Srp je poljoprivredna alatka, sačinjena od čelika, kojom se žanje žito i druge žitarice i trave. Polukružnog je oblika i oštra je sa unutrašnje strane. Ima drvenu dršku.[1]

Istorijski razvoj uredi

 
Spomenik na groblju - krst i srp? Đurići - Zaovine, planina Tara
 
Različiti srpovi izloženi u Poljoprivrednom muzeju u Kulpinu

Srp je jedna od najstarijih i najjednostavnijih poljoprivrednih alatki. Razvio se iz lučno savijenih kamenova, rogova, kostiju (životinjskih vilica u Egiptu) i sličnih oruđa koje je čovek koristio u neolitu. U bronzano doba javljaju su liveni plitki srpovi, a u gvozdeno doba železni. Kasnije se diferenciraju srp i kosa i mnoga slična oruđa (na primer, kosir za sečenje trnja). U arheološkim nalazima iz praslovenske ere srp je čest, a kosa retka. Tanak je i manje savijen nego današnji, obično unazad povijenog vrha. Postepeno se sve više zaokružuje, ima drvenu dršku, a sa unutrašnje strane oštricu, često i nazubljenu.[2]

Služio je i kao oružje. U starom veku njime su se oružali Kartaginjani i Dačani, a u doba feudalizma kmetovi.[2]

Predneolit uredi

 
Vrlo rani srp, v. 7000. p. n. e., kremen i smola, tahunska kultura, pećina Nahal Hemar, sada u Muzeju Izraela.

Razvoj srpa u Mesopotamiji može se pratiti unazad do vremena koje prethodi neolitu. Velike količine sečiva srpova su iskopane na lokalitetima oko Izraela koji su datirani u eru epipaleolita (18000-8000. p. n. e.).[3] Svečana iskopavanja u Vadi Ziklabu u Jordanu otkrila su različite oblike ranih oštrica srpa. Pronađeni artefakti bili su dugi od 10 do 20 cm i imali su nazubljenu ivicu. Ovaj zamršeni dizajn „nalik zubu“ pokazao je veći stepen verodostojnosti dizajna i proizvodnje od većine drugih otkrivenih artefakata. Oštrice srpa koje su pronađene u to vreme bile su napravljene od kremena, ravne i korišćene su više u pokretu testerisanja nego kao kod modernijeg zakrivljenog dizajna. Kremeni sa ovih srpova otkriveni su u blizini planine Karmel, što ukazuje na žetvu žitarica sa tog područja pre oko 10.000 godina.[4]

Neolit uredi

 
Neolitski srp

Srp je imao dubok uticaj na poljoprivrednu revoluciju pomažući u prelasku na poljoprivredu i način života zasnovan na usevu. Sada je prihvaćeno da je upotreba srpova direktno dovela do pripitomljavanja bliskoistočnih divljih trava.[3] Istraživanje o stopi pripitomljavanja divljih žitarica u primitivnom uzgoju otkrilo je da je upotreba srpa u žetvi bila ključna za ljude rane Mesopotamije. Relativno uska sezona rasta u ovoj oblasti i kritična uloga žitarica u kasnom neolitu podstakli su veće investicije u dizajn i proizvodnju srpa u odnosu na druge alate. Dimenzije srpa su donekle standardizovane da bi zamena ili popravka bila što brža. Bilo je važno da se žito požnje u odgovarajuće vreme na datoj nadmorskoj visini kako bi se na sledećoj koti moglo požnjeti u korespondirajućem vremenskom periodu.[4] Srp je pružio efikasniju opciju u prikupljanju žita i znatno ubrzao razvoj rane poljoprivrede.[5]

Bronzano doba uredi

U arheološkoj terminologiji, srpovi iz bronzanog doba se klasifikuju po načinu pričvršćivanja drške. Na primer, drška-srp (nem. Knopfsichel) je tako nazvan zbog izbočene drške na dnu sečiva koje je očigledno služilo za stabilizaciju pričvršćivanja sečiva za dršku.[6]

Gvozdeno doba uredi

 
Starogrčki gvozdeni srp, Arheološki muzej Kerameikos, Atina.

Srp je igrao istaknutu ulogu u Druidskom ritualu hrasta i imele kako je opisano u jednom odlomku u Prirodnoj istoriji Plinija Starijeg:

Amerike uredi

 
Kongoanski srp, ili Trumbaš, (levo) i replika noža za bacanje (desno) u Muzeju Mančestera

Autohtoni srpovi su otkriveni na jugozapadu Severne Amerike sa jedinstvenim dizajnom. Postoje dokazi da su stanovnici ostrva Kodijak za košenje trave koristili „srpove napravljene od naoštrene životinjske lopatice“.[8] Artefakti pronađeni u današnjoj Arizoni i Novom Meksiku podsećaju na zakrivljene alate napravljene od rogova planinskih ovaca. Slično nalazište otkrilo je srpove napravljene od drugog materijala kao što je srp Kado, koji je napravljen od jelenske čeljusti. Sveti spisi ranih starosedelaca dokumentuju upotrebu ovih srpova za košenje trave. Instrumenti su se kretali u rasponu od 13 do 16 inča od vrha do drške. Nekoliko drugih iskopina u istočnoj Arizoni otkrilo je drvene srpove koji su bili oblikovani na sličan način. Drške alata pomažu da se opiše kako je alat držan na takav način da unutrašnji deo koji je sadržao reznu površinu može poslužiti i kao površina za sakupljanje zrna. Srpovi su oštrili grubim alatom struganjem zakošene ivice. Ova akcija je ostavila tragove na pronađenim artefaktima. Proces oštrenja je bio neophodan da se rezna ivica ne bi otupila nakon duže upotrebe. Vidi se da je ivica prilično uglačana, što delimično dokazuje da je instrument korišćen za košenje trave. Nakon sakupljanja, trava je korišćena kao materijal za izradu prostirki i krevetnine.[8] Srp je generalno pružao pogodnost košenja trave kao i sakupljanja u jednom koraku. U Južnoj Americi, srp se koristi kao oruđe za žetvu pirinča. Pirinčani otkosi se zbiraju pomoću ovog alata i ostavljaju da se suše na suncu.[9]

Upotreba uredi

Žanje se tako što se jednom rukom zahvata busen, a drugom se odseca srpom. Položaj tela kosača pri tome je pognut i veoma naporan, a sam rad ovom alatkom se u moderno vreme smatra prevaziđenim.[10]

Simbolika uredi

 
Srpovi u srpnjači

Srp predstavlja simbol seljaštva. Komunistički simbol srpa i čekića predstavlja dve pokretačke snage ovog pokreta: seljaka i radnika.[11] U antičko doba srp je uz kosu atribut različitih božanstava (Saturna, Demetre), a u srednjovekovnim narodnim prikazima simbol smrti.[2] U grčkoj mitologiji srp je oružje koje je koristio Hron kada se pobunio protiv svog oca Urana koga je zbacio s prestola i preuzeo vlast među bogovima. Mač u obliku srpa dobio je i Persej od boga Hermesa, kako bi ubio strašnu Gorgonu.[12]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Grupa autora, 1976. Popularna enciklopedija. BIGZ: Beograd.
  2. ^ a b v Opća enciklopedija JLZ Zagreb 1981 pp. 640.
  3. ^ a b Unger-Hamilton, Romana (jul 1985). „Microscopic Striations on Flint Sickle-Blades as an Indication of Plant Cultivation: Preliminary Results”. World Archaeology. 17 (1): 121—6. doi:10.1080/00438243.1985.9979955. 
  4. ^ a b Banning, E.B. (1998). „The Neolithic Period: Triumphs of Architecture, Agriculture, and Art”. Near Eastern Archaeology. 61 (4): 188—237. JSTOR 3210656. S2CID 164006022. doi:10.2307/3210656. 
  5. ^ Unger-Hamilton, Romana (1989). „The Epi-Palaeolithic Southern Levant and the Origins of Cultivation”. Current Anthropology. 30 (1): 88—103. S2CID 143186819. doi:10.1086/203718. 
  6. ^ Christoph Sommerfeld (1994). Gerätegeld Sichel. Studien zur monetären Struktur bronzezeitlicher Horte im nördlichen Mitteleuropa (Vorgeschichtliche Forschungen Bd. 19). Berlin/New York. str. 157. ISBN 3-11-012928-0. 
  7. ^ Pliny the Elder. Natural History XVI, 95.
  8. ^ a b Heizer, Robert F. (1951). „The Sickle in Aboriginal Western North America”. American Antiquity. 16 (3): 247—252. JSTOR 276785. S2CID 161405622. doi:10.2307/276785. 
  9. ^ Works, Martha A. (1987). „Aguaruna Agriculture in Eastern Peru”. Geographical Review. 77 (3): 343—358. JSTOR 214125. doi:10.2307/214125. 
  10. ^ Istorija Krnjeuše, prema Srpskom etničkom zborniku Petra Rađenovića; knjiga 25. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. april 2009), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  11. ^ David Lempert, Daily Life in a Crumbling Empire: The Absorption of Russia into the World Economy, Columbia University Press/ Eastern European Monographs, 1996.
  12. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi