Smanjenja oružanih snaga Belorusije (1992—1996)

Smanjenje Oružanih snaga Belorusije 1992—1996 (blr. Скарачэнні Узброеных сіл Беларусі) je skup mera usmerenih pre svega na smanjenje brojnosti i optimizaciju Oružanih snaga Republike Belorusije.

Pozadini uredi

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, zemlja je nasledila veliko vojno nasleđe: 1410 vojnih formacija, grupisanje strateških nuklearnih snaga (oko 180 formacija, jedinica i ustanova koje broje oko 40 hiljada ljudi)[1], 3457 tenkova, 3824 oklopna vozila, 1562 komada artiljerije (više od 100 mm) i 79 helikoptera[2]. Koncentracija trupa u republici bila je najveća u Evropi. Tako je, na primer, jedan vojnik prošao za 43 osobe civilnog stanovništva[1]. Pre nezavisnosti, 240.000 vojnih lica služilo je u zemlji[3]. Od toga je 125.000 ljudi u proleće 1992. direktno činilo belorusku vojsku[4]. Nezavisna republika nije bila u stanju da održi takav kontingent.

U aprilu—julu 1992. zemlja se pridružila nizu sporazuma o demilitarizaciji, uključujući Lisabonski protokol [ru], Ugovor o neširenju nuklearnog oružja [ru], Završni čin pregovora o broju ljudstva konvencionalnih oružanih snaga u Evropi, Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi [ru].

Implementacija uredi

U periodu 1992—1996. smanjeno je ili reorganizovano 250 vojnih jedinica. Neki su potpuno raspušteni. Češće je dolazilo do smanjenja nivoa – pre svega pretvaranjem divizija u brigade, armije u korpuse, vazdušni pukovi u vazduhoplovne baze. Divizije nekih jedinica su nakon rasformiranja podeljene između ostalih formacija.

Pored toga, sa teritorije zemlje 1992—1994, neke avijacione jedinice Daleke avijacije, prednje avijacije, PVO i vojno-transportne avijacije povučene su u Rusiju ili su rasformirane na licu mesta[1].

Procesi eliminacije naoružanja i opreme bili su u punom jeku. Ukupno, početkom 90-ih, Belorusija je o svom trošku smanjila naoružanje i vojnu opremu za 2,8 puta više nego Velika Britanija, Francuska i Sjedinjene Države (u Evropi) zajedno[2]. Zemlja je eliminisala 1.773 borbena tenka, 1.341 borbeno oklopno vozilo i 130 borbenih aviona, što je oko 10% naoružanja i vojne opreme koje je eliminisalo svih trideset država potpisnica Ugovora o konvencionalnim oružanim snagama[5].

Jedna od ključnih mera bila nuklearna demilitarizacija Belorusije. Sa teritorije zemlje u Rusiju je povučeno 1120 bojevih glava.

Do 1996. godine vojska je smanjena na 85,5 hiljada[4], a u drugoj polovini 90-ih — na 65[6]. U zemlji je u skladištu ili u prometu ostalo 1684 tenka, 2483 oklopna vozila, više od 200 helikoptera i aviona[2][5].

Uticaj uredi

Smanjenje veličine Oružanih snaga i smanjenje nivoa naoružanja postali su jedan od ključnih razloga za nastanak Teritorijalne odbrane [ru]. Stvaranje ovakvih formacija bio je najekonomičniji način da se nadoknade snage i sredstva, da se odbrambena sposobnost države održi na odgovarajućem nivou[7].

Politika smanjenja vojske i naoružanja primorala je zemlju da raspolaže, kao i da proda svoje oružje. To je dovelo do porasta izvoza beloruskih vojnih proizvoda tokom 1990-ih[8]. Istovremeno, mnoga vojna lica su izgubila posao. Neki od njih su plaćenici. Kasnije je vlada namerno koristila neke od bivših vojnih specijalista za pružanje pomoći određenim državama[9].

Istovremeno, događaji iz 1992—1996. godine negativno su uticali na stanje vojnih logora (u zemlji ih je bilo više od 200). Kao rezultat smanjenja vojske, mnoge od njih su počele da se prazne, infrastruktura naselja je uništena[2].

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „DOSЬE: K 100-letiю Vooružennыh Sil Respubliki Belarusь”. Arhivirano iz originala 2021-12-25. g. Pristupljeno 2022-01-02. 
  2. ^ a b v g Nacionalьnaя bezopasnostь. Vooružennыe Silы. Častь 1. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2022) // SB. Belarusь Segodnя, 20 marta 2020
  3. ^ „VOORUŽENNЫE SILЫ RESPUBLIKI BELARUSЬ NA SOVREMENNOM ЭTAPE RAZVITIЯ — Vo slavu Rodinы”. vsr.mil.by (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 2018-01-15. g. Pristupljeno 2018-01-14. 
  4. ^ a b „Čislennostь vooružennыh sil Belarusi dostatočna s učetom soюza s Rossieй”. Arhivirano iz originala 2021-12-25. g. Pristupljeno 2022-01-02. 
  5. ^ a b „Voennaя politika”. Arhivirano iz originala 2021-05-06. g. Pristupljeno 2022-01-02. 
  6. ^ Cena specialista. Skolьko stoяt voennыe? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2022) // Belorusskiй Partizan, 14 noяbrя 2021
  7. ^ „Zakonы Respubliki Belarusь o zaщite respubliki”. Arhivirano iz originala 2017-05-26. g. Pristupljeno 2022-01-02. 
  8. ^ Valer Karbalevіč. Яkія nastupstvы mogucь mecь skandalы z pastaўkamі zbroі? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2022) // Radыё Svaboda, 1 sakavіka 2011
  9. ^ Эkspert: V Livii mogut voevatь belorusskie letčiki, štabistы i snaйperы