Strateg
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Strateg (grčki: στρατηγός, pl. στρατηγοί; vojskovođa) bio je guverner u antičkoj Grčkoj. U helenističkoj eri i Vizantijskom carstvu termin se koristio i za vojne guvernere.
Antika uredi
Titula stratega je u Atini uvedena oko 487/6. godine p. n. e. tokom Grčko-persijskih ratova. Zamenila je dotadašnju titulu arhonta polemarha. Titulu stratega nosio je Perikle od 443. do 429. godine p. n. e. Stratezi su takođe bili i Kleon, Nikija i Alkibijad. Filip II Makedonski je svoga generala Parmeniona postavio za stratega autokratora Korintskog saveza. Titula se koristila i u vreme vladavine dijadoha. Kod Rimljana se funkcija stratega izjednačavala sa funkcijom pretora. Titula se koristila i u Vizantijskom carstvu.
U Vizantiji uredi
U teškim godinama Avarsko-slovenskih najezdi na Balkanskom poluostrvu počinje proces unutrašnjeg jačanja Carstva koga je teško pratiti zbog krajnje oskudice u istorijskim izvorima. Iraklije je u kritičnim godinama sproveo reformu vojnog i upravnog sistema. Započeo je sa izgradnjom tematskog uređenja. U slobodnim delovima maloazijskih pokrajina stvaraju se vojni okruzi – teme. Načelo podele vojne i civilne vlasti Dioklecijana i Konstantina napustio je još car Mavrikije osnivanjem egzarhata u Italiji i Africi. Maloazijske teme su takođe upravne jedinice vojnog karaktera na čijem čelu su vojni komandanti – stratezi. Strateg u temi vrši vrhovnu vojnu i civilnu vlast. Stara provincijska podela nije odmah nestala već je dugo vremena pored stratega postojao i tematski prokonzul kao predstavnik civilne uprave. Međutim, strateg je u svemu imao prvenstvo, tim pre što je jedna tema obuhvatala više nekadašnjih provincija. Teofanova hronika, osnovni izvor za ovaj period, pokazuje da je strateg uživao veliki stepen samostalnosti. U građanskom ratu između Konstantina V (741—775) i njegovog brata Artavazda, odlučujuću ulogu igrali su stratezi maloazijskih tema koji su pružali pomoć jednoj ili drugoj strani.
Izvori uredi
- Stara Grčka - V. V. Struv, D. P. Kalistov
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.