Sofra
Sofra (riječ arapskog porijekla koju su na Balkan donijeli Turci), sinija, trpeza, niski drveni sto za ručavanje oko koga se sjedjelo po tlu ili podu u kući. [1]
Sofra u običajima uredi
Narod u Mačvi i zapadnoj Srbiji uopšte, za odbranu od grada iznosio sofru u dvorište ispred kuće. Na nju bi stavljao ostatak slavske svijeće, slaninu, komad božićne česnice ili komadić hljeba, poskurnik, vjenčani prsten i „čuvadar“ (jaje koje se prvo obojilo), a pored sofre kosa ili sjekira okrenuta prema oblaku. Ove stvari se iznose napolje na sofru zato što su sve u vezi sa dušama pokojnika i božanstvima zaštitnicima rodnosti, pa tako i plodnosti polja sa ljetinom. Kako oblake predvode zli demoni, sve ove stvari na sofri bi trebalo da se suprotstave oblaku i nepogodi koju nosi. [2]