Smail Smajo Ferović (Gusinje, 1874Skoplje, 1929) bio je trgovac, srpski komita tokom oslobodilačkih ratova

Smajo Ferović
Datum rođenja1874.
Mesto rođenjaGusinje
Datum smrti1929.

Biografija

uredi

Rođen je Smail 1874. godine u muslimanskoj porodici u Gusinju. Potiče iz porodice dizdara Omeragića iz Gusinja, ali nosi prezime svojih ujaka - Ferović.[1] Preci su mu bili Srbi pravoslavci, koji su sa dolaskom Turaka islamizovani. Pripadao je muslimanskoj generaciji koja se oduševljeno zalagala za oslobođenje svog kraja (Plava), i ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom.

Godine 1913. stupio je u komitsku četu Voje Tankosića. Radilo se o "Rudničkom odredu" pod komandom vojvode Tankosića, koji je je formiran na Banovom brdu u Beogradu.[2] Prethodno se za komitu obučavao u četničkoj školi u Prokuplju. Istakao se tokom rata Smajo junaštvom u više bojeva i stekao čin narednika. Bio je ranjen u okršaju sa neprijateljem kod Gornjeg Milanovca. I pre te godine Ferović je pomagao srpskoj stvari u Južnoj Srbiji. Od 1909. godine sa Tankosićem i Punišom Račićem je povremeno prelazio u Albaniju. A od 1912. godine neprekidno je sa albanskim poglavarima pripremao teren za oslobađanje Južne Srbije. Bio je naročito blizak sa čuvenim arbanaškim vođom Isom Boljetincom.[3] Uspeo je kao musliman da privuče tamošnje muslimane, da pomognu prilikom nadiranja srpske vojske. Njegova braća u Kosovskoj Mitrovici učinila su veliku uslugu državniku Nikoli Pašiću, čuvajući mu stvari za vreme okupacije. Prešao je sa srpskom vojskom preko Albanije, prilikom njenog povlačenja. Smatra se da je velika Ferovićeva zasluga, za relativno mirni prelaz albanskih planina, uz neprotivljenje albanske vlasti. Njegovo ime se povezuje i sa Solunskim procesom iz 1917. godine, kada je izvršen sudski obračun sa zavereničkom "Crnom rukom". Za svoje velike zasluge Smajo je odlikovan sa više ordena, među kojima sa Karađorđevom zvezdom, kao i zlatnom i srebrnom medaljom za hrabrost. Narodna skupština Kraljevine SHS mu je priznala status nacionalnog radnika.

Za vreme nove jugoslovenske kraljevine, Ferović je živeo u Skoplju. Slovio se za "trgovca rentijera i bogataša", koji se bavio izvozom. Po političkom uverenju bio je radikal, a delovao je uvek protiv Džemijeta. Bio je pripadnik Udruženja četnika "Petar Mrkonjić" u Skoplju. Poznat je lični sukob i svađa između Smaje Ferovića i Đani-bega Alilovića, takođe bogatog Skopljanca.[4] Njihov nesporazum je doveo do ranjavanja revolverom u skopskoj kafani "Makedonija", i smrti Đani-begovoj, februara 1928. godine. Nastradao je i sam u atentatu izvedenom juna sledeće 1929. godine u Skoplju, gde je i sahranjen.

Reference

uredi
  1. ^ https://www.srpskaistorija.com/smajo-ferovic-stari-srpski-cetnik/
  2. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1. maj 1939.
  3. ^ "Vreme", Beograd 27. jun 1929.
  4. ^ "Vreme", Beograd 15. februar 1928.