Stalni epitet
Stalni epitet je stilska figura karakteristična za dela usmenog postanja. Suprotno uobičajenim funkcijama epiteta da “bliže određuje“, “karakterizira“, “individualizira“, stalni epitet određuje opšte, učestalo ili poželjno stanje. Funkcija stalnog epiteta je i u potrebi za utvrđenim metričkim formulama, kao gotovim, unapred datim načinima izražavanja. Tako narodni pevač ne mora da se dovija i izmišlja nove epitete, već iz fonda postojećih preuzima gotove obrasce.
Dešava se da narodni pevači neku formulu tipa epitet + imenica shvate kao jedinstven pojam i tako je upotrebljavaju, ne vodeći računa o značenju njenih delova. Dolazi do mehaničke upotrebe stalnog epiteta: “bijele ruke Arapke đevojke“, “verna ljuba“ u pesmama u kojima se peva o neverstvu žene, “stara majka“ u pesmama u kojima je jasno da se ne radi o staroj ženi, epiteti tautologijskog karaktera (“mlado momče“).
Neki od stalnih epiteta imaju svoje korene u arhaičnom poimanju sveta. Tako se binarna opozicija belo/crno zadržava u načinu obeležavanja: belo kao pozitivni, a crno kao negativni princip.
Izrazitija saznajna ili estetska funkcija epiteta ostvaruje se relativno retko, uglavnom u spoju sa nekim drugim stilskim figurama kao što su antiteza, poređenje ili figure ponavljanja.
beo/bela/belo | vila, crkva, svet, dan/danak, grad, dvori, ruke, lice, grlo, ovce |
crni/crna | Arapin, zemlja |
rujno (crveno, crvenika) | vino |
zeleni/zelena | gora, jela, trava, lug, dolama |
vedro | nebo |
zlatni/zlatna | kruna, jabuka, sahat, pero, nož |
žarko | sunce |
jasna | mesečina |
gizdava | devojka |
grozne | suze |
ljuta | guja |
oštra | sablja |
hitar | knjigonoša |
stari/stara | babo, majka |
dobar/dobra | čas, junak, konj, devojka |
verna | ljuba |
mili/mila | Bog, brat, sestra, pobratim |
Literatura
uredi- Fragmenti skripti / Dr Marija Kleut, Novi Sad, 2003.