Santino „Soni” Korleone je fiktivni lik iz romana Kum koji je napisan 1969. godine, po kome je 1972. godine snimljen i film.

Glumac Džejms Kan koji je imao ulogu Soni Korleonea

On je najstariji sin mafijaškog Dona Vita i Karmele Korleone.[1] Ima dva brata, Freda i Majkla i sestru Koni. U prva dva dela filma Kum njegov lik igra Džejms Kan.

Roman Kopola, sin direktora Fransisa Forda Kopola je igrao ulogu dečaka u sceni filma 1920. godine.

Biografija romana i filma uredi

I u romanu i u filmu, Soni je najstariji sin Vita Korleonea. Za razliku od tihog, dobro proračunljivog oca, Soni je drzak, temperamentan i sklon nasilju.

U 16. godini, Soni je bio sklon pljačkama. Kada je Piter Klemenca, desna Vitova ruka i Sonijev kum, obavestio Vita o tome, Vito je zahtevao od sina da mu objasni njegove postupke. Soni mu je rekao da je bio svedok njegovog ubistva pripradnika "Crne ruke", gangstera Dona Fanučija i da želi da se priključi porodičnom biznisu. Posle razgovora Vito ga je poslao kod Klemence na obuku.

Soni je stekao reputaciju kada je imao 19 godina. U srednjim 20-im godinama bio je proglašen za kaporegimena u Korleone porodici. Do kraja Drugog svetskog rata postaje očev zamenik i očigledni naslednik, poštovan i mnogi su ga se plašili poput nemilosrdnog ubice sa vatrenim temperamentom. Soni je imao i dobre strane, u 11. godini doveo je beskućnika dečaka kući, Toma Hejgena, zahtevajući da mu bude dozvoljeno da živi sa porodicom. Vito je neformalno usvojio Hejgena koji je kasnije postao Vitov konsiljero (consigliere). Kao najstarije dete, Soni se zaštitnički ponašao prema mlađoj braći i sestri i imao je blizak odnos sa njegovim najmlađim bratom Majklom i sa sestrom Koni. Nije bio u stanju da povredi žene, decu ili bilo koga ko nije bio u mogućnosti da se brani.

Soni se oženio sa Sandrom sa kojom ima četvoro dece, ali imao je i nekoliko ljubavnica, uključujući i Lusi Mančini, koja je bila Konijeva deveruša. U romanu, Sandra dozvoljava i biva zahvalna za njegovo neverstvo zato što nije bila u mogućnosti da toleriše njegov veliki polni organ.

Sonijev život se preokrenuo 1945. godine kada je krijumčar drogom Virdžil “Turčin“ Soloco, podržan od strane Tatalja porodice, prišao Vitu sa ponudom da uđe u posao sa trgovinom droge. Tokom sastanka Soni se izleteo pokazavši zainteresovanost za dogovor koji je Vito odbacio. Vito je posle sastanka prigovorio Soniju za otkrivanje njegovih misli autsajderu. Soloco kasnije pokušava da ubije Vita, verujući da će Soni, kao očev naslednik uvesti porodicu Korleone u trgovinu sa drogom.

Neuspeli pokušaj ubistva ostavlja Vita blizu smrti, postavljajući Sonija za šefa Korleone porodice. Soni naređuje Klemenci da ubije Vitovog izdajničkog telohranitelja Paula Gata. Soloco organizuje drugi pokušaj ubistva Vita u bolnici koji sprečava Majkl. Soni posle tih događaja naređuje ubistvo Bruna Tatalje, sina i zamenika Filipa Tatalje.

Soloco predlaže Majkla za posrednika primirja. Soni, verujući da je to trik, odbija i zahteva od drugih mafijaških porodica da predaju Soloca porodici Korleone ili se suočavaju sa ratom. Hejgen uspešno ubeđuje Sonija da sačeka zato što kapetan Mark Meklaski, korumpirani kapetan Njujorške policije koji se nalazi na Solocovom platnom spisku, se složio da bude Solocov telohranitelj. Hejgen je upozorio Sonija da će ubistvo kapetana prekršiti dugoročno mafijaško pravilo da se ne ubijaju pripadnici policije, a kao posledica toga bi bila stroga osuda od strane suparničkih porodica i policije.

Majkl, koji pre nikada nije želeo da bude umešan u porodične poslove, dobrovoljno se prijavio da ubije Soloca i kapetana, tvrdeći da je kapetan "fer igra" zato što je umešan u trgovinu sa drogom. Soni je bio impresioniran Majklovom odanošću i hrabrošću ali je ipak sumnjao da “dobar studentski dečak”, njegov brat, može da izvrši ubistvo. Na kraju je ipak odobrio njegov predlog. Majkl se sastao sa Solocom i kapetanom u italijanskom restoranu u Bronksu i ubio ih je obojicu. Ovo pokreće prvi podzemni Njujorški rat. Soni je sredio Majklu da pobegne na Siciliju gde će biti pod zaštitom Vitovog dugogodišnjeg prijatelja Dona Tomasina.

Rat između pet porodica je u toku, a Soni nesposoban da prekine pat poziciju, naređuje krvavu raciju koja mu daje legendarnu reputaciju, takođe planira i zaveru protiv rivalskih Donova kako bi ih uklonio. Emilo Barzini, Vitov suparnik i snaga koja se nalazi iza Soloca, uvodi Konijevog muža Karla Ricija u plan postavljanje zamke za Sonija. Ranije je Soni ozbiljno pretukao Karla nakon što je saznao da je fizički zlostavljao njegovu sestru Koni. Da bi izvukao Sonija na otvoreno, Karlo provocira Koni da uđe u raspravu pre nego što ju je dobro pretukao. Uplakana i povređena Koni je zvala porodicu kako bi joj pomogli. Besno, Soni je jurio ispred svojih telohranilja ka Konijevom apartmanu koji se nalazio u Hels Kičenu. Na Long Bič naplatnoj rampi su ga sačekali i ustrelili Barznijevi ljudi iz zasede.

Tokom sastanka sa Donovima drugih mafijaških porodica radi uspostavljanja mira, Vito je shvatio da je Barzini glavni odgovorni za Sonijevo ubistvo. Nakon Majklovog povratka sa Sicilije, zauzeo je Sonijevo mesto kao Vitov naslednik. Vito i Majkl su tajno nastavili da istražuju Sonijevo ubistvo kako bi obrisali druge Njujorške donove radi osvete. Plan je uspešno izvršen 1955. posle Vitove smrti koja je usledila priorodnim putem. Majkl je obavestio Karla da su rivalski Donovi ubijeni i primorava Karla da da priznanje da je bio saučesnik Sonijevog ubistva. Karlo je priznao da je Barzini glavni odgovorni. Na Majklovo naređenje, Klemenca je zadavio Karla žicom. U jednom potezu, porodica Korleone postaje najmoćnija mafijaška porodica u zemlji.

Uloga u nastavcima filma Kum uredi

Kao što se pojavljuje u originalnom filmu Kum, pojavljuje se i u drugom delu, Kum 2. U ovom filmu se pojavljuje u nekim retrospektivnim scenama kao mlad momak. Poslednji put se pojavljuje na kraju priče, u sceni koja prikazuje proslavu Vitovovog rođendana 1941. Majkl najavljuje da je napustio koledž i da se dobrovoljno prijavio u vojnu službu da se bori u Drugom svetskom ratu. Soni je besan na tu odluku i kritikuje njegovog brata zašto rizikuje svoj život za "gomilu stranaca". Ova scena podseća takođe na to da je Soni predstavio Karla Koni i ostatku porodice, što je dovelo i do braka.

U Kumu 3, Vincet Korleone je predstavljen kao Sonijev nelegitiman sin sa Lusi Mančini. Vincet uspeva da nasledi Majkla i da dođe na čelo porodice na kraju filma. Vincovo postajanje u filmu protivreči književnom univerzumu zato što Puzov originalni roman izlaže da Lusi nikada nije rodila dete Soniju.

Porodica uredi

Iza scene uredi

  • Kopola je režirao scenu Sonijeve smrti u Kumu tako da podseća na finalnu scenu smrti Barov Klajda (Voren Bejti) i Boni Parker (Fej Danavej) iz filma Boni i Klajd.[2]
  • Kopola je u kolima imao uključen radio koji je prenosio odlučujuću utakmicu u bejzbolu gde je pobedu odneo Bobi Tomson poznatim "udarcem za koji je čuo ceo svet"(eng. "Shot Heard Round the World"). Ovo bi postavilo Sonijevu smrt na 3. oktobar 1951. što je kontradiktiralo romanu za nekoliko godina.
  • Među glumcima na audiciji za ulogu Majkla tokom snimanja filma Kum, jedan nepoznati lokalni glumac iz Njujorka zvan Robert De Niro je pročitao Sonijev deo, takođe i Majklov i Karlov, ali bez uspeha. Njegovi surovi snimci u sceni gde se Paul Gato nudi da ubije Ricija se mogu videti na DVD-u. Na kraju, Kopola ubacuje u igru Kana i daje De Niru ulogu Paula, ali je dat u zamenu za film "Banda koja nije mogla da puca pravo"(eng. "The Gang That Couldn't Shoot Straight") za Al Pačina, koji je ubrzo dobio ulogu Majkla.
  • Prvobitno trebalo je da Kan igra ulogu glavnog lika Majkla Korleonea (Sonijevog najmlađeg brata), dok Karmin Kardi je trebalo da igra ulogu Sonija. Međutim Kopola je zahtevao da ulogu Majkla odigrana glumac Al Pačino. Studio je prihvatio to ali je zahtevao da Kan uzme ulogu Sonija, pa je ostao u produkciji.
  • Kan je bio nominovan za Oskara za najboljeg sporednog glumca za njegovu ulogu u filmu, takmičeći se sa glavnim zvezdama Pačinom i Robertom Duvalom.

Reference uredi

  1. ^ „Činjenice i fikcija u Kumu”. crimelibrary.com. Arhivirano iz originala 10. 2. 2015. g. Pristupljeno 24. 6. 2014. 
  2. ^ Filips, Džin D. (2014). Kum: Intimni Ford Kopola (eng. Godfather: The Intimate Francis Ford Coppola). Univerzitet Kentaki. str. 104. ISBN 9780813146713. 

Literatura uredi

  • Filips, Džin D. (2014). Kum: Intimni Ford Kopola (eng. Godfather: The Intimate Francis Ford Coppola). Univerzitet Kentaki. str. 104. ISBN 9780813146713. 

Spoljašnje veze uredi