Slovačka invazija na Poljsku

Slovačka invazija na Poljsku dogodila se tokom invazije nacističke Nemačke na Poljsku u septembru 1939. Nedavno stvorena Slovačka Republika pridružila se napadu, a vojna grupacija "Bernolak" dala je preko 50.000 vojnika u tri divizije. Pošto je većina poljskih snaga bila angažovana sa nemačkom vojskom, koja se nalazila severnije od južne granice, slovačka invazija naišla je na slab otpor i pretrpela je minimalne gubitke.

Slovačka invazija na Poljsku
Deo Deo invazije na Poljsku u Drugom svetskom ratu

Odlikovani slovački vojnici posle invazije na Poljsku
Vreme1 − 16. septembar 1939.
Mesto
pogranična područja Poljske
Uzroknacistička okupacija
Sukobljene strane
Slovačka potpomognuta Nemačkom Poljska
Jačina
3 pešadijske divizije, nemačka 14. divizija 6 pešadijskih divizija
Žrtve i gubici
37 mrtvih, 114 ranjenih, 11 nestalih, uništena 2 aviona nepoznato, uništen 1 avion
Sporna pogranična područja sa Poljskom. 1920. godine crvene površine su dodeljene Poljskoj, a zelene Čehoslovačkoj.

Okolnosti uredi

14. marta 1939. godine osnovana je Slovačka država kao država podređena Nemačkoj, koja je inicirala raspad Čehoslovačke. 2. novembra 1938. godine južno-slovački deo Čehoslovačke koji je uglavnom bio sa mađarskim stanovništvom (Slovačka je bila deo Kraljevine Ugarske), Kraljevska mađarska vojska je uzela kao rezultat sporazuma Prve bečke nagrade sklopljenog u Beču.

Zvanični politički izgovor za učešće Slovaka u poljskoj kampanji bilo je malo sporno područje na poljsko-slovačkoj granici. Poljska je prisvojila to područje 1. oktobra 1938. godine nakon Minhenskog sporazuma iz prethodnog meseca. Pored toga, neki poljski političari podržali su Mađarsku u njenom nastojanju da priključi područja koja su uglavnom naseljavali Mađari.[traži se izvor]

Tokom tajnih razgovora sa Nemcima 20. i 21. jula 1939. godine, slovačka vlada se složila da učestvuje u planiranom nemačkom napadu na Poljsku i da dozvoli Nemačkoj da koristi slovačku teritoriju kao poligon za postavljanje nemačkih trupa. Slovačka je 26. avgusta mobilisala svoje oružane snage i osnovala novu poljsku vojsku pod kodnim imenom „Bernolak“ sa 51.306 vojnika. Pored toga, pozvano je 160.000 rezervista, sa 115.000 koji su stupili u službu do 20. septembra 1939.

Bojni poredak uredi

Grupu armije "Bernolak" predvodio je slovački ministar odbrane Ferdinand Čatloš, a prvobitno sedište imala je u Spišska Nova Vesu, mada je nakon 8. septembra premeštena u Solivar kod Prešova. Sastojala se od:

  • 1. pešadijske divizije „Janošik“, koju je predvodio Anton Pulanič u sektoru Spišska Nova Ves - Prešov.
  • 2. pešadijske divizije „Škulteti“, koju je predvodio Aleksandar Čunderlik u sektoru Brezno - Poprad.
  • 3. pešadijske divizije „Razus“, koju je predvodio Augustin Malar u sektoru istočno od Visokih Tatra.
  • Motorizovane jedinice „Kalinčiak“ koja je stvorena 5. septembra, ali je operacija završena pre nego što je stigla na front.

Grupa je bila deo nemačke Grupe armija Jug; bila je potčinjena 14. armiji, koju je predvodio Vilhelm List; i doprinela je 14. armiji sa ukupno pet pešadijskih divizija, tri planinske divizije, dve pancerske divizije i jednoj diviziji Luftvafe. Zadaci grupe "Bernolak" bili su da spreči upad Poljske u Slovačku i da podrži nemačke trupe.

Suprotstavila im se poljska armija Karpati (Karpatska armija), koja se sastojala uglavnom od pešadijskih jedinica sa malo lagane artiljerijske podrške i bez tenkova.

Ofanziva uredi

Napad je započeo bez formalne objave rata 1. septembra 1939. u 5:00. 1. divizija zauzela je selo Javorina i grad Zakopane i nastavila prema Novom Targu da bi zaštitila nemačku 2. planinsku diviziju sa leve strane.[1] :50 4. i 5. septembra angažovala se u borbama sa redovnim jedinicama vojske Poljske. 7. septembra divizija je zaustavila napredovanje 30 km unutar poljske teritorije. Kasnije je divizija povučena, a jedan bataljon je ostao do 29. septembra da zauzme Zakopane, Jurgov i Javorinu.

2. divizija je držana u rezervi i učestvovala je samo u operacijama čišćenja u čemu ju je podržavala grupa Kalinčiak. 3. divizija je morala da zaštiti 170 km slovačke granice između Stare Ljubovne i granice sa Mađarskom. Borila se u manjim okršajima, a nakon nekoliko dana preselila se na poljsku teritoriju i napredovanje završila 11. septembra.

Dve ili tri slovačke vazduhoplovne eskadrile (kodnog imena Ľalia) korišćene su za izviđanje, bombardovanje i blisku podršku nemačkim lovcima. Izgubljena su dva slovačka aviona (jedan u protivavionskoj vatri, drugi u slučajnom padu), a jedan poljski avion je oboren. Ukupni slovački gubici tokom kampanje iznosili su 37 mrtvih, 114 ranjenih i 11 nestalih.

Posledice uredi

Sve slovačke jedinice povučene su do kraja septembra 1939. Dana 5. oktobra, pobednička vojna parada je održana u Popradu. Mobilisane jedinice su postepeno demobilisane, a Armijska grupa "Bernolak" je raspuštena 7. oktobra.

Slovačka vojska odvela je u Poljsku oko 1.350 civilnih zatvorenika. U februaru 1940. oko 1.200 njih predato je Nemcima, a deo ostatka Sovjetima. Ostali su držani u slovačkom logoru u Leštu.

Sva sporna teritorija, bilo u Poljskoj od 1920. ili samo od 1938. godine, data je Slovačkoj, što je potvrđeno slovačkom parlamentarnom rezolucijom 22. decembra 1939. Taj aranžman trajao je do 20. maja 1945. godine, kada je granična linija vraćena na položaj iz 1920. godine. Budući da je rat započet bez formalne objave rata i da više nije bilo poljskih ratnih zarobljenika u Slovačkoj, nije postojao formalni mirovni ugovor između Poljske i Slovačke.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ S.J. Zaloga: Poland 1939, Oxford: Osprey Publishing Ltd., 2002. ISBN 9781841764085.

 

Dodatna literatura uredi

  • Charles K. Kliment and Břetislav Nakládal: Germany's First Ally, Schiffer Publishing, 1998, ISBN 0-7643-0589-1. The book covers the Slovak Armed Forces in World War II. 2003 Czech edition, ISBN 80-206-0596-7.
  • Igor Baka: Slovensko vo vojne proti Poľsku v roku 1939 (Slovakia during the war against Poland in 1939), Vojenská história, 2005, No 3, pg 26 – 46.
  • Igor Baka: Slovenská republika a nacistická agresia proti Poľsku (Slovak Republic and the Nazi Aggression Against Poland), Vojenský historický ústav, 2006, ISBN 978-80-89523-03-0, online.

Spoljašnje veze uredi