Stadion Alberto H. Armando
Stadion Alberto H. Armando (špa. Estadio Alberto J. Armando) je fudbalski stadion u La Boki, predgrađu Buenos Ajresa, glavnog grada Argentine. Ovaj stadion je poznat kao „La Bombonjera“ (špa. La Bombonera; кутија чоколаде), zbog svog karakterističnog oblika, jer je jedna tribina „ravna“, dok se preostale tri tribine uzdižu visoko u krug.[2] Zvaničan naziv stadiona od 1986. do 2000. je bio stadion Kamilo Sičero, po predsedniku Boke juniors iz 30-ih godina 20. veka. Današnji naziv Alberto H. Armando stadion je dobio 27. decembra 2000, u čast bivšeg predsednika kluba, koji je bio na toj funkciji više od dve decenije. Stadion ima kapacitet za 49.000 gledalaca.
Stadion Alberto H. Armando | |
---|---|
La Bombonjera | |
Mesto | La Boka, Buenos Ajres Argentina |
Gradnja počela | 18. februar 1938. |
Izgradnja | 1938-1940. |
Otvoren | 25. maj 1940. |
Renoviran | 1995-1996. |
Vlasnik | FK Boka juniors |
Kapacitet | 49.000[1] |
Podloga | trava |
Arhitekta | Hose Luis Delpini, Viktor Sulčič, Raul Bes |
Dimenzije | 105 x 68 m |
Korisnici | |
FK Boka juniors |
Stadion je u vlasništvu Boke juniors, jednog od najpoznatijih fudbalskih klubova u Argentini. Neobičan oblik ovog stadiona mu je zapravo omogućio odličnu akustiku, pa su navijači Boke dobili nadimak „La Doće“ („12-ti čovek“).
Teren stadiona ima minimalnu dužinu po propisima FIFA - 105 x 68 m. Osim što je stadion domaći teren Boke juniors, koristi se i za muzičke koncerte poznatih imena kao što su: Leni Kravic, Elton Džon, Džejms Blant, Bee Gees i Backstreet Boys.
Istorija
urediIzvršni odbor na čelu sa predsednikom Kamilom Sičerom je 1937. pokrenuo konkurs za odabir najboljeg projekta za novi stadion, a pobedio je projekat koji favorizuje korišćenje armirano betonskih konstrukcija. Autor projekta je bio slovenački arhitekta Viktor Sulčič, koji je zajedno sa geometrom Raulom Besom i inženjerom Hose Luis Delpinom, izradio studiju Delpini-Sulčić-Bes. Jedna od glavnih stavki tog projekta je napraviti dizajn u skladu sa ograničenim prostorom na raspolaganju, što je i jedna od karakteristika Bombonjere.[3]
18. februara 1938. je postavljen kamen temeljac u prisustvu predsednika Argentine, Agustina Pedro Huste, a izgradnja je počela 6. avgusta. Stadion je izgrađen za dve godine i svečano otvoren 25. maja 1940. prijateljskom utakmicom između Boke juniors i San Lorenza, koja je završena pobedom Boke od 2:0, a istorijski prvi gol na novom stadionu je u 13-om minutu postigao Rikardo Alarkon.[4] Prvi zvanični meč je odigran 2. juna protiv Njuels Old Bojsa u okviru devetog kola Prve lige Argentine, a Boka je pobedila sa 2:0.[5]
1951. je počela izgradnja trećeg nivoa stadiona i ugradnja sistema veštačkog osvetljenja. Ovi radovi su završeni 1953, a prva utakmica sa novim osvetljenjem i proširenim stadionom je odigrana 12. februara 1953, kada su se u prijateljskoj utakmici sastali Boka juniors i Hajduk iz Splita (1:1).[6]
Nakon toga stadion je ostao nepromenjen do 1996, kada je srušena stara tribina sa obeliskom na strani koja izlazi na ulicu Del Vale Iberlusea, a zamenjena je sa malo većom tribinom, na koju su dodate VIP lože u više nivoa.[7]
Reference
uredi- ^ „La Bombonjera u brojevima”. www.bocajuniors.com.ar. Arhivirano iz originala 09. 04. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ „10 Intimidating Stadiums (Worldwide)”. mifielddynamo.com. Arhivirano iz originala 14. 11. 2011. g. Pristupljeno 7. 11. 2011.
- ^ „Zaboravljeni arhitekta”. www.pagina12.com.ar. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ „Istorija Boke: Boka juniors-San Lorenzo 2:0”. www.historiadeboca.com.ar. Arhivirano iz originala 10. 11. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ „Istorija Boke: Boka juniors-Njuels Old Bojs 2:0”. www.historiadeboca.com.ar. Pristupljeno 15. 10. 2012.[mrtva veza]
- ^ „Istorija Boke: Boka juniors-Hajduk Split 1:1”. www.historiadeboca.com.ar. Arhivirano iz originala 19. 01. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.
- ^ „La Bombonjera - istorija”. www.bocajuniors.com.ar. Arhivirano iz originala 28. 10. 2012. g. Pristupljeno 15. 10. 2012.