Staro vavilonsko carstvo

Staro vavilonsko carstvo ili Prva vavilonska dinastija bila je država u drevnoj Mesopotamiji sa centrom u gradu Vavilonu koja je postojala od 1894. do 1595. godine p.n.e. (sumerski popis kraljeva). Država je vrhunac dostigla u vreme vladavine cara Hamurabija kada se protezala na teritoriji čitave Mesopotamije.

Hamurabijeva država

Osnivanje Vavilona uredi

Prvi poznati zapis o Vavilonu potiče iz Treće faze ranodinastičkog perioda kada se grad pominje u popisu novih nomi. Staro sumersko ime za grad Vavilon bilo je Kadingir ("Božija vrata"). U vreme osnivanja grad se nalazio sa desne strane Eufrata, a danas se nalazi sa leve strane. Drugi naziv za grad je akadskog porekla, Bab-ilim/Bab-ilu/Bab-el, što takođe znači "Božija vrata". Vrhovni bog Vavilona bio je Marduk.

Osnivanje Prve vavilonske dinastije uredi

 
Hamurabi preuzima dužnost od boga Šamaša, Luvr, Pariz

Raspadom Sumersko-akadskog carstva (Treće dinastije Ura) nastalo je više amoritskih gradova-država među kojima se ističu Isin, Larsa, Ešnuna, Mari i Ašur. Amoritska plemena upadala su na prostore Mesopotamije uglavnom iz predela Sirije.

Osnivač Prve vavilonske dinastije bio je vođa amoritskih plemena - Sumuabum. On je 1894. godine p. n. e. (sumerski popis kraljeva) upao na teritoriju nome Vavilon i uspostavio svoju dinastiju. Za prestonicu je uzeo grad Vavilon. Strateški položaj Vavilona omogućavao mu je mešanje u borbe okolnih država: Borsipe, Dilbata i Kutua. Kiš, prestonica druge države, nalazio se samo na 15 km severno od Vavilona. Vojska Sumuabuma brojala je svega 300 ljudi. Za sebe je prigrabio titulu "car sve četiri strane sveta" što znači da je od podanika očekivao da ga poštuju kao božanstvo.

Staro vavilonsko carstvo do Hamurabija uredi

Kralj Sumuabum i njegov naslednik Sumu-la-El (1880-1845) proširili su vavilonsku državu na štetu amoritskih država u Kazalu, Kišu i Siparu i pored Sumu-la-Elovog poraza od kralja Larse, Sinidinima. Sledeći vavilonski vladar bio je Sabium koji je vladao do 1831. godine p. n. e. On je takođe uspešno ratovao sa svojim susedima. Pred njegovu smrt, Vavilon se uzdigao u državu po snazi jednaku Ešnuni, Malgiumi, Kazali, Isinu i Larsi. U vreme kralja Sabiuma pada i upad Elamaca u Larsu. Kudurmabug je sklopio savez sa Sabiumom. Nakon kraće vladavine Varad-Sina, na presto Larse dolazi Kudurmabugov sin Rim-Sin I. Jačanje Larse dovelo je do koalicije Uruka, Isina, Vavilona i Rapikuma koja je poražena od strane Rim-Sina. Nekoliko godina kasnije Vavilon i Larsa sklapaju savezništvo protiv Isina. Zauzimanje Isina od strane Larse koristilo je i Vavilonu.

Prve godine Hamurabijeve vladavine uredi

 
Hamurabijev zakonik, Luvr, Pariz

Hamurabi dolazi na vavilonski presto 1792. godine (sumerski popis kraljeva). Prvih pet godina vladavine proveo je u učvršćivanju vlasti i pripremama za ratne pohode. Šeste godine svoje vladavine, Hamurabi napada najjaču državu u južnoj Mesopotamiji, Larsu kralja Rim-Sina I. U ovom ratu uspeo je zauzeti Uruk i Isin znatno umanjujući moć neprijatelja. Međutim, još uvek nije bio dovoljno moćan da napadne Rim-Sina već sa njim sklapa mir i savezništvo. Podređeno savezništvo sklopio je i sa moćnim asirskim kraljem Šamši-Adadom I. Savezništvo je sklopio i sa gradom Ešnunom koji je koristio kao bedem od mogućih asirskih napada.

Osvajački period uredi

Obezbedivši savezništvo najmoćnijih država, Hamurabi se bacio na osvajanje onih slabijih. Godine 1783. napao je i srušio grad Malgium. Sledeće godine je stradao grad Rapikum. Oba grada bili su asirski bedemi na južnim granicama. Dolazak na presto Marija vladara Zimri-Lima još je više potkopalo moć Asirije. Smrt Šamši-Adada I odnela je jednog jakog Hamurabijevog protivnika. U savezništvu sa Zimri-Limom, Hamurabi je držao ceo srednji tok Eufrata, delimično i Tigra.

Nakon ovih akcija Hamurabi prekida ratne akcije sve do 1764. godine. Te godine Ešnuna, Malgium i Elam formiraju koaliciju protiv vavilonskog vladara. Hamurabijeva reorganizovana vojska razbila je savezničke snage i dovela do proširenja vavilonske države prema huritskim plemenima. Sledeće godine Hamurabi se osmelio da napadne Rim-Sina I, sada već potpuno ostarelog. Rat je trajao pola godine kada je Rim-Sin poražen. Hamurabi je njegovu državu priključio Vavilonu i uzeo titulu "otac Amorita". U sledeće dve godine pala je i moćna država Ešnuna kao i gradovi Malgium i Mankisum. Vavilonsko carstvo sada je dostizalo teritorije bivšeg Sumersko-akadskog carstva. Godine 1759. Hamurabi napada Mari koji je brzo osvojen. Njegov nekadašnji saveznik, Zimri-Lima, poginuo je prilikom osvajanja grada. Grad je razoren. Godine 1755. razorena je i Ešnuna, prestonica jedne od najjačih amoritskih država. Hamurabi je razorio kanale i poplavio grad. Država se više nikada nije oporavila.

U vojnom pohodu protiv Asirije, Hamurabi 1757. godine p. n. e. zauzima najvažnije gradove - Ašur i Ninivu. Asirska dinastija izbegla je na sever. U njegovim rukama sada se nalazila cela Mesopotamija. Van domašaja ostao je jedino Elam i zapadne oblasti Sirije.

Hamurabijeva država uredi

Hamurabijeva "svetska" carevina imala je u sebi mnoge bivše države sa različitim zakonima, običajima i bogovima. Hamurabi je zbog toga sproveo reforme u cilju objedinjavanja Vavilonskog carstva. Vrhovni bog Carstva bio je Marduk, dotadašnji vavilonski bog. Zemlja je podeljena na administrativne jedinice sa prestonicom u Vavilonu. Čuven je Hamurabijev zakonik ispisan klinastim pismom. Spada u najstarije pronađene zakonike; svega tri zakonika starija su od njega - Zakonik Ur-Namua, Lipit-Ištarov i Dadušin. Ispisan je na bazalitnoj steni dugačkoj 2,62 metra i sadrži 282 člana. Kazne nisu bile jednake za sve slojeve stanovništva.

Opadanje države u vreme Hamurabijevih naslednika uredi

Hamurabija je na prestolu nasledio sin Šamsi-Iluna (1749-1712). Njegov zadatak bio je očuvanje očeve države. Mnogi lokalni vladari pokušali su iskoristiti Hamurabijevu smrt i izboriti se za nezavisnost. Do 1742. godine p. n. e. nije bilo većih problema. Tada dolazi do upada Kasita na teritoriju Carstva. Od carstva se izdvaja Hanejsko carstvo sa centrom u gradu Hani. Početkom 17. veka p. n. e. od Starog vavilonskog carstva već je bio otkinut središnji tok Eufrata.

Godine 1742. p. n. e. započinju i ustanci u Larsi, Uru, Kisuri, Uruku, Nipuru, Isinu, a moguće i u Lagašu. Ustanak Rim-Sina II u Larsi je ugušen. Godine 1722. p. n. e. južne oblasti carstva se otcepljuju i formiraju Prvu primorsku dinastiju pod kraljem Ilimanom. Ubrzo se odcepljuju i severne, asirske oblasti. Šamsu-Iluna je do pred kraj života vladao samo oblastima starog Akada. Šamsu-Ilunin naslednik, Abiešu, nije uspeo povratiti vlast. O njemu nemamo mnogo podataka, kao ni o njegovom nasledniku Amiditani (1683-1647). Za Ašiditanija se zna da je preduzeo dva pohoda na Primorsku dinastiju.

Pretposlednji vladar Vavilona, Amisaduka (1646-1626) poznat je jedino po proklamovanju Ukaza koji podseća na neki vid zakonika. Prvi ukaz proklamovao je početkom svoje vladavine, a drugi 1637. godine p. n. e. Na Gornju Mesopotamiju više nije ni pretendovao. Tu su se već formirale samostalne države: Asirija i Hanejsko carstvo.

Jedan od značajnijih događaja Amisadukove vladavine bilo je i posmatranje izlaska planete Venere 1639. godine. Ovaj datum postaje astronomska odrednica na osnovu koje je moguće utvrditi hronologiju ovog perioda.

Poslednji vladar Prve vavilonske dinastije bio je Šamsu-Ditana (1625-1595). O njegovoj vladavini nema podataka. Godine 1595. u Mesopotamiju upada hetitski vladar Murišiliš I i napada na Vavilonsko carstvo. Grad Vavilon totalno je razoren 1595. godine. Iz hrama boga Marduka odneta je velika Mardukova statua kao ratni trofej. Zbog velikog broja Hanejaca u hetitskoj vojsci, Murišiliš ostavlja statuu u gradu Hani. Prilikom zauzimanja prestonice gine i poslednji kralj Prve vavilonske dinastije.

Kraljevi Prve vavilonske dinastije uredi

Izvori uredi

  • Istorija starog veka 1 - dr Momir Jović(104-113)