Sunčeva radijacija
Sunčeva radijacija (tkđ. i sunčevo zračenje, solarna radijacija, solarno zračenje) je jedan od glavnih klimatskih elemenata i predstavlja elektromagnetno i korpuskularno zračenje Sunca. Elektromagnetna radijacija se prostire brzinom od 300.000 kilometara u sekundi i oko 48% te energije otpada na vidljivi deo spektra, 45% na infracrvene zrake, a 7% na ultravioletno zračenje. Korpuskularna radijacija se sastoji od protona čije brzine kretanja dostižu 300 do 1500 km/č, a upija ih Zemljina magnetosfera. Solarno zračenje je jedinstven izvor energije koja je potrebna za egzogene procese koji se odvijaju na Zemljinoj površini i u samoj atmosferi. Ukupno govoreći, solarna radijacija je prenošenje energije sa Sunca ka svim stranama u svemirskom prostranstvu.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/85/RSDS_wiki.png/220px-RSDS_wiki.png)
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd.
- Ducić, Vladan i Anđelković, Goran (2007): Klimatologija — praktikum, Geografski fakultet, Beograd.
Spoljašnje veze
urediMediji vezani za članak Sunčeva radijacija na Vikimedijinoj ostavi