Stara topionica u Majdanpeku

објекат и непокретно културно добро у Борском управном округу, Србија

Stara topionica u Majdanpeku sa pratećim objektima je podignuta u periodu od 1852-1855. godine. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Stara topionica u Majdanpeku
Opšte informacije
MestoMajdanpek
OpštinaMajdanpek
Država Srbija
Vreme nastanka1852-1855.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture

Nastanak rudarstva uredi

 
Crtež Feliksa Kanica iz 1861. godine

Još u srednjem veku poznato kao rudarsko naselje Železnik, od 16. veka – kada su Turci obnovili rudnik – ovo naselje nosi naziv Majdanpek. Izgradnja Majdanpeka kao kompleksnog preduzeća započeta je 1849. godine, u vreme Kneževine Srbije, prvobitno za proizvodnju sirovog gvožđa, ali već 1850. godine otvaraju se radovi na otkopavanju bakarnih ruda. Izgradnja rudarskog preduzeća sa postrojenjima i pratećim stambenim naseljima trajala je do 1859. godine. Šume kao i vode Malog Peka bile su energetski potencijal za rad postrojenja (ćumur proizveden od drveta za peći, a voda za pokretanje mehova neophodnih za topionice i samokove).

Izgradnja i izgled topionice uredi

Tako je na ušću Majdanpečke reke, u dolini Debelog luga uz Mali Pek izgrađena topionica gvožđa, koja će kasnije služiti za topljenje samorodnog bakra. Projektant Topionice sa dve polufurune bio je G. Sojke, dok je zgrada topionice i drugih pratećih objekata (u izveštajima se pominju još dve donje kuće, jedna komora, jedna šupa za ćumur i kuća od tvrdog materijala za činovnike. Prateći objekti više ne postoje) zidana je pod nadzorom majora Atanasija Milojevića. Topionica je zidana na kvadratnoj osnovi od kamena spolja, dok je unutrašnja osnova od šamotne opeke kružna. Zidovi se ka vrhu sužavaju (oblik nedovršene piramide), utegnuti su debelim jednolivnim bakarnim sajlama u tri paralelna prstena, a na ugaonim profilima ojačani bakrom.[1]

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.