ali ima veliku hranjivu vrednost.
Slične vrste
urediSlične vrste su
- Lažna uskočica (Agaricus bernadiformis Bohus)
- Jodača (Agaricus iodosmus Heinem)
Reference
uredi- ^ „Agaricus bernardii (Quél.) Sacc. 1887”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 13. 8. 2012.
Literatura
uredi- Ključ za gljive; Ivan Focht; Itro "Naprijed"; Zagreb 1986.